Muhamed Ali zaista je bio najveći. Mnogi su, poput čuvenog sastava The Beatles, mislili da ga lako mogu srediti…
…ali se na kraju ispostavilo da ih je on sve četvoricu poslao na patos!
No, načekat ćete se da pročitate još “mudrih misli” o ovome, prema mnogima najvećem sportisti svih vremena, jer meni, za razliku od ostalih kolumnista koji se drže jedne teme,misli vrludaju…
Tako vam je to…
No već ste navikli na to pa preskočite ovaj dio, i vratite se kad počnem pisati ko je kriv što je Ali predugo boksovao, dobio gomilu nepotrebnih udaraca u glavu pod stare dane i razbolio se od teške bolesti…( za nestrpljive samo da kažem da je dobrota i ljubav prema ženama i djeci u pitanju…)
Hajdemo u krivudanje misli:
🙂 🙂 🙂
Stari šahovski šampion Talj, poznati šaljivčina (Ukoliko vam pacer počinje vući odlične poteze, nemojte se uzbuđivati nego strpljivo sačekajte da “dođe sebi”!) rekao je kako žene ne vole igrati šah jer moraju šutjeti nekoliko sati koliko traje prosječna partija.
Evo šta bih ja dodao na temu – zašto žene ne vole šah?!
Naime, šah je igra u kojoj jedan potez igraš ti, a onda jedan protivnik, i tako naizmjenično do kraja partije.
To se ženama ne dopada.
One bi više voljele igru u kojoj na svaki tvoj potez ona može da vuče po tri, četiri, pet poteza…
A i ne sviđa im se to što nema “vraćanja poteza”!
Pogledajte samo kako žene smanjuju vrijeme svog nekadašnjeg zabavljanja s nekim momkom za kojeg se kasnije ispostavilo da je bio kreten.
Prvo kaže: “Ma ja sam se zabavljala s njim samo 3-4 mjeseca”.
A ti se sjećaš da je bilo duže, kako se on ulizivao njenim roditeljima, čak dolazio kući da im klofa tepihe…
Idu godine, ovaj bivši dečko se svima u međuvremenu zamjerio, ispostavilo se da je grozni šupak, niko ga ne voli… Ona, kad je raja zeza: “Viđaš li još svoju bivšu ljubav? Je l’ da da ti njega još uvijek voliš…”, polako počne skraćivati vrijeme zabavljanja… da bi nakon 10-15 godina počela govoriti: “Ko se s njim zabavljao? Ma ti si nešto pogrešno skontao… Mi smo samo nekoliko puta izašli zajedno, nismo bili momak i djevojka…”
Natrag iz krivudanja misli
Tata je kupovao Oslobođenje i tamo je izlazila u nastavcima autobiografija Muhameda Alija Ja, najveći. Kao neki feljton. Tako sam besplatno pomoću tatinih novina pročitao i autobiografiju Tine Turner po kojoj je kasnije snimljen film. Kao mali sam suze ronio zbog njene teške sudbine, ne znajući tada da sve to veze nema za životom. Kao odrastao sam čuo ostarjelog Ike Turnera kako se žali da je davno lakomisleno potpisao neki komad papira pa nema zakonskih mogućnosti da se tužaka sa svojom groznom bivšem ženom koja širi laži o njemu, izigrava žrtvu…
Uglavnom – iz tog feljtona na osnovu Alijeve knjige Ja, najveći skontao sam da “njemu, najvećem” uvijek nedostaje love da izdržava “svoju svitu” koja ide za njim, troši njegove pare, odsjeda u luksuznim hotelima… Osim standardnih “šlepera i pataroša”, koji su uvijek uz nas popularne dok imamo love, kod “njega najvećeg”, čovjeka koji bi ženama i djeci sve pružio, ta stavka u rashodima bila je mnogo veća nego kod nas ostalih, prosječnih celebrityja… Imao je više bivših žena i djece nego mi, prosječni celebrityji!
Keith Richads je rekao kako Stonesi i ne bi toliko svirali pod stare dane da jednom od njih (uvijek istom članu grupe koji se navukao na jet-set život) ne ponestane love, pa onda ostali članovi, šta će, da pomognu drugu u nevolji, pristanu na turneju na koju im se nešto i ne vuku stare kosti.
“Mi našu dugovječnost dugujemo skupim razvodima našeg pjevača!”, izjavio je jednom Keith…
🙂 🙂 🙂 🙂 🙂
No Beatlesi s početka kolumne nisu isto što i Stonesi… niti je boks isto što i muzika.
Alijeva bolest sigurno je došla kao posljedica teških udaraca u glavu koje je dobivao pri kraju karijere.
Trebao se povući sa 32 godine, nakon meča s Foremanom u Zairu, no potreba za novcem kojim bi usrećio svoje žene i djecu vukla ga je u nove mečeve…
Kako je jednom rekao Najveći: “Vi kad ostarite, imate iskustvo, znate s koje vam strane dolazi udarac, ali nemate više reflekse i brzinu da ga izbjegnete. I samo nemoćno pratite kako udarci dolaze i dolaze…”
I tako…
Sa 37 godina, u vrijeme kada su mu se već počinjale tresti ruke, kada je krenulo i zamuckivanje, trebao je boksovati meč za titulu s Larryjem Holmesom koji je nekada, kao mlad bokser imao čast da Aliju sparinguje…
Sada je došla situacija da Larry, koji nije želio taj meč, mora pobijediti svog idola kome je nekada poslije škole dolazio na treninge, učio od njega, i za džeparac od 50 dolara imao čast da na sparing mečevima dobije i po njušci od velikog šampiona.
Vrlo neprijatna situacija, ali i Larry ima porodicu, i njemu novac treba i šta se tu može.
Bio je vrlo nježan prema velikom šampionu, nije ga želio poniziti i nokautirati, no kako se radilo o sportu koji se zove boks, ta nježnost se izrazila u činjenici da ga je Larry ipak tako isprebijao da je ostarjeli šampion završio u bolnici…
I sutradan je Larry došao u bolnicu da obiđe svog idola, donese mu narandže i tako to…
Suznih očiju (muškarci ne plaču, pogotovo ne bokseri teške kategorije) mu je rekao:
“Pojma nemaš koliko te ja volim!”
A veliki šampion mu je suznih očiju (možda ne zato što muškarci ne plaču nego zbog bolova) pokazao svoje lice puno modrica, šljiva i podliva, i mucajući odgovorio:
“Pa kad me toliko voliš… ZAŠTO SI ME OVAKO PREBIO?”
Uh… Raspisah se ja… Suznih očiju… A mislio sam da ću stići i napisati nešto o Evropskom prvenstvu u fudbalu…
Ništa – podvalit ću vam jednu staru kolumnu koja je bila o istoj tematici…
🙂 🙂 🙂