“Nosio sam osjećaj duga u odnosu na Kazane. Trebao sam i ranije doći ovdje da izrazim svoj pijetet i saučešće s porodicama ljudi koji su ovdje na užasan način završili. To je cilj mog dolaska. Nadam se da će to možda imati i pozitivan politički učinak i ohrabriti druge da možda učine sličan korak”, rekao je Izetbegović.
Da se radi o važnoj poruci koju trebaju čuti političari i građani ocijenili su i predstavnici Srpskog građanskog vijeća, ali i udruženja nestalih Sarajevsko-romansijske regije, uz ocjenu kako se radi o važnom koraku na priznavanju zločina koji su se desili tokom rata u Sarajevu
“Radi se o jednom činu koji predstavlja veliki doprinos pomirenju, zajedničkom životu i toleranciji i svemu onome što je ovome narodu i u našem glavnom gradu Sarajevu i Federaciji BiH, ali i cijeloj BiH neophodno. Suština je u tome da se radi o nevinim žrtvama, Sarajlijama koji su živjeli u Sarajevu i željeli da žive zajedno sa Hrvatima, Bošnjacima i ostalima i nisu se odazvali pozivu Karadžića da čine zlo ovom gradu i našoj državi”,konstatovao je Miladin Vidaković, predsjednik Srpskog građanskog vijeća (SGV).
“Jako pohvalano ali mi se bojimo da ovo ne bude tačka na Kazane, na Svetište. Zamolio sam Izetbegovića kao najutjecajnijeg da se Kazani pregledaju, ako nema posmrtnih ostataka da naredi onima koji su ih sakrili, da kažu gdje su ih sakrili, kada, kako i zašto. Ipak ovo je ohrabrujući gest. Zaista, to bi trebala i ostala dva člana Predsjedništva BiH da urade – da ode gospodin Ivanić na Tomašicu, da ode Dragan Čović isto, i da odatle počnemo graditi suživot i bolju budućnost”,dodao je Milan Mandić iz Udruženja nestalih.
Prošlo je 23 godina od kada su Sarajlije srpske nacionalnosti ubili vojnici pod komandom tadašnjeg komandanta 10. brdske brigade Armije BiH Mušana Topalovića Cace u jami Kazani na Trebeviću. Zvaničan broj žrtava nikada nije utvrđen. Iz jame su nakon rata izvađeni ostaci tridesetak osoba.
Na ovom mjestu ubijeni su i tada sedamdesetgodišnji bračni par Radoslav i Marina Komljenac, odvedeni iz sarajevskog naselja Bistrik. Njihova kćerka u to vrijeme bila je medicinska sestra u jedinici Armije BiH. Danas nije bila na Kazanima. Uoči posjete nam je kazala:
“Ko odlazi na Kazane, ko odaje počast, a ko ne, mene to više ne interesuje…ni izjava gospodina Izetbegovića, ni njegov odlazak. Nas, oštećene, kako nas pravno nazivaju, niko niti poziva niti pita. Ja sam za to da se ubijenim građanima grada Sarajeva podigne spomenik u gradu Sarajevu i tu upišu imena ubijenih građana Sarajeva“, istakla je Slobodanka Macanović-Komljenac.
Dvadesetak godina nakon rata u Sarajevu nema spomenika ubijenim srpskim civilima. Navodno se stalo kod idejnog rješenja. U međuvremenu, spomen ploča koju su postavili građanski aktivisti u sarajevskom parku At Mejdan za žrtve zločina na Kazanima, uništena je dva dana nakon što je postavljena.
No, izjava Bakira Izetbegovića ipak budi nadu da će se stvari početi mijenjati jer Kazani jesu tamna mrlja na savjesti Sarajeva. Ali s druge strane takođe su i pokazatelj, kako je danas poručio Bakir Izetbegović, da je zvanično Sarajevo na čelu sa Alijom Izetbegovićem u jeku rata ipak smoglo snage da se usprotivi zločincima koji su rat koristili da čine zločine nad civilima.
“Mi smo te ljude procesuirali i sudili već u ratu. Neki procesi još nisu završeni i nadam se da će biti i da ćemo imati punu istinu o onome što se tu dogodilo”, poručio je Izetbegović.
Od 1994. godine do danas za zločine na Kazanima na kazne od 10 mjeseci do šest godina zatvora osuđeno je 14 vojnika Armije BiH. Za ovaj ratni zločin smatra se odgovornim komandant 10. brdske brigade Mušan Topalović Caco koji je ubijen 1993. godine u obračunu vojnog vrha bosanskohercegovačke armije sa, kako je tada navedeno, “kriminalom u vlastitim redovima”.