Prvo i osnovno SILIKONI u sisama. Silikon glavu čuva! Možda je u Americi najteže zaraditi prvi milion. Kod nas je prvi silikon. Poslije toga, vidjećete, događaji idu kao na pokretnoj traci.
Znate li ko je Zorica Sejmanović? Ne znate. A, i što bi znali. Zorica je pametno neko djevojče koje je završilo pedagogiju sa prosjekom od 9,57. I šta sad?
Ko ti je kriv što si učila
Školovana djevojka, ali potpuno anonimna, buni se što nije dobila radno mjesto pedagoga u banjalučkoj Osnovnoj školi “Aleksa Šantić”.
Otvorenim pismom, molim vas lijepo, buni se što je vječito DRUGA na konkursima, uprkos tome što ima najbolje ocjene, najbolje preporuke profesorske, što nikada nije pala ispit, što je bila jedan od najboljih studenata generacije.
I još se pita:
“Kako je moguće da jedan student sa prosjekom ocjena 9,57, koji je 36 puta od strane svojih profesora ocijenjen ocjenom odličan-izuzetan (10) dobije samo 3 boda na intervjuu? Kako je moguće da isti taj student tako „loše“uradi test?”
Odgovor Zorici i Drugima
Draga Zorice, moguće je!
Prvo, namjesto što si učilia i bubačila, zašto nisi išla na partijske sastanke? Osnovno, zašto nisi locirala partije koje drže resor prosvjete u Banjaluci i Republici Srpskoj? Jer da jesi, znala bi da moraš ići na sastančenja DNS-a, SNSD-a i eventualno Socijalista. A, šta si ti radila? Učila si. Krivila svoju kičmu, nabijala dioptriju, trošila roditeljski novac i svoje vrijeme.
Bubačila si pedagogiju 1,2,3,4, već koliko ih ima, andragogiju, sociologiju, razvojnu psihologiju…Uglavnom, žali bože vremena.
Zorice, a koliko si plakata predizbornih zalijepila? Na koliko si vrata pokucala, izigravajući Jehovinog svjedoka, dijeleći blentave partijske flajere? Koliko puta si pozvala ljude u doba ručka da im kažeš kako je baš ta politička opcija spas za napaćeni narod? Koliko si piva podijelila/prodala, kao podšatorska promoterka u izbornoj kampanji? Koliko si momaka ošacovala koji imaju prezimena, šta znam, Vidović, Čubrilović, Cvijanović, Špirić, Radmanović, pa i Dodik, što da ne?
Koliko si uložila u svoj izgled (dupe, sise, noge), namjesto u znanje? Koliko si pijančila po diskotekama, kecajući ulov i mladoženju sa potentnim…prezimenom? Kako si odradila risrč kad, gdje i kako se po kafanama kreću mamini i tatini sinovi, ne bi li se udala i završila svoje stambeno/radno/životno/mentalno pitanje?
To ja tebe pitam, Zorice! Tebe i vječno druge.
Vjerovatno ništa od ovoga nisi uradila! Čitala si skripte, dok su te roditelji finansirali, a koleginice išle u provod.
Kako klasično, naivno, neiskusno, nepragmatično i pogubno. Znala si da se baviš suficitarnim učenjem za suficitarno zanimanje. Ali, šteta je što nisi znala kako se dolazi do posla.
U se’ i u svoje sise
Zato, drage djevojke (ovo je prije svega priručnik za vas), ostavite roditeljske planove, želje i savjete u nekoj fioci iza sebe.U dubokoj prošlosti. Radite na sebi. Ne mislim, gluho bilo, duhovno i edukativno. Nego malo teretana, malo aerobni trening, malo partijska ćelija, malo plakatiranje, malo promocije, malo šatori, malo sms, malo kokteli, malo kol centar…Ima posla preko glave. Tako ćete napredovati i neće vam pasti na pamet da pu, pu, pu…učite.
Štedite! To što ste članica (kako ovo zvuči džender smiješno), neke od vodećih političkih partija u oboru našem, ne znači ništa. Ta, hiljade je djevojaka poput vas, na istoj startnoj poziciji ili sa sličnim prolaznim vremenom. Zato je štednja bitna. Ne gledajte luzerke koje štede za knjigu, laptop, kurs stranog jezika i slične zamlate.
Prvo i osnovno SILIKONI. Silikon glavu čuva! Možda je u Americi najteže zaraditi prvi milion. Kod nas je prvi silikon. Poslije toga, vidjećete, događaji idu kao na pokretnoj traci. Postaju vaši najljepši doživljaji. Momci i oni nešto stariji, što bi da budu momci, sami će vas zvati. Ne odbijajte ništa! To je zakon džungle vulgarnog balkanskog robovlasničkog kapitalizma. To je jedini put ka uspjehu na ovim prostorima. Ako, ste odlučili da živite ovdje, da živite dobro, udobno, sigurno i situirano, a roditelji vas nisu nagradili nasljedstvom, to je JEDINI put.
A, svi vi koji ovo čitate, nemojte da budete licemjeri. Znanje u oboru nam se cijeni koliko i napadački fudbal u italijanskoj reprezentaciji. Dakle, toga nema. Ne postoji.
I zaista je bilo neophodno napisati ovaj traktat, ne da bi se pokazala očiglednost koja svima bode oči, nego i iz humanih razloga. Dok god vjerujete u nekakvu državu, obrazovni sistem, pravo i pravičnost, a živite na Balkanu, svakominutno ćete se susretati sa razočaranjima i vremenom ćete postati duboko depresivna, povrijeđena i iskompleksirana osoba, koju niko ne želi u svom društvu. Postaćete ogorčeni hejter svega, bez imalo potencije da promijenite bilo šta. Jer vozovi su prošli, a neki drugi mačići su došli.
Ne, to nije mizoginija, to je realnost. Sa mizoginijom ćete se susretati u svom životnom “usponu”. Sama će vam se kasti.
“Kako, kako, kako…. koliko i radi koga još ovo treba da traje pitam Vas sve zajedno”
Negdje pred kraj pisma pita se Zorica Sejmanović, a ja joj kažem, tako i toliko dok studenti pristaju da ih čelni ljudi političkih partija nazivaju kopiladima, dok 99% njenih kolega aminuje bubica- teledirigovane ispite, carstvo neznanja, prostituciju, političku i fizičku, dok studenti liče na hodajuće stranačke bilborde, dok savijaju svoje mlade, tek formirane šije, dok puštaju da ih u mozak kara glup, gluplji, lokalni političar. Dok budistički mirno promatraju kako djeca lokalnih tajkuna, moćnika, političara i profesora, kao brzi vozovi, pored njih piče u bolji život, na plaćene poslove, u inostranstvo…
Dok svijet hrli u budućnost, a naši studenti u srednjevijekovlje sa dogovorenim interesnim brakovima, studentskim crkvama, partokratijom, koja sliči mafiji…E, taman tako i toliko će trajati sve ovo zbog čega se Zorica uzrujala.
Po mojoj ofrljoj procjeni, jedno pola vijeka. Pod uslovom da su pozitivne promjene počele koliko juče.
A, sve bi bilo lakše da se Zorica drugačije preziva. Sve bi bilo lakše i njoj i meni i obespravljenim svršenim studentima i nesrećnim članovima takozvanih komisija koje rade još takozvanije intervjue, na kojima se zapravo režu studentski prosjeci i namakinju bodovi djeci koja su određena da budu zaposlena.
Sve bi bilo lakše da se Zorica preziva, šta znam, na primjer Čubrilović.
Slučaj(nost) snajke
Eto, sudbina je tako udesila, pa je sasvim slučajno Olja Čubrilović, koja je sasvim slučajno snaha predsjednika Narodne Skupštine Republike Srpske i koja je sasvim slučajno na prosjek ocjena zaradila tričavih 6,78 bodova, dobila posao namjesto odlikašice, da ne kažem desetkašice Zorice.
Ipak, ne treba gledati sve tako crno, Zorica je borac, a Olja Čubrilović, snaha.
Zato Zorica kaže: “Meni nije dosadilo tražiti priliku da pokažem koliko vrijedim. Mislim da nikad ni neće. Ne bojte se za mene, ovakvi kao ja ne odustaju! Znate da sam ja dovoljno sposobna, da u životu sigurno neću propasti. A Vama želim da bar jednom u životu budete drugi jer samo tad ćemo govoriti istim jezikom!”
Studenti, mladi i nezaposleni, dal’ ste ljudi sa vratom i glavom koji ne lutate maleni ispod zvijezda? Da l’ ste slični Zorici ili ste snajke?