Piše Merima Čustović
Umjetnik Mensud Kečo sprema se da 11. jula na 21. godišnjicu od genocida u Srebrenici, spali svoju skulpturu-instalaciju “Nermine, dođi…“ koja se od prošle godine nalazi u Velikom parku u Sarajevu. Skulptura prikazuje Srebreničanina, oca Ramu, koji je na nagovor srpskih vojnika dozivao sina da mu se pridruži, uvjeravajući ga da je na sigurnom, a inspirirana je jednim od najstrašnijih prizora iz jula 1995. godini.
Nastala je kao Kečin doprinos istini povodom 20 godina od najvećeg pokolja poslije Drugog svjetskog rata, a uskoro bi mogla postati pepeo i dim, jer, kako nam je ispričao, Grad Sarajevo, na čelu sa gradonačelnikom Ivom Komšićem, nije mu isplatio sredstva za izradu skulpture, niti njeno prebacivanje u Memorijalni centar Potočare, iako su se obavezali da će to učiniti.
Molim za obećano
– Moram pokriti troškove izrade skulpture, 10.000 KM. Izrađena je od specijalnih materijala. Dogovorio sam se sa gradonačelnikom da će mi to isplatiti, jer nikakav dodatni honorar nisam tražio. Dogovor je bio da izradu i premještanje skulpture sufinansiraju i četiri gradske općine, te da će Grad namiriti nedostajuća finansijska sredstva. Isplaćene su mi po 2.000 KM od dvije Općine. Hvala im, ali i za to sam im morao pisati pisma, jer iz gradske Uprave nisu mogli ni to. Morao sam da čekam i da molim za ono što mi je obećano. Skulpturu sam napravio samoincijativno, ponudio sam je Gradu pod tim uslovima, a gradonačelnik Komšić je prihvatio. Da je rekao – ne može, ja bih je tamo držao deset dana, koliko sam imao dozvolu i onda bih je sklonio. Ovo je čisti bezobrazluk! Njega je zanimala zbog malo priče za 20. godina genocida, a čim je to prošlo, sve je zaboravio. Imam porodicu kao i on, koji svoju djecu, po potrebi, prebacuje helikopterom na liječenje. Nemam ništa protiv toga, ali ne može ni meni prigovarati da imam pravo na čisti zrak i normalan život. Živim od svog posla, isto kao što živi i on. Moram i dalje da radim. Čekaju me dva projekta, a ne mogu ih iz zraka realizovati – ispričao nam je Kečo.
S obzirom da se u teret raspodjele planiranih sredstava nisu ravnomjerno uključile sve četiri sarajevske općine, Grad Sarajevo, kako su naveli u saopćenju za medije, nije bio platežno sposoban da namiri ostatak sredstava koje je tražio Mensud Kečo.
– Uprkos činjenici da je ipak dobio 4.000 KM za skulpturu koju je samoinicijativno izradio i postavio, kao i činjenicu da bi kao stanovnik i umjetnik koji djeluje u BiH, trebao i besplatno da izradi navedenu skulpturu i tako oda pijetet žrtvama genocida, odlučio je da je na Dan godišnjice genocida javno spali – istakli su.
Krik Bosne
Navode da poigravanje sa pijetetom žrtava rata i kultom smrti, ali i zarada na žrtvama, umjetniku Keči nije nepoznanica, pa je tako za izgradnju Spomen-obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995. u Velikom parku Sarajevu ukupno naplatio 725.496,00 KM, a za izradu “Spomen-obilježja Mirzi Delibašiću i Davorinu Popoviću“ 158.690,00 KM.
– Tačne su to cifre, ali to su cijene izrade spomenika. Moj honorar u svemu tome nije bio niti blizu toga. Zbog ovakvih priča, dvije godine poslije otvaranja spomenika bio sam pozvan u Finansijsku policiju Vlade Federacije BiH. Odnio sam svaki račun, pa smo ih dva puta sabirali, a na kraju sam sa honorarom bio u minusu. Izjave da sam zaradio toliko, može izjaviti samo zlonamjeran čovjek. Za sve što je rekao morat ću da ga tužim! Sve što radim, radim sa emocijama i najiskrenije. I skulptura “Nermine, dođi…“ od sada ne košta 10.000 nego 100.000 KM. Ovakvih odnosa vlasti meni je preko glave, jer onaj Ramo, koji doziva sina… To je krik Bosne, a došlo je do toga da ga moram spaliti u znak protesta. Znam da ću biti uhapšen, ali bolje je biti i u Zenici, nego ovo trpiti – poručio je Kečo, uz pitanje gradonačelniku zašto javno ne progovori koliki je bio honorar za izradu Sarajevske crvene linije, obilježavanje sto godina od Sarajevskog atentata, ili otvaranje sarajevske Vijećnice.