Žan Pol Sartr bio je francuski filozof egzistencijalizma, dramaturg, novelist, kritičar i vodeći francuski intelektualac svog vremena. Rođen je 21. juna 1905, a umro 15. aprila.
Sartr se opredijelio za marksističko tumačenje društva i svijeta uopšte, ali smatra je da mu egzistencijalizam mora biti dopuna, jer otkriva stvarnost u kojoj se pojedinac nalazi.
Godine 1964. Sartre je odbacio književnost jer je smatrao da je buržoazija koristi kao zamjenu za pravo angažovanje u svijetu. Iste godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost koju je on, u skladu sa svojim mišljenjem, odbio primiti.
Sartrovo prvo filozofsko djelo je “Bitak i ništa” On tu razlikuje Bitak po sebi i Bitak za sebe. Bitak po sebi je masivna materija, ona je vječna i ona sve u sebe uvlači. Bitak za sebe je svijest. Egzistencija čovjeka se stalno suprostavlja bitku po sebi.
Sartr je smatrao da je čovjek slobodan i odgovoran, ali da je nemoćan u odnosu na svijet- sve je slučajno. Slučajnost je apsolutna, savršena, bezrazložnost.
U svom drugom djelu “Egzistencijalizam kao humanizam” Sartre objašnjava egzistencijalizam kao humanističku filozofiju. On smatra da “egzistirati” znači jednostavno biti tu i da ne postoji ništa što bi čovjeku moglo definisati karakter, ciljeve u životu i drugo. Samo čovjek može odrediti bit za sebe samoga:
Čovjek prije svega egzistira, susreće sebe samoga, uranja u svijet – i definiše sebe kasnije
Smatrao je da je savremeni svijet okrutan, ružan, dehumanizovan i da je život stalna muka i neuspjeh. Zbog toga je potreban egzistencijalizam kao filozofija koja ljudski život čini mogućim, jer pokreće čovjeka na djelovanje da postane ono što od sebe načini – ukupnost svojih djelovanja. To pokazuje da je sloboda u strukturi egzistencije.
Zbog toga je egzistencijalizam humanizam. Ovo se najbolje može izraziti citatom:
Svagda za kukavicu postoji mogućnost da više ne bude kukavica, a za heroja da prestane biti heroj.