Već neko vrijeme ne živi u Bosni i Hercegovini, jer se s porodicom preselio u Izrael, međutim to ga ne sprečava da bude muzički prisutan na ovim prostorima, a 3. jula će nastupiti i na OK Festu na Tjentištu, gdje će ovdašnja publika moći uživati u Edinim stihovima.
U julu ćeš nastupiti na Tjentištu u okviru OK Festa. Na šta te prvo asocira Tjentište?
Na heroje, spomenik palim herojima i na Sutjesku.
Sjećaš li se pionirskih dana?
Sjećam se tih dana i djetinjstva i volio bih da nije bilo rata i da su narodi na prostorima Jugoslavije uspjeli naći neki kompromis koji bi svakome godio. Pobijedio je nacionalizam i sad imamo svi šta imamo.
Šta je prema tvom mišljenju najveći problem ovog naroda?
Ma svi narodi su manje-više isti, tako da su naši problemi globalni ljudski problemi, strah od drukčijeg i nepoznatog, povodljivost, pogrešni prioriteti i neodgovornost, da ne nabrajam sada bez veze, to ti je k'o kad ja koji znam da moram prestati pušiti jednostavno i dalje “žmarim” jednu za drugom i to opravdavam na sve načine. Nakon nekog vremena ni ne primijetim da pušim, nego svima oko sebe govorim da je zagušljivo i da trebaju “pogasit’ te cigare”. To je manje-više neka regionalna, ali i svjetska globalna politika i problematika.
Je li te uloga oca promijenila?
Da, to je događaj koji mi je u potpunosti preokrenuo život i prioritete. Nemoguće mi je bilo dočarati očinstvo zato ga ni ja više ne pokušavam dočarati nikome, nego samo kažem: Vidjet ćeš. Najbolji osjećaj na svijetu.
Jesi li se uozbiljio?
Podjetinjio sam u puno stvari i riješio se dosta glupih navika. Ne trošim vrijeme na nebitne stvari kako sam ga prije trošio. Ustvari, trošim manje vremena na nebitne stvari (smijeh).
Živiš u Izraelu. Jesi li se navikao na taj život i jesi li i tamo popularan koliko i na Balkanu?
Ovdje uživam u anonimnosti. Većina ljudi koja me poznaje misli da sam neki DJ ili tako nešto. To mi neizmjerno paše i napet sam samo kad je rat ili neko ubijanje po cesti. Imam dosta prijatelja iz bivše Jugoslavije, imam i ekipu za džemanje kad mi usfali malo repati. Najviše mi fali zelenilo i rijeke, ona naša vegetacija. Većinu vremena provodim po parkovima i igraonicama za djecu. Na ovakvu stalnu ratnu prijetnju se ne mogu naviknuti, ali nikako.
Znaju li uopće ljudi iz tvoje okoline koliko si ovdje popularan?
Rijetko ko, samo dio ljudi koji su porijeklom iz regije i ljudi s kojima nekad “džemam”.
Je li hip-hop u posljednje vrijeme u padu i šta je to što je prije desetak godina doprinijelo da on postane skoro pa mainstream domaće scene?
To o mainstreamu je diskutabilno, ali trenutno je rep u dobroj poziciji, recimo prvi put imaš ljude koji repom pune veće prostore u BiH, a nisu FMJAM. To je nešto sto ja dugo čekam, Buba i Jala pune klubove, to je nešto drukčija publika, ali se to svakako pika kao hip-hop publika. Kontra je na dobrom putu za takvo nešto, on zasad ima nesretnu sudbinu Kandžije, kad te jaki i pametni ljudi hvale, a vlasnici klubova ne zovu tako često na svirke. Frenkie se kao reper u potpunosti ostvario i rastura, Sassja puni sve klubove u regiji, vidjeli ste šta Billain radi u Sarajevu, tu su i momci Stay Positive iz Brčkog kojima malo treba za regionalni uspjeh. Već ovo što sam nabrojao je daleko bolja scena i situacija od one prije 10-ak godina i više.
Na OK Festu će svirati i Kultur Shock sa kojim ste imali saradnju na pjesmi “Sloboda”. Kako je došlo do te saradnje i hoćete li nastupiti zajedno?
Došlo je prirodno, spontano i jaranski. Sreli smo se nekoliko puta na svirkama i onda u Zagrebu počeli rad na pjesmama, vrlo brzo ih snimili, a Kultur Shock je razvalio aranžmanima u vrlo kratkom roku. Odlične su pjesme i veoma sam zadovoljan tom saradnjom.
Jedva čekam OK Fest, spremili smo vam zanimljivu kombinaciju koja nam je izazov, tako da ćete pored mog zasebnog seta i seta Kultur Shocka čuti i vidjet jedan zajednički, nazovimo ga međuset.
Kakvo je tvoje mišljenje o Srđanu i njegovom radu? Nedostaje li nam više takvih ljudi i umjetnika?
On je odličan frontmen, ima energiju koja se rijetko gdje može naći i na bini je stvarno guru. Ima puno strpljenja za ljude, dobar je vođa i složio je veoma dobar tim muzičara oko sebe.
Pjesma koju ste radili zove se “Sloboda”. Koliko smo mi slobodni kao ljudi u ovoj civilizaciji 21. vijeka?
Nismo baš. Kao što sam rekao u toj pjesmi: “Svi ti kažu slobodno reci šta misliš, a kad kažeš i ako se imalo tvoj stav razlikuje od većine, onda si na*ebo”. Nećet te k'o prije odvesti policija ili neka tajna služba, nego će ti preko medija objavit’ sliku kuće sa adresom i napraviti hajku na tebe prepunu laži. Napravit će situaciju u kojoj će biti halal svaki napad na tebe i tvoju porodicu. Ne mogu biti šu*ak i reći da to rade samo desničari, ima i puno ljevičara kojima sloboda u biti znači ušutkivanje svakog drukčijeg stava.
Da ne pričam o online slobodi koja ne postoji. Eno ti Snowdena, mada ti i ne treba on jer te podatke o praćenjima e-mail sadržaja i SMS poruka agencije već javno obznanjuju.
Misliš li da se omladina polako uniformiše? Ima li dovoljno originalnosti?
Ma ima originalnosti, ali nikog to ne zanima. Evo ti Helem Nejse, ekipa koja rastura na radiju i u pozorištu, ima u svakom gradu takve raje, ali nemaju pažnju niti podršku. Kažem ti da se svaka nova ideja u našem mentalitetu prvo dobro dobro iscpljuje pa ako preživiš to i ako ti se i dalje fura, e onda nek te neko izvana pogura, pa kad to vani prođe, javi se opet nama.
Koliko misliš da ćeš se još baviti muzikom i imaš li neki alternativni posao koji bi radio kada ne bi bio muzičar?
Volim film, strip, animaciju, igračke, volim skoro svaki kreativni posao, snašao bih se u nečemu. Ja sam bio izbjeglica i naučio sam se snalaziti u životu.
Gdje sebe vidiš za 20 godina?
Vidim se kao dio nekog kreativnog tima koji radi velike stvari i priče za svjetsko tržište. Vidim se sa porodicom i prijateljima u kući blizu neke čiste rijeke, sa velikim psima, sa muzikom i smijehom po dvorištu, sa sađenim paradajzom i lijehama hazea, sretan, opušten i, nadam se, zdrav.