Broj registriranih slučajeva pedofilije posljednjih godina u našoj državi je u sve većem porastu. Pedofilija je u Bosni i Hercegovini uglavnom povezana sa porodičnim nasiljem, to jest incestom, a prema mišljenjima mnogih pravnih eksperata, ali i javnosti, kazne za počinioce su relativno blage.
Asocijacija psiholoških i poligrafskih ispitivanja (APPI) iz Banje Luke nedavno je pokrenula inicijativu za uspostavljanje javnog registra pedofila u BiH. Bosna i Hercegovina jedna je od rijetkih zemalja u regionu koje nemaju registar pedofila, a javno objavljivanje imena i prezimena počinilaca takvih djela jedan je od najefikasnijih načina u borbi protiv pedofilije, smatra Saša Milovanović, predsjednik APPI-ja.
Strah od javne osude
– Mi želimo da im znamo ime i prezime, da im vidimo lice, da znamo gdje se kreću, u kojem okruženju žive, da li su pod kontrolom i prismotrom, jer pedofilija je poremećaj koji drugima uništava živote. Pedofil se ne želi liječiti jer se ne želi odreći onoga u čemu uživa, jedino strah od sankcije i javne osude ga može spriječiti i motivisati da zatraži stručnu pomoć. On će se psihologu i psihijatru obratiti za stručnu pomoć jedino ako on trpi, ali ne i ako zbog njegovog ponašanja trpe drugi. Jedini način da se borimo protiv njih je taj da se edukujemo kako da ih prepoznamo, koje su im karakteristike, kako biraju žrtvu, da poznajemo njihovo ponašanje, a istovremeno da spriječimo pristup tih osoba djeci. To možemo upravo tako što ćemo kao građani biti upoznati i informisani ko su te osobe – objašnjava Milovanović.
Kreiranje registra pedofila i izmjene zakona u ovoj oblasti podrazumijevale bi ne samo javno objavljivanje identiteta pedofila, nego i pojačan nadzor nad tim osobama nakon što odsluže zatvorske kazne te mogućnost da građani, prvenstveno roditelji, imaju uvid da li u njihovom bližem okruženju eventualno žive pedofili. Međutim, bez obzira na statistike koje govore da se veliki broj njih iznova vraća počinjenju istih krivičnih djela, pitanje uvođenja javnog registra pedofila uvijek sa sobom povlači polemike o tome je li takav potez svojevrstan „linč“ onih koji su za svoja (ne)djela, ipak, odslužili zatvorske kazne. Upravo iz tih razloga većina zemalja pribjegava uvođenju registara pedofila, ali sa ograničenim pristupom.
U Hrvatskoj, primjerice, registar pedofila prvi put je formiran početkom 2013. godine, a od tada se stalno nadopunjava novim imenima. Registar vodi hrvatsko ministarstvo pravosuđa pod nazivom „Popis počinitelja seksualnih krivičnih djela na štetu djece“. Osnovna mu je svrha spriječiti bilo kakav kontakt osuđenih pedofila sa djecom (npr. zapošljavanje u školama i drugim institucijama koje rade s djecom), a pravo na uvid u podatke iz registra imaju sudovi, policija, tužilaštvo i ustanove čiji uposlenici rade sa djecom. Ovo pitanje na sličan način je riješeno i u Srbiji, dok je Makedonija otišla korak dalje i dozvolila javni pristup registru pedofila.
Potpisi podrške građana
– Javni registar pedofila je potreban radi zaštite prava naše djece i kontrole svih osoba koja su osuđene za krivična djela protiv spolnog integriteta. Ne smijemo dozvoliti da se to pitanje gura „pod tepih“ i da se pravimo da pedofilija ne postoji. Ona postoji, i svakim danom broj žrtava je sve veći – ističe Milovanović.
Članovi Asocijacije psiholoških i poligrafskih ispitivanja započeli su prije nekoliko dana u Banjoj Luci akciju prikupljanja potpisa podrške građana pod nazivom „Stop pedofilima – Podrži uvođenje registra“, koja će u narednih nekoliko mjeseci biti organizirana i u svim većim bh. gradovima.
Od tri mjeseca do 20 godina zatvora
Prema krivičnim zakonima FBiH i Republike Srpske, za krivična djela seksualni odnos sa djetetom, zadovoljenje pohote pred djetetom, iskorištavanje djeteta ili maloljetnika radi pornografije i upoznavanje djeteta sa pornografijom, predviđene su kazne u rasponu od tri mjeseca do 20 godina zatvora. Uspostava registra pedofila zahtijevala bi usvajanjejedinstvenih zakonskih odredbi na nivou cijele države. Do sada, međutim, nije bilo ozbiljnijih inicijativa od nadležnih institucija.