Kazala je kako se dolaskom u Mosqueruelo, 15 kilometara od La Estrella, Nacho izgubio i morao pitati za pravac. Stanovnici su mu rekli da prati put i da skrene lijevo.
“Nadali smo se da ćemo pronaći selo La Estrella, a ne da ćemo završiti u nekoj provaliji ili kamenjaru. Nakon što smo prošli planinske padine, primijetila sam krov jedne kuće, a kupola koja je bila prekrivena jarko keramičkim pločicama, blistala je na suncu”, rekla je Piegsa-Quischotte.
“La Estrella!”, uzviknuo je glasno i ponosno taksista.
Tada su oboje prišli starijoj gospođi koja ih je dočekala na ulazu u selo i pozdravili se s njom. Bila je to Sinforosa, jedna od dvoje stanovnika ovog planinskog sela u Španiji.
“Zdravo Sinforosa. Došla sam vas posjetiti. Nadam se da vam nije neugodno i da možete odvojiti trenutak vremena“, kazala joj je Inka.
Nekoliko sekundi kasnije, njen suprug Colomer pojavio se pored nje, držeći svježanj salate u ruci. Putnike je pozvao da im se pridruže na ručku. Inka objašnjava kako se u selu može vidjeti nekoliko pasa, mačaka i pilića.
“Ovo je mjesto gdje živimo. U vlasništvu je crkve, ali mi ga pazimo i to je naše utočište“, rekao im je Colomer.
Sinforose Sancho i Juan Martin Colomer novinarki i taksisti napravili su kafi i priredili im srdačnu dobrodošlicu. Razgovarali su o poljoprivredi u selu i o ovcama o kojima se brinu.
“Oboje smo rođeni i odrasli u selu La Estrella. U to vrijeme, bilo je to ‘živo’ selo. Imali smo školu, dvije konobe, trgovine, učitelja, svećenika – sve. Upoznali smo se na plesu u kafani i nedugo nakon toga vjenčali. Ali onda su se stvari pogoršale. Niko više nije mogao živjeti od uzgoja stoke, nije bilo posla i ljudi su jednostavno počeli odlaziti. Sve je počelo 1950. godine, a do ‘80-ih bili smo jedini koji su ostali u selu. Bez obzira na sve – ovo je naš dom i naša zemlja. Tu je naša kuća, životinje, dvorište i naši korijene. Nikada to ne bismo ostavili“, ispričao je Juan.
Na pitanje novinarke da li su ponekad usamljeni i da li se osjećaju odsječeno od civilizacije, Juan se nasmijao i rekao: “Ne, mi imamo jedni druge i jednom godišnje hodočasnici dolaze na jedan dan. S vremena na vrijeme, svrate i ostali posjetitelji”.
Sancho i Colomer nemaju TV, telefon, poštara, a donedavno su bili i bez tekuće vode. Solarni paneli napajaju nekoliko lampi i frižider. Veš se i dalje pere na starinski način – u velikoj sudoperi u kuhinji. Jedinu razonodu pruža im mali tranzistor na kojem slušaju radio. Imaju samo jedan mobilni telefon koji, nažalost, nema prijema. Moraju se popeti na jednu od okolnih planina da bi bi “uhvatili“ signal.
Prema podacima iz 2014. godine, Španija je bila jedna od najgore pogođenih zemalja u globalnoj recesiji, sa stopom nezaposlenosti od 20 posto i više od pet miliona ljudi bez posla. Tragom ovih podataka, agencije za prodaju nekretnina izjavile su kako u ruralnoj Španiji ima oko 2900 napuštenih sela. Porodice koje su pobjegle sa sela u grad više se ne namjeravaju vratiti jer smatraju da bi im povratak bio korak unatrag.
Sela najviše kupuju Englezi, trećina njih i stvaraju nove domove za vrijeme kada odu u penziju. Cijena cijelih španskih sela kreće se od 60.000 do 300.000 eura, što je manje od prosječne cijene kuće u Velikoj Britaniji. Cijena jednog sela sa šest kuća i zemljištem iznosi 90.000 eura.