Prazan prostor u Fabrici koja je ‘90-tih godina bila baza Holandskog bataljona danas je ispunjena zelenim tabutima na kojima su ispisana imena samo jednog dijela onih koji nisu uspjeli doći do slobodne teritorije tog toplog i kobnog jula 1995. godine.
Zločinci nisu birali dob, a dokaz za to je tabut u kojem se nalaze posmrtni ostaci 14-godišnjeg Memić Avdije ali i 77-godišnjeg Hadžović Mustafe.
Muk i tišina zavladala je Fabrikom nakon plača najbližih koji su se i danas došli oprostiti od najmilijih isto onako kao i 1995. godine kada su ih pogledima ispratili na “put spasa”.
Tišina većini ljudi nekada i dobro dođe, ali ova danas u bivšoj Fabrici akumulatora teška je i nepodnošljiva. Teško je vidjeti te zelene dokaze teškog zločina koji je počinjen nad muškarcima i dječacima što su išli u školu, imali planove, snove, budućnost…
Teško je vidjeti tabute u kojima su nekompletna tijela očeva, braće, djedova… Bolno je vidjeti poredane jednog do drugog, oca i sina, dva brata, ali i mnoge osobe istih prezimena. Svi su uglavnom bili iz istih porodica, familija. Danas su tu, u Fabrici i govore više od svih onih njihovih neizgovorenih riječi, što su ih htjeli izreći, ali nisu imali priliku.
Tu su da i oni posvjedoče o jednom zločinu koji je počinjen nad njima, nad nedužnim narodom.
Sutra će se porodice opet opraštati od njih. Većina je zadovoljna, ako se to tako može reći. Jer, njihovi najbliži će, ako ništa više, nakon više od dvije decenije naći svoj konačni smiraj i adresu počivanja. I njih će, kao i prethodnih 6.377 tabuta nedugo nakon 11. jula prekriti zeleno busenje…
U Memorijalnom centru u Potočarima 11. jula bit će klanjana dženaza-namaz i obavljen ukop posmrtnih ostataka 127 žrtava, među kojima je 12 maloljetnika. Najmlađa žrtva je 14-godišnji Avdija Memić, a bit će ukopan zajedno sa amidžom Avdurahmanom i njegovim 16-godišnjim sinom Halilom. Najstarija žrtva koja će biti ukopana 11. jula ove godine je Mustafa Hadžović. Do sada je u Potočarima ukopano 6.377 žrtava.