Dva dana nakon što je u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari održana komemoracija, klanjana dženaza i obavljen ukop 127 žrtava genocida u Srebrenici
članice udruženja “Majke Srebrenice” i “Majke enklava Srebrenica i Žepa” danas su posjetile najveća stratiša Bošnjaka u Srebrenici i okolnim mjestima.
Odata počast
Prva stanica bila im je “Bijela kuća” u Potočarima u koju su dovođeni i ubijani zarobljeni bošnjački muškarci, a potom su posjetile i Zemljoradničku zadrugu u selu Kravica, mjesto gdje su vojne i policijske snage Republike Srpske (RS) u julu 1995. godine, prema svjedočenju preživjelih u Haškom tribunalu, ubile više od 1.000 Bošnjaka.
“Svake godine prvo polažemo ovdje, jer nam je od Srebrenice najbliže. Ovo mjesto je za mene posebno, jer je veliki broj mojih srodnika ubijen, a ja sam preživjela i vidjela šta se dešavalo i nekim od članova moje porodice. Kad god prođem ovuda, uvijek mi je ta slika pred očima”, prisjetila se Šehida Ramić, koja je dodala da je vrijeme da se gleda u budućnost koju mladi trebaju graditi i živjeti zajedno u slozi.
Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice”, kazala je da su porodicama žrtava svi dani teški, a posebno dani u mjesecu julu, kad se genocid nad Bošnjacima u srebreničkom kraju i dogodio 1995. godine.
Poručila je kako generacije koje dolaze moraju biti svjesne dešavanja u Srebrenici i Kravici, da se nikad nikome ne bi ponovilo ono što su doživjeli Bošnjaci.
“Osjećaj je isti kao prije 21 godinu, znajući da su naši ljudi ovdje odvajani, bilo je brdo odjeće, ćebadi, nadajući se da će im pomoći dok ne dođu do sigurne teritorije. Međutim, i to im je bilo uskraćeno, i životi su im bili uskraćeni. Zato se tu nalazimo, da se to ne zaboravi i da se ne ponovi”, poručila je Mehmedović.
Članice udruženja srebreničkih majki nakon Potočara, posjetile su i krug Zemljoradničke zadruge u Kravici, nedaleko od Srebrenice, i polaganjem cvijeća i molitvom prisjetile se i odale počast Bošnjacima ubijenim na ovom mjestu.
Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, kazala je kako je na ovom mjestu u Kravici ubijen njen sin te da joj dolazak u Kravicu svake godine budi najdublja i najtužnija sjećanja.
“Nadam se da ću naći sve kosti moga sina, jer sve majke koje su rađale djecu, rađale su ih cijele. Jako je teško živjeti s tim, ali mora se živjeti. Svakoj majci koja je izgubila svoje dijete, bez obzira kako se ona zvala i kome pripadala, to znači puno. Jeste da se bude teške uspomene, ali naša je stvarnost da moramo živjeti sa teškim uspomenama”, kazala je Subašić.
Bez incidenta
Ove godine obilazak mjesta na kojima su vršena masovna ubistva srebreničkih Bošnjaka osiguravali su pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. Današnje obilježavanje proteklo je bez incidenata.
Ranijih godina, porodicama žrtvama nije bio dozvoljen ulazak u krug Zemljoradničke zadruge u Kravici, a 2013. godine su to srebreničke majke po prvi put uspjele, pri čemu je došlo i do incidenta.
Podsjetimo, na današnji dan prije tri godine nakon što su naišle na zatvorenu kapiju Zemljoradničke zadruge u Kravici, članice udruženja “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, zajedno sa bivšim logorašima, formirale “živi zid”, uklonile bodljikavu žicu sa kapije i uspjele se probiti pored kordona pripadnika specijalne policije MUP-a RS. Policajci su pokušali silom spriječiti ulazak u krug Zadruge, a kako su kazali očevici, tom prilikom lakše je povrijeđeno nekoliko žena.
U julu 1995. godine pripadnici vojnih i policijskih snaga RS u prostorijama Zemljoradničke zadruge u selu Kravica strijeljali su, prema svjedočenjima preživjelih pred Haškim tribunalom, više od hiljadu bošnjačkih dječaka i muškaraca.
Tog 13. jula 1995. godine, u poslijepodnevnim satima, između 1.000 i 1.500 muškaraca izvedeno je iz kolone koja se pokušala probiti do slobodne teritorije kroz šume u okolini Srebrenice do Tuzle kako bi spasili živote. Odveli su ih u skladište u Kravici gdje su bacali ručne bombe i pucali u ljude koji su bili zarobljeni unutra.
Podsjetimo, Apelaciono vijeće Suda BiH presudom iz 2013. godine osudilo je Duška Jevića na 32 i Mendeljeva Đurića na 28 godina zatvora zbog egzekucija u Kravicama i genocida u Srebrenici.
Prema presudi, obojica su bili pripadnici Specijalne brigade policije MUP-a Republike Srpske. Presuda navodi da su od 10. do 19. jula 1995. godine učestvovali u genocidu počinjenom u Srebrenici. Prema presudi, obojica su svjesno pomagali članovima udruženog zločinačkog poduhvata, među kojima su visoki vojni i policijski zvaničnici te civilno vodstvo RS. Goran Marković i Neđo Ikonić oslobođeni su optužbi.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je ove godine izrekao prvostepenu presudu vođi bosanskih Srba i ratnom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću prema kojoj je osuđen na 40 godina zatvora zbog, između ostalog, genocida u Srebrenici.
U genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, koji je izvršila tadašnja Vojska RS, 1995. godine ubijeno je 8.372 muškaraca i dječaka.