Na današnji dan, 14. jula 1971. godine, preminuo je Mehmedalija Mak Dizdar, jedan je od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika.
Njegova djela Kameni spavač i Modra rijeka se ubrajaju u najznačajnije bosanskohercegovačke zbirke poezije prošlog stoljeća. Sastavio je sliku svijeta kojeg odavno nema, a osnova na kojoj ga je izgradio su stari bosanski tekstovi.
U Stocu je završio osnovnu školu nakon čega odlazi u Sarajevo. Pisao je za novine i časopis Gajret. Nakon rata, dijelom provedenoga u ilegali, radio je kao urednik listaOslobođenje, a onda se profesionalno posvećuje književnosti te uređuje časopisŽivot.
Potom osniva Seljačku knjigu, izdavačku kuću za prosvjećivanje širokih narodnih masa. Ta mala Makova kuća ubrzo prerasta u Narodnu prosvjetu.
Njegova zbirka Kameni spavač ima historijsku vizuru jer pjesnik gleda svijet kroz vizuru srednjovjekovnog čovjeka. Cijela knjiga je težnja da se probudi spavač pod stećkom, pisana je arhaičnim jezikom, jezikom epitafa.
Zbirka je podijeljena u četiri ciklusa (Slovo o čovjeku, Slovo o nebu, Slovo o zemlji, Slovo o slovu). Dizdareva Bosna je definirana stećcima, ali i svojom stigmom, na pitanje o njenoj biti pjesnički subjekt odgovara: prkosna je od sna. Bosni je, kaže pjesnik u komentaru “bilo suđeno da sanja o pravdi, da radi za pravdu i da na nju čeka, ali da je ne dočeka”.
Mak je, u godini svoje smrti, objavio poetsku zbirku Modra rijeka, sa istoimenom pjesmomkoja ga je istinski proslavila, a evropska je kritika imenovala “evropskom pjesmom”.
U septembru 1978. godine legendarni sarajevski bend Indexi snimaju pjesmu, a kasnije i album Modra rijeka.
Makova hiža u Stocu centar je Fondacije Mak Dizdar, posvećen koliko predstavljanju Makovog naslijeđa u vlasništvu Fondacije, toliko i umjetnosti stećka pa i cjelokupnog civilizacijskog naslijeđa stolačkog kraja i svih bosanskohercegovačkih prostora i vremena.