Izvršili ste klasičan urbicid i od jednog grada ste napravili selendraču. I ne, nije to loše. To je ogavno, perverzno, nazadno i tragično. Mladost je pobjegla, starost je pomrla, djeca se ne rađaju. Grad liči na Černobil.
Štaaa? Milorad Dodik je uradio sa svojom bratijom nešto loše za Banjaluku? To je nemoguće, krišti svaki zdravorazumski čovjek. Dobro čovjek.
Naravno niko nije doslovno baš bezgrešan, pa ni Predsjednik Republike Srpske. Ali.
Nije u redu kad se čovjek sprda sam sa sobom, svojim narodom i svojom strankom.
Ne znate o čemu se radi?
Prvi čovjek SNSD-a, Republike Srpske, ovog dijela planete Zemlje i Kosmosa, izašao je na govornicu banjalučke tvrđave Kastel i odvalio ovo:
“Uvjeren sam da imamo kapacitete i da Banjalučani prepoznaju sve ono dobro što smo uradili, ali svjesni smo i onoga što smo učinili loše i želimo to da popravimo.“
Štaaa? Milorad Dodik je uradio sa svojom bratijom nešto loše za Banjaluku? To je nemoguće, krišti svaki zdravorazumski čovjek. Dobro čovjek.
Prvo dobre stvari
Hajmo sa dobrim stvarima. Šta je to Banjaluci lijepo dala decenijska vlast SNSD-a?
-Sjebane puteve, od Starčevice kao najvećeg gradskog naselja gdje ljudi taljigaju po makadamu, do famoznog autoputa koji vodi u kukuruze.
-Aerodrom, koji ima jedan let za Beograd, prašine do neba, čučavce iz doba rata i vizionare koji su Tuzli proslijedili megauspješni Wizz Air.
-Uništen život i rad kulturnih institucija, festivala i sveopšti pomor svega što bazdi na kulturu. Jer je kultura padavičarenje i put u jeftinu narkomaniju, to se zna.
-Uvedena je praksa bajinskih ojkača, guslarskih večeri, bacanja kamena s’ ramena, te šatorsko pevaljka-krkanje, kao posmodernističke kulturne discipline.
-Gradska toplana pretvorena je u ledaru, koja uredno u zimskim mjesecima hladi vesele građane.
-Banjalučke plaže, uz mnogo truda, pretvorene su u toksične naplavine, pošto je privreda odavno utušena.
-Kad smo kod privrede, Kosmos, Jelšingrad, Fruktona, Mljekara…uredno su u cilju očuvanja zelenila, hm…uništene.
-U Banjaluci je konačno zaživjela prostitucija i narkomanija, tako da se grad na ovim krevetima I šmrkalištima može utrkivati sa evropskim prestonicama.
-Kad smo kod prostitucije, crkvene institucije, prešle su iz faze povlaštenih NVO-oova, u fazu VIP bratije, koja radi šta god joj padne na pamet i kad god joj se digne. A, diže se. Recimo kapelica u banjalučkom tzv. državnom-sekularnom Univerzitetu.
-U gradu je popločana svaka zelena površina, računajući i “Picin park”, a soroševi izdajnici predvođeni ženama i bebama, bili su tretirani kako i dolikuje-kao teroristi.
-Gradom konačno vlada par mafijaških porodica, koje su očistile sve. Za ostatak čišćenja, pobrinuli su se penzioneri, bivši profesori i ljekari, koji su očistili čaršiju od papirića, ostataka hrane i kontejnera.
-Ovom akcijom čišćenja, postignut je lančani civilizacijski efekat. Banjaluku su napustili Kinezi i psi lutalice. Nemaju rašta obitavati u njoj. Zato je strancima grad neobično lijep. Valjda.
-Ljudi koji žele da otvore svoj biznis, treba samo da plate pikslu lokalnom mafijašu i od sutra rade.
-Kad smo kod posla, posao izdavanja visokoškolskih diploma, osnivanja univerziteta krajputaša, te zapošljavanje u administraciji naprosto cvjeta. Zapravo toliko cvjeta da je državni Univerzitet pred zatvaranjem, a u jednoj vladinoj kancelariji ima sekretarica, savjetnika, administratora, pomoćnika, brend menadžera, ofis menadžera, kao brojlera u zlatno doba “Agrokomerca”. Prije pomora, dakako.
-Zemljište Poljoprivredne škole uknjiženo je sposobnim ljudima namjesto mrljavcima, koji ga sad mudro rasprodaju. Jer, šta će bijedi tolika zemlja? Objektivno.
Dobro je, ali može li bolje, majku mu?
I moglo bi se zaista do prekosutra nabrajati šta je Milorad Dodik sa svojim supersposobnim gradonačelnicima Davidovićem i Gavranovićem učinio pozitivno za Banjaluku. Ali nema ni prostora ni vremena. Osim toga, svu dobrotu je svaki građanin osjetio na svojoj koži, živcima i novčaniku.
No.
Šta je to loše uradila poštena gradska vlast?
Autor ovog teksta, uz svo memorijsko znanje, uz konsultacije svevišnjeg Gugla, ne može se sjetiti NITI JEDNE negativne stvari, koje je ovaj demokratski i nadasve sjajni režim pogrešno učinio.
Prema tome, Predsjednik Dodik, NEMA POTREBE da se pravda i da izmišlja kako je u vrijeme vladavine SNSD-a učinjeno nešto loše. Time se sprda, prije svega sa sobom, svojom genijalnošću i inteligencijom svojih najužih saradnika.
Može li bolje?
Teško, ali je predobri Predsjednik, svom pulenu, budućem gradonačelniku, nevjerovatno harizmatičnom Igoru Radojičiću ostavio u amanet taj zadatak.
Naime, Milorad Dodik je podržao kandidaturu narečnog superstara Igora Radojičića, za kojeg je rekao da je “najbolji izbor” njegove stranke za gradonačelnika Banjaluke.
I šta sad da radi Igor??? Šta da popravi u našoj popravljenoj Ženevi od grada?
Eto, možda još da ispuni stara obećanja o žičari na Šehitlucima, podzemnom tramvaju i metrou kroz centar grada, zgradi opere, klizalištu i par desetina hotela.
Mislim da će to igor uz angažovanje gradskog arhitekte, koliko do iduće godine uraditi.
Svaka čast Milorade, ali zaista ne bi trebao više koristiti teške i neutemeljene termine poput “svjesni smo i onoga što smo učinili loše”.
Tako ti tvojih radnika, penzionera, zaposlenih, nezaposlenih i svog ostalog vjerujućeg življa:
Ostaviti devastiran unazađen, rasturen i poharan grad iza sebe, nije loše. To je KATASTROFALNO! Vi i vaši ljudi su tajkunizirali i kriminalizovali Banjaluku.
Izvršili ste klasičan urbicid i od jednog grada ste napravili selendraču. I ne, nije to loše. To je ogavno, perverzno, nazadno i tragično. Mladost je pobjegla, starost je pomrla, djeca se ne rađaju. Grad liči na Černobil.
Ne, to nije loše. Loše je kad vam otpadne dugme na košulji, kad sekretarica ne uključi klimu na željenu temperaturu, kad Audi upali iz drugog pokušaja. To je loše.
Ovo je pomor ljudi u nekoliko mandata.