Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Novinari treba da osjećaju odgovornost i bore se protiv govora mržnje

emina

Borba protiv govora mržnje je novi izazov za novinare. Živimo u svijetu u kojem raste mržnja i ekstremizam i raste intolerancija i diskriminacija.

Postoji govor mržnje protiv muslimana, Jevreja, crnaca, Roma. Postoji anti-gay propaganda i diskriminacija etničkih i religijskih manjina, kao žrtveni jarac ekonomske krize. Ovaj svijet treba, više no ikad, tačne i istinite medije.

Potreba za odgovornim izvještavanje nikad nije bila teža, uzevši u obzir društvenu i političku klimu, i još digitalno doba. Zato je odgovornost medija da promiču etičke standard i profesionalne vještine.

Kada govorimo o govoru mržnje online, postoji nekoliko načina koji treba da su uzeti u razmatranje kad se gleda kako društvene mreže utiču na način kako novinarstvo funkcioniše.

Twitter je veoma popularan alat za novinare. Platformu također koriste i ekstremisti. Nakon nedavnog izvještaja koji je objavio Unesco, 50,000 Twitter korisnika podržava Daesh, takozvanu Islamsku državu, sa prosječno hiljadu pratilaca.

Na Facebooku nekada ljudi – “FB prijatelji” – reaguju na neke vijesti. Prije godinu, bivši francuski ministar, Charles Pasqua, je umro. Možete zamisliti da mi nije prijatna reakcija jednog od mojih kontakata na Facebooku… Vatromet da proslavi njegovu smrt… To je jedna od stvari koju možete naći na društvenim mrežama.

Online mržnja nije samo profesionalna briga. Političari se sad također nose s tim. Evropski komesar Frans Timmermans je organizovao nedavno u Briselu seminar o antisemitizmu, islamofobiji i govoru mržnje. Online mržnja je također i pravna briga. Nakon ubistava u Charlestonu, prije godinu, neki mediji i pojedini novinari pozvali su vlasti SAD-a da se govor mržnje učini nezakonitim. Autor Dan Gilmor se nije slagao. Kaže da je govor mržnje dio slobode izražavanja.

Zapravo je zeznuto procijeniti tačno šta je govor mržnje. Na evropskom nivou, ne postoji opšteprihvaćena definicija. Možda se sjećate te kontroverze. Ponovo, nakon ubistava u Charlestonu, neki komentari koji su postavljeni u online forumu Reddit, veoma popularnom u SAD-u. Neki Reddit korisnici su snažno podržali teroristu, Dylanna Roofa. Govoreći o njemu, jedan Reddit korisnik je napisao: “On se ne razlikuje od mene”. Drugi komentator ga je nazvao “jednim od nas”.

Uprkos ekstremnoj i šokantnoj prirodi tih komentara, oni su savršeno legalni po američkim zakonima. Američki zakon štiti mogućnost ljudi da izraze sve vrste stavova, uključujući poglede koji podržavaju kriminal i nasilje.

Svijet online mržnje, koji dugo dominiraju websiteovima kao što su Stormfront i Vanguard, našao je novo mjesto na internet. Stav Evropske federacije novinara je da cenzura nikada nije pravi odgovor. To nije pravi odgovor na govor mržnje kao što nije pravi odgovor ni na propaganda. Snažno podržavam zadnju rezoluciju UN-a o zaštiti ljudskih prava na internet, koja potvrđuje da “ista prava koja ljudi imaju offline treba da budu zaštićena i online”. I snažno pozdravljam činjenicu da su pokušaji da se oslabi rezolucija od Rusije i Kine, odbačeni.

Šta novinari mogu uraditi?

Nekada je novinar meta online govora mržnje. Dunja Mijatović, predstavnica OSCE-a za slobogu medija, redovno se zalaže protiv online prijetnji, posebno onih koje za metu imaju žene novinarke. U takvoj situaciji, jedina efikasna reakcija je da prijavite prijetnje policiji. I da napravite malo buke oko toga. Imenovati i posramiti.

Odgovaranje na online govor mržnje ne može lako biti adresiran uzdajući se u moć države. Identifikovanje i procesuiranje svih individualaca koji postavljaju poruke ispunjene mržnjom bilo bi nemoguće.

Još jedna opcija je stavljanje pritiska na mreže društvenih medija. Oni imaju interes da održe čistu sliku. Zato mnoge od njih reaguju na pritiske na novinare, grupe u civilnom društvu, ili novinarske organizacije.

Evropski centar za štampu i medijske slobode pokrenuo je alarm za žene medijske radnice, gdje one mogu da informišu Centar o napadima na njih i traže pomoć ili savjet. Napadi mogu biti prijavljeni kroz enkriptovane poruke. Emailove otvaraju jedino žene u ECPMF sjedištu, koje se brinu o prijavljenim slučajevima. Ohrabrujemo sve žene da prijave napade. Ne samo da traže pomoć, nego i da učine tu dimenziju napada na novinare vidljivijom.

Praktično novinarstvo je također veoma efikasan način borbe protiv govora mržnje. Jedan od najboljih načina da se borite protiv online govora mržnje je da pišete o tome u vijestima. Neki stručnjaci su posvećeni tom zadatku, kao Hate Speech International, grupa novinara koja je povezana sa Globalnom mrežom istraživačkih novinara. Oni objavljuju veoma zanimljiv “monitor govora mržnje”.

U EFJ imamo interesantan alat, veoma jednostavan za korištenje u redakciji, za svakog novinara. To je test od pet pitanja, koji je razvila Etička novinarska mreža. Ideja je da se pomogne novinarima da identifijuju govor mržnje, da (ne) izvještavaju sa propisanom distancom i da izbjegnu manipulacije.

Alat je vrlo jednostavan: pet pitanja

1. Ko je govornik? Kakva je njegova pozicija ili status? Novinar mora razumjeti da vijest ne čini samo što je neko rekao nešto šokantno! Novinari moraju provjeriti status i reputaciju onoga ko je to izgovorio. Kada su ljudi, koji nisu javne ličnosti, umiješani u govor mržnje, možda je bolje ignorisati ih. Čak i kada se radi o javnim ličnostima, novinari moraju biti sigurni da nije riječ o instrumentalizaciji političara i lidera u zajednici, kako bi proširili glasine i potaknuli neprijateljstvo i nasilje prema određenoj grupi.
2. Koliki je doseg izgovorenog? Da li je u pitanju privatni razgovor? Ili govor koji je prenesen putem masovnih medija? Privatni razgovor može uključiti negativna mišljenja, ali čini malo štete. Dakle, nema potrebe da se dalje širi. S druge strane, o promišljenom i široko rasprostranjenom govoru mržnje mora se izvijestiti, uz neophodnu distancu.
3. Šta je cilj govora? Dobro informisan novinar odmah će identifikovati govor čija je namjera napad na određenu individuu ili grupe. Dužnost novinara, u takvom slučaju, je postavljanje govora u odgovarajući kontekst, kako bi se razjasnili stvarni ciljevi govornika.
4. Da li je govor opasan? Mnogi ljudi imaju ideje koje su uvredljive za druge. To nije zločin. I nije zločin iznijeti takva mišljenja javno, na internetu ili socijalnim mrežama. Ali, ponekad, neke riječi mogu biti predmetom krivičnih sankcija, ukoliko podstiču na nasilje. U takvom slučaju, novinari se mogu naći u situaciji da budu krivično gonjeni zbog citiranja govora koji druge poziva na nasilje.
5. Šta je globalni kontekst govora? Novinari moraju u obzir uzeti javnu atmosferu u periodu u kojem se govor desio. Isti govor u vrijeme akademske debate o migracijama ili tokom političke debate u izbornim kampanjama neće imati isti uticaj. Važno je za novinare da postave pitanje: Kakav je uticaj govor u tom trenutku ostavio na ljude?
Novinari ne trebaju praviti senzaciju od priča koje se odnose na govor mržnje. Etični novinari moraju razmotriti uticaj objavljivanja, posebno opasnost od pozivanja na nasilje. Novinari trebaju izbjeći žurbu kod objavljivanja. Uvijek je od pomoći napraviti pauzu, razmisliti o sadržaju priče, pitati kolege za mišljenje. Novinari moraju osjećati odgovornost. Treba da sprečavanje širenja i uticaja poruka ispunjenih mržnjom shvate kao dio svoje misije. Novinari ne trebaju postati pješadija ekstremizma i politike mržnje. Moraju biti na oprezu kada se radi o opasnosti govora mržnje i riziku od manipulacije. Također, imaju odgovornost izbjegavati da situaciju učine gorom za žrtve diskriminacije.
Nisu nam potrebni novi kodeksi ponašanja. Ne trebaju nam pravne regulacije koje ograničavaju prava novinarima da slobodno izvještavaju. Treba da se borimo za etičko novinarstvo i da poboljšamo radne uslove u kojima novinari rade.
Evropska federacija novinara predstavlja 320.000 novinara u 43 zemlje, kroz 68 sindikata  udruženja. Ricardo Gutiérrez je generalni sekretar EFJ-a. Na konferenciji “Uloga uredničkih standarda u očuvanju nezavisnog novinarstva” koja je 5. jula 2016. godine održana u St. Petersburgu, u organizaciji Ruske unije novinara i Evropske unije, govorio je o digitalnim izazovima i uredničom integritetu.
Proudly powered by WordPress