Odmah nakon rata “Visočaci” su to radili na ovakav način. Posude neku smiješnu i malu cifru novca prijeratnim privrednim gigantima, onda ovi to svjesno ne vrate, slijedi kamata, vrijednost duga sa kamatom vrlo brzo bude ekvivalentna nekoj dobroj nekretnini i “pošteni Visočak” postaje vlasnik dijela društvene/državne imovine.
Kad je ova metoda postala isuviše ofirna, a država bar malo počela da se uozbiljava onda su to radili preko banaka. Bivši neki od privrednih giganata sa politički podobnom upravljačkom strukturom uzme kredit, svjesno ga ne vrati, kamata raste i nakon izvjesnog vremena opet nastupaju “pošteni Visočaci” koji za deset i više puta manju vrijednost postaju vlasnici imovine za koju su izdvajale generacije radnika i poštenih Visočana.
Slična metoda je bila sa boračkim certifikatima, kada je armija demobilisanih boraca za 3% od stvarne vrijednosti prodavala svoje rovom stečene certifikate koje su postratni tajkuni otkupljivali i ulagali u svoje buduće privatizacijske igre.
Naposljetku kada je ostalo da se rasproda u bescijenje i ispod svih cijena ono što je od bivših državnih visočkih firmi ostalo “pošteni Visočaci” su se dosjetili nove metode zvane STEČAJ, sa svim popratnim elementima uz glavnu rolu stečajnog upravnika.
I evo, 21 godinu nakon rata ostalo je još da se “očerupa” KTK Visoko. Prošlo je tako puno godina, a “pošteni Visočaci” još nisu uspjeli naći recept kako rasturiti “Mulin KTK” i svih onih pametnih Visočana koji su uz Mulu Hodžića napravili sve ono što je bio taj KTK Visoko koji pokušavaju za bijedne pare pokupovat godinama i raznim sudskim tužbama i prinudnim rasprodajama na osnovu tih tužbi uz svesrdnu pomoć advokatskih lešinara.
Uprava KTK koja trenutno nije politički podobna bori se maksimalno protiv svega navedenog svim mogućim pravnim sredstvima. Međutim puno je veća želja “poštenih Visočaka” da dođu na jeftin način do državne imovine, nego što je snaga aktuelnog menadžmenta da se brani bez adekvatne pomoći aktuelne vlasti i onih koji bi trebali biti lideri Visokog sa pravom vizijom i zaštitom visočkih interesa.
Nasuprot zaštiti visočkih interesa, evo na konkretnom primjeru kako se ponaša vlast u slučaju kada se prodaje državna imovina i dijelovi KTK Visoko u kojima su radili mnogi očevi i majke svih nas.
Otkupna stanica Visoko – Ulaz u Visoko K.Č.806/3 -zk 213
Procjena Općinske Komisije, koja je angažirana od Suda:
1.Almir Hadžialić dipl.ing.građevine – predsjednik
2.Edin Burić – bachelor poslovnog prava
3.Eldin Alijagić – ing.poljoprivrede i prehrambene industrije
4.Aida Alibegić – ing.građevine
Komisija u ovom sastavu je napravila procjenu za predmetnu nekretninu za prodaju u vrijednosti od 33.0000KM.
Prema riječima aktuelnog menadžmenta KTK Visoko njih nikad i niko nije kontaktirao ovim povodom iako su vlasnici objekta. Čak su i ključevi pomenutog objekta u posjedu direktora KTK, ali ni njega niko nije kontaktirao kako bi uopšte vidjeli objekat, spratnost, položaj …
Procjene sudskih vještaka su potpuno drugačije. Procjenu su radila dva vještaka Lejla Spaho dipl.ing.građ. čija je procjena bila 304.980,00KM. I Zijad Sirčo dipl.ing.arh. čija procjena je bila 301.984,48KM.
KTK Visoko je ovu nekretninu putem Agencije za privatizaciju godine 2012. prodavao za 320.000 KM.
Na Sudskoj prodaji objekat je prodat za 60.000KM !?!?!?
Cilj KTK Visoko je bio da se objekat proda po procijenjenoj vrijednosti jer bi uplaćeni novac pt puta veći od onog za koji je prodat objekat išao u svrhu uplaćivanja doprinosa za radnike.
KTK je ovim povodom poslao žalbu Kantonalnom sudu i ukazao na nevjerovatne procjene, traljave i paušalne kojima je cilj bio obezvrijediti imovinu KTK Visoko i ponuditi sudskim prodajama u bescijenje lokalnim tajkunima.
Ali koga to u Zenici zanima? Naše ovakve stvari u Visokom treba da rješavaju ljudi sa vizijom, čvrstom rukom spremni braniti bez straha visočke interese. Nažalost danas u Visokom takvog ili takvih u političkim strukturama koje odlučuju nemamo.
Sad je možda nakon četiri godine i onim najzadojenijim klimoglavcima jasno zašto je neko htio od KTK da napravi “Muzej kožarstva” i zašto su isti jastrebovi iz tog gnijezda zagovarali stečaj kako bi preko politički podobnog stečajnog upravnika završili ono što su počeli još 1992.godine, a što danas jasno zovemo opšta pljačka svega visočkog.