Direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Ljubljana dr. Zijad Bećirović prokomentirao je za novinsku agenciju Patria susret predsjednika Rusije i Turske, Vladimira Putina i Recepa Tayyipa Erdogana.
– Mislim da se pretjeruje kada se susret Putin-Erdogan ocjenjuje kao historijski. Obje nacije i Rusi i Turci su mitske nacije i počesto unose u svoje prosudbe emocije, umjesto razuma. Upravo je razum prevladao kada je u pitanju ovaj susret.
Jednostavno oba predsjednika su prisiljena na saradnju, jer se obje države a i oba predsjednika nalaze u jednoj nezahvalnoj situaciji. Države su u susjedstvu i upućene su jedna drugu, dakle na saradnju, kaže Bećirović.
Njegov je stav da susret Putin-Erdogan neće se reflektirati na odnose u svijetu.
– Uzmimo samo primjer rješavanja rata u Siriji. Ključni igrači za rješavanje pitanja Sirije su SAD i Saudijska Arabija na jednoj i Iran i Hezbollah na drugoj strani.
Rusija se nalazi pod otvorenim sankcijama Zapada, dok se na Tursku gleda pod mikroskopom i nalazi se u nekoj vrsti tihih sankcija. Susret neće dovesti do nikakvih strateških geopolitičkih preokreta. Iako Turska želi postati članica Evroazijske unije to ne može postati dok je članica NATO-a. Radi se o najvećem zajedničkom tržištu na svijetu. Na drugoj strani članstvo Turske u NATO-u je garancija njenog teritorijalnog integriteta.
Turska je sigurnosno vrlo ranjiva država, također i Rusija. Kavkaz, koji se u geopolitičkim i sigurnosnom analizama naziva „trbuh Rusije“ ključan je za stabilnost i teritorijalni integritet Rusije. Tu Turska može koristiti Rusiji.
Pored tzv. Turskog toka brojni su ekonomski razlozi za saradnju. Međutim, ne smijemo zaboraviti, da je Turska od 1951.godine snažno integrirana u NATO i važna je zapadna saveznica što će ostati i ubuduće posebno sa SAD. Očekivati je intenziviranje saradnje između Rusije, Turske i Irana, naglašava Bećirović.
Rusija i Turska, ali i druge države, podsjeća naš sagovornik, imaju svoje eksponente na Balkanu i Bosni i Hercegovini preko tzv. pravoslavnog i muslimanskog elementa.
– Pojedini lakovjerni političari na Balkanu misle da preko vjerskog ili nacionalnog romantizma mogu voditi svoje države. Države imaju svoje strateške državne interese, a religija se sa vremena na vrijeme (zlo)upotrebljava za postizanje određenih ciljeva ili stvaranje ambijenta za ostvarivanje takvih ciljeva.
Tu su najbolji primjeri Bakir Izetbegović i Milorad Dodik u Bosni i Hercegovini, u Srbiji prvenstveno Tomislav Nikolić ali još znatan broj njih. Takav pristup već košta države regiona, jer se radi o jednoj poltronskoj neodgovornoj štetnoj romantičarski politici. To najbolje ilustrira činjenica da je strateški interes Turske na Balkanu Republika Srbija, a ne Bosna i Hercegovina, zaključuje Bećirović.