Nakon smrti bosanskog kralja Stjepana Ostoju naslijedio je sin Stjepan Ostojić, koji je poput prethodnika mu Dubrovčanima 5. ožujka 1419. izdao povelju kojom im potvrđuje sve dotad primljene povelje i povlastice od gospode srpske i bosanske i svih kraljeva bosanskih, s time da mu oni sa svoje strane daju svetodimitarski i stonski dohodak.
Ipak, usprkos tome ovaj se mladi kralj bavio mišlju kako da Dubrovniku ponovno otme Primorje, a namjeravao je čak napasti Ston. Do konkretnih akcija protiv Dubrovnika ipak nije došlo. Ostojićeva vlast bila je nestalna, jer je istodobno postojao još i protukralj Tvrtko II. Dubrovčani su vodili računa i o jednom i o drugom. Poslije travnja 1421. Ostojić se više ne javlja, te je Tvrtko II ostao jedinim kraljem Bosne.
Onda, kad se njegova vlast učvrstila, Dubrovčani po običaju zatražiše od Tvrtka II. potvrdu povlastica i povelja što su im ih dala gospoda srpska i bosanska i njegovi prethodnici, čemu im je on udovoljio svojom poveljom, na današnji dan, 18. kolovoza 1421. godine.
Inače, Stjepan Tvrtko II. Kotromanić (Bobovac, oko 1380 – † 22. studeni 1443.), bosanski kralj iz dinastije Kotromanića živio je i vladao u vrlo burnom razdoblju bosanske povijesti gdje su se smjenjivali utjecaji dviju sila (Ugarske s jedne strane i rastuće sile Osmanskog Carstva). Tako da je vladao u tri razdoblja (1404. – 1409.), (1421. – 1433.) i (1435. – 1443.). Kralj Tvrtko II. je zasigurno jedan od najvještijih bosanskih kralja, ako uzmemo u obzir okolnosti pod kojima je vladao.