Ovaj profesor je Inabi postao mentor za rad na diplomskom studiju koji se bavio reformama u BiH u osmanskom vremenu. Nakon toga je Inaba postao zainteresovan za historiju BiH za vrijeme austrougarske vladavine, pogotovo za pitanje kako je ideja čovjeka funkcionirala u humanističkoj nauci u vezi s prodorom darvinizma. Interes za ovo pitanje u Japanu nije našao, a na kraju su mu članak o ovoj temi prihvatili na Institutu za istoriju u Sarajevu. Inaba kaže da ga je to potaknulo da upiše studije u Sarajevu.
“Došao sam do uvjerenja da je ambijent studiranja bolji u BiH nego u Japanu”, kaže Inaba.
Jedna od najvećih prednosti studiranja u BiH je bila ta da su informacije neophodne za istraživanja bh. historije lako dostupne u bibliotekama i arhivima, a Inabi su na raspolaganju bili i ljudi koji su imali znanje o temama, ali i lokaciji mogućih resursa.
- Neuslužni službenici
Inaba kaže da mu se sviđa život u Sarajevu koje je dosta drugačije od japanskog glavnog grada.
“Tiho, slobodno i jeftino živim za razliku od Tokija”, kaže on.
Međutim, određeni aspekti bh. društva mu se ne dopadaju. Loša usluga zaposlenika različitih organizacija je na vrhu te liste. Spominje situaciju kada je na šalteru željezničke stanice tražio informaciju i dva različita službenika su mu rekla različite stvari. Osvrće se i na situaciju na šalterima kada službenici idu na pauze iako postoji veliki broj neusluženih klijenata, što se u Japanu ne bi moglo desiti.
“Općenito, u Japanu se kaže da je klijent bog”, kaže on i dodaje da misli da postoji razlika u vezi s razumijevanjem riječi “usluga” te da će japanski službenici uslužiti klijenta bez obzira na to da li je to njihov posao.
Još jedan problem predstavljaju mu administrativne teškoće te se čudi sistemu ovjere kopiranih dokumenata.
Dolazeći iz Japana koji ima reputaciju zbog tačnosti vozova, Inaba kaže da mu se ne dopadaju kašnjenja sredstava javnog prijevoza, kao i općenito stanje u kojem se nalaze.
- Sličnosti i razlike
Inaba kaže da postoji dosta razlika između njegove domovine i zemlje u kojoj trenutno boravi.
“Siguran sam da postoji najveća razlika kada je riječ o ishrani”, kaže Inaba.
Ova razlika ogleda se najviše u tome što Bosanci i Hercegovci ne jedu sirovu hranu: sirovu ribu, jaja i meso.
Inaba kaže i da je jedna od razlika koje se dešavaju zbog geografske lokacije to da ljudi u BiH, za razliku od Japanaca, nisu naviknuti na zemljotrese.
Što se sličnosti tiče, Inaba kaže da ni u BiH ni u Japanu ne postoji povjerenje građana u ispravnu upotrebu novca od njihovih poreza.
- Povratak u Japan
Inaba je bosanski jezik počeo učiti 2000. godine, kada je mogao čitati tekstove na ovom jeziku. Kaže da su oba jezika, i japanski i bosanski, manjinski, ali da govornik bosanskog može biti poliglota, jer u isto vrijeme govori i crnogorski, hrvatski i srpski.
Kaže da mu je drago što u BiH postoji interes za Japan i japanski jezik, napominjući da je interes za japansku kulturu postojao još i za vrijeme Austro-Ugarske. Kao primjer navodi prijevode japanskih pjesama koji su se pojavljivali u “Srpskoj riječi” 1911. godine te “Gajretu” 1913. godine i maskenbale 1907. i 1911. godine na kojima se nosila japanska nošnja.
“Nadam se da će se pojaviti istraživači historijskog odnosa BiH i Japana koji se služe i bosanskim i japanskim”, kaže Inaba i dodaje da uz njih očekuje i povećanje broja bh. stručnjaka iz različitih oblasti japanske kulture.
Inaba će se krajem septembra, nakon tri godine i sedam mjeseci boravka u BiH, vratiti u Japan, jer nakon studija nije mogao pronaći posao koji bi ga ovdje zadržao. Kaže da mu je žao zbog toga te da bi volio da može ostati.
“Nadam se da ću se uskoro opet vratiti u BiH”, kaže za kraj Inaba.