Njihova namjera bila je ojačati autoritet OHR-a u BiH te spriječiti kršenja i osigurati implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sa ovim ovlastima visoki predstavnik je praktično postao najutjecajnija „institucija“ u BiH, osoba u kojoj je objedinjena izvršna, sudska i zakonodavna vlast.
Među dosadašnjim visokim predstavnicima u BiH, najviše je bonske ovlasti upotrebljavao Britanac Paddy Ashdown, koji je za svog mandata od 2002. do 2006. godine nametnuo čak 430 odluka. Austrijski diplomata Wolfgang Petritsch za bonskim ovlastima posegnuo je 242 puta, Carlos Westendorp nametnuo je 80 odluka, Christian Schwartz Schilling 66, Miroslav Lajčak 30, a aktuelni visoki predstavnik Valentin Inzko ovlasti je do sada upotrijebio oko 50 puta.
Zbog upotrebe bonskih ovlasti, najžešće je kritikovan Paddy Ashdown. Poslije Ashdownovog odlaska, visoki predstavnici su sve rjeđe posezali za ovim instrumentom. S druge strane, bh. političari počeli su sve više ignorirati nametnute odluke, te oštro kritikovati i dovoditi u pitanje rad OHR-a.
Uoči najavljenog referenduma 25. septembra u Republici Srpskoj, Valentin Inzko i međunarodna zajednica suočavaju se sa možda najozbiljnijim izazovom do sada. Ukoliko Inzko odluči upotrijebiti bonske ovlasti, predsjednik RS-a Milorad Dodik mogao bi se prvi naći „na udaru“ i doživjeti sudbinu svojih prethodnika, Nikole Poplašena i Dragana Čavića, koji su također smijenjeni odlukama visokih predstavnika. Ipak, Dodik se za sada ne čini previše zabrinut i odlučno poručuje: „Referendum će biti održan, bez obzira na sve.“