Iz Općine Ilidža ranije su za Klix.ba rekli da zemljište nije u vodozaštitnoj zoni te da je Općina zemljište prodala direktnim sporazumom kako bi kompanija mogla upotpuniti svoje građevinsko zemljište, što je zakonski dozvoljeno. Ekipa portala Klix.ba posjetila je mjesto na kojem će “Kuwait Investment Company” izgraditi stambeni objekt i uvjerila se da se parcela nalazi u naselju prije spomenika prirode, na mjestu gdje je već postojalo nekoliko građevinskih objekata, iako dosta manjih od najavljenog.
Građani koji žive u blizini sporne parcele kažu da oni sami imaju problema sa legalizacijom objekata izgrađenih ranije te da ne razumiju kako neko drugi može dobiti dozvole tako lako.
Međutim, nisu svi nezadovoljni gradnjom. Supružnici Slavica i Damijan Vanovac kažu da im novi susjedi ne smetaju.
“Neka se razvija Vrelo Bosne, neka grade, nije bitno ko”, kaže Slavica Vanovac.
Vanovci, međutim, dodaju kako je Vrelu Bosne potreban parking prostor, pogotovo u vrijeme priliva turista, jer bi nova infrastruktura trebala da prati razvoj te da bi i oni sami prodali svoj posjed ukoliko pronađu odgovarajućeg kupca.
Posredna kupovina komplikacija i za kupce
Nedaleko od ove parcele, na kojoj se planira izgradnja objekta pod nazivom “Bijeli dvorac”, je i zemljište sa već izgrađene tri nove kuće.
Građanin Kuvajta, koji trenutno boravi u jednom od ova tri objekta, kaže da ni on nije zadovoljan komplikacijama koje donosi posredno kupovanje nekretnina kojem pribjegavaju građani iz arapskih zemalja kako bi mogli posjedovati nekretnine u BiH. Ovaj građanin kaže da bi želio da objekat u kojem provodi od jednog do tri mjeseca godišnje može upisati na svoje ime, kako bi imao neku sigurnost.
“Ovo je moja kuća, volio bih da postoje neka pravila da se ona vodi na mene”, kaže Kuvajćanin i dodaje da nema nikakvog problema sa plaćanjem poreza, ako bi mogao kuću prevesti na sebe.
“Ono što uzimate od te firme, uzmite od mene”, kaže on.
Bosna i Hercegovina nema reciprocitet sa Kuvajtom. Reciprocitet podrazumijeva da stranci u BiH imaju ista prava koja država iz koje dolaze garantuje građanima BiH. Kako bh. građani ne mogu neposredno kupovati nekretnine u Kuvajtu, tako ni Kuvajćani ne mogu direktno kupovati nekretnine u BiH. Stoga su prisiljeni tražiti druge načine kako bi to pravilo zaobišli, a najčešće to rade preko osnivanja firmi koje mogu biti vlasnici zemljišta.
Kuvajćanin kaže da u BiH žive dobri ljudi, što mu se posebno dopada. Hvali i to kako se sigurno osjeća, te kako se može jeftino živjeti. Ono što mu se najviše sviđa, međutim, je priroda.
“Ovdje je najljepša priroda. Bio sam u Njemačkoj, Estoniji, Francuskoj… nigdje kao ovdje”, kaže dok pokazuje na pejzaž oko kuće.
A lijepe prirode na njegovoj lokaciji mu neće nedostajati. Do spomenika prirode “Vrelo Bosne”, jednog od obilježja BiH vodi ga jedna kratka šetnja. Međutim, preporučljivost gradnje u području blizu vodozaštitne zone je diskutabilna.
Opasnost od epidemije
Anes Podić iz udruženja “Eko akcija” kaže da se oko ove posljednje prodaje zemljišta prašina digla samo zato što je kupac iz inostranstva, ali da bi izgradnja u blizini vodozaštitne zone itekako mogla imati negativne posljedice.
“S obzirom da se parcela nalazi neposredno uz vodozaštitnu zonu, ukoliko bi došlo do neprimjerene izgradnje, utjecaj na vodozaštitnu zonu bi bio izražen. No, ovo je tek mali dio onoga što se u vodozaštitnoj zoni i njenoj neposrednoj blizini dešava već godinama. Niču vile s bazenima, grade se smještajni kapaciteti raznih vrsta i sve otpadnih voda što to proizvede završava u vrelima i podzemnim rezervoarima iz kojih se vodom pretežno snabdijevaju građani Sarajeva.”, kaže Podić.
On navodi da bi ovo moglo da prouzrokuje opasnost po zdravlje građana.
“Opasnost od epidemije širokih razmjera za sarajevsku populaciju je neposredna i stalna. Sve, baš sve što se radi u vodozaštitnoj zoni i oko nje moralo bi biti strogo regulisano i neprestano kontrolisano kako bi se izbjegle epidemije: bilo kakva izgradnja, privredna i poljoprivredna djelatnost i slično”, tvrdi on.
A korist koja se ostvaruje ovakvim investicijama mala je u odnosu na potencijalne opasnosti, mišljenja je Podić.
“Nadležnim institucijama koje bi se trebale brinuti o zdravlju i dobrobiti građana Sarajeva daleko je važnije zadovoljiti interese navodnih investitora, pri čemu su i te investicije zapravo hrana za privatni profit uskih krugova, bez ikakve koristi za društvo”, smatra on.
Izgradnja objekata stranih investitora u bh. društvu pokrenula je niz tema, od pravnog uređenja gradnje i “rupa u zakonu” koje pomažu da se isti zaobiđu, do tema iz domena kulture, tolerancije i navikavanja na drugog i drugačijeg.