Piše: Muharem Cero
Zavodljiv, milozvučan, uhougodan, u krajnje lijep, pijev labuda označava i njegov kraj. Kao takav uselio se u Ezopove basne i Ciceronovu priču. Svojom simbolikom ostvario svevremeno značenje nestajuće iluzije što odlazi zajedno sa svojim tvorcem.
Nevažno kad i nevažno ko, za kolike Judine škure, ju je osmislio, ona se primila i ušunjala u politički i javni bh. prostor šapatom uljeza, a zaživjela i određujuće pozicionirala tek Prudskim sporazumom i nastavila svoje trajanje Banjalučkim, Mostarskim, Sarajevskim dogovorima političkih gospodara bh. državnosti. Prestala je biti basna, a postala krvav malj ubijanja njenog bića.
Eto baš tako, zavodljiv pijev „DOGOVORENE DRŽAVE“ kroz usta njegovog glasnogovornika Milorada Dodika putanjom opijajućeg transa stiže do bolnog, mahmurnog buđenja u svom predvidivom kraju.
Iz iste basne su izrasli otrovni plodovi devetojanuarskog „državnog“ kontinuiteta RS i obmane o entitetskom vlasništvu nad teritorijom njegove ograničene jurisdikcije. I jedan i drugi su otrovne gljive smrdulje što postižu učinak umirućeg bh. suvereniteta i teritorijalnog integriteta. I jedan i drugi su nakaradna lobistička optika Dejtonskog mirovnog sporazuma.
I jedan i drugi su svoj kraj doživjeli odlukama najviših sudskih instanci Države Bosne i Hercegovine. Presuda Apelacionog odjela Suda BiH je označila kraj iluzije da je teritorij entiteta RS jednako što i vlasništvo nad tim teritorijem.
Ona kao presedan će poslužiti za reviziju svih vlasničkih knjiga u ovom entitetu, a sasvim izvjesno bit će tu mnogo neustavnih i nezakonitih rješenja koja slovom Ustava i zakona moraju biti vraćena u pređašnje stanje.
Cjelokupna sukcesiona masa bivše SFRJ koja se nalazi na teritoriju entiteta RS, ali i FBiH, sa 6.4.1992.godine mora konačno biti upisana na svog titulara i jedinog vlasnika državu Bosnu i Hercegovinu. Ista imovinsko-pravna sudbina će biti utvrđena i za drugi dio državne imovine, one iz državnog kontinuiteta RBiH na BiH, sa datumom međašom 31.12.1990.godine.
Ove ustavnopravne radnje će konačno uspostaviti zajamčeni teritorijalni integritet države BiH, a Bosnu učiniti jednako suverenom svim novonastalim državama iz disolucije SFRJ.
Pitanje korištenja ovog državnog blaga u vlasništvu svih bh. građana će tek biti utvrđeno donošenjem Zakona o upravljanju imovinom države u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Druga otrovna gljiva smrdulja ovih dana se okončava trakavicom o RS-ovskom referendumu. Neskriveno, glasnogovornik „DOGOVORENE DRŽAVE“, Milorad Dodik ne iznuđuje antidejtonsku devetojanuarsku simboliku, nego retorikom „malog političkog igrača“, pokušava pijevom umirućeg labuda, iznuditi kontinuitet devetojanuarske paradržave i Dejtonskog entiteta RS. Uspjehom bi priskrbio RS nepostojeći međunarodni subjektivitet (navodno unesen u RBiH prije njenog priznanja 6.4.1992.godine).
Taj uspjeh bi mu zajamčio reviziju i poništenje svih ustavnih rješenja koja su slovom aneksa IV i aneksa X (rješenja iz nadležnosti PIC-a i visokog predstavnika OHR-a) u postdejtonskom periodu učinila BiH stabilnijom, sigurnijom u procesu uspostave njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
Sukob dva međusobno isključiva kontinuiteta, onog državnog Dejtonskog iz člana 1/1 aneksa IV, i onog nepostojećeg, paradržavnog, haškim presudama o udruženim zločinačkim poduhvatima osuđenog, ne može biti riješen nikako drugačije nego porazom ovoga drugog.
To je ona tačka gdje pijev postaje muk, a potom rika umirućeg labuda. Zajedno na ružno bunjište bosanske povijesti odlaze gljive smrdulje, njihovi tvorci, ma ko bili, kao i PR „DOGOVORENE DRŽAVE“ Milorad Dodik. Pa zar poj ovog umirućeg labuda ovih dana više nije sve manje milozvučno zavodljiv, a sve više hropački nalik poju babe narikače.