Bosna i Hercegovina je u zadnjih mjesec dana zatrpana medijskim pričama o investicijama, donacijama i gradnji autoputeva.
Prije više od godinu dana objavljeno je da je Saudijska Arabija odobrila donaciju od 10 miliona dolara za naučni institut u okviru Univerziteta SSST, koji je u vlasništvu prof.dr. Ejupa Ganića. Čitavu godinu poslije, donacija je konačno ovjerena ugovorom. Kao i mnogo šta i ova donacija je iza sebe ostavila ozbiljno pitanje: Zašto se čekalo godinu dana za pompezan potpis na dokument? I to sve samo 15 dana uoči izbora?
Trka za obećanjima predizbornih investicija nastavljena je potpisivanjem ugovora između Vlade Kantona Sarajevo i Državnog investicijskog fonda iz Dubaija. Ugovor je ‘okviran’ i navodno znači višemilionska ulaganja u BiH. Dakle, nema ni konkretnih programa, ali ima ‘okvirnog’ ugovora, samo 20 dana uoči izbora.
Nakon svega pojavila se svježa najava ogromnih ulaganja od milijardu eura iz Azerbejdžana. I ta najava je stigla pola mjeseca uoči izbora. Inače, Azerbejdžan je već davao kredite Srbiji i Crnoj Gori i to tako što zaposli svoju građevinsku operativu da njihove pare vrati kroz gradnju autoputeva.
“Iduće godine BiH će postati najveće gradišlište u regionu“, rekao nam je uoči ovih lokalnih izbora lider SDA Bakir Izetbegović, koji je prije Općih izbora 2014. najavio zapošljavanje 100 hiljada nezaposlenih. Nedoumice je prekidao svako malo, šireći te investicijske zahvate na jedan svoj mandat, pa na dva mandata i na kraju na 10 godina. Konačno, bošnjački lider još nije otvorio niti jednu tvornicu, ali uporno govori o povećanju zaposlenosti. Sad nam obećava i najveće gradilište u regionu.
Investicija i ugovora u BiH nije bilo do početka jednomjesečne kampanje za lokalne izbore. Bosna i Hercegovina do sada nije imala nikakvih investicijskih ciklusa, kao i druge normalne države. Jedini investicijski ciklus u historiji ove zemlje najavljuje se ovog septembra uoči izbora. Čovjek se mora upitati: Ako i ima nekakve pozadine u ovim najavama investicija, zašto su sve zbijene u ovih mjesec dana predizborne kampanje? Zašto su ovaj mjesec kampanje čekale čak i one donacije za Srebrenicu i za jedan privatni univerzitet? Donatori su i nesvjesno učestvovali u ovoj predizbornoj kampanji, jednako kao i neki fondovi sa svojim ‘okvirnim’ ugovorima.
Običan čovjek bi im i mogao povjerovati da prije tri-četiri dana nije legla tranša kredita MMF-a kojom je svijet kupio još jedan period mira i socijalnog preživljavanja u Bosni i Hercegovini. Kad krene potrošnja ovog kredita govorit će nam bajke o povećanju BDP-a. Naravno, bez stvarnog razvoja i ekonomskog prosperiteta.
Običan čovjek bi im i mogao povjerovati da nisu upravo prodali za 20 posto nižu cijenu još jednu zlatnu koku – Fabriku duhana Sarajevo. Tvrdili su nam prije toga da se radi o velikom investitoru British American Tobacc (BAT), a onda se ispostavilo da se radi o tajanstvenom privatnom licu iz Beča. Najtragičnije je izgledalo kada je državni vlasnik u liku premijera Federacije Fadila Novalića najavio pogrešnog kupca. Nije važan kupac, važna je najava. A naslušali smo se dovoljno najava. U Bosni i Hercegovini ima dovoljno samo priče. Kao nikad ovih dana imamo predizborne, lovačke i investicijske priče.