„Što se tiče kupovine glasova na izborima u Bosni i Hercegovini, ja sam u tome učestvovao na jednim od prethodnih izbora”, počinje svoju priču jedan državljanin Bosne i Hercegovine iz Sarajeva koji nam se javio nakon što je pročitao našu temu o kupovini i prodaji glasova za lokalne izbore bez obzira što to zakon oštro sankcioniše, i opisao nam svoj slučaj.
“Dali su mi 100 KM”, nastavlja svoje svjedočenja ovaj direktni učesnik u kupovini glasova kome nećemo navoditi ime, dodajući da je nakon glasanja za stranku kojoj, dok se ne provere ovi navodi ne otkrivamo naziv, morao dva mjeseca da “ganja pare koje su mu obećali”.
“Ne znam kako su provjerili da sam za njih glasao. Kada sam nakon izbora došao da tražim obećane pare u stranci, izvadili su spisak od oko 150 ljudi iz opštine u kojoj sam živio i našli moje ime. Bio sam označen zelenim markerom, a oni koji su se prijavili za glasanje, a nisu zaokružili tu partiju, bili su obilježeni crvenom bojom”.
Naš sagovornik opisuje da je sve počelo kada je od dalekog rođaka saznao da ta stranka plaća glasove. Nakon što se prijavio i prihvatio da glasa za novac, nazvala ga je jedna djevojka sa kojom se našao ispred Opštine Stari grad u Sarajevu:
“Dala mi je instrukcije kako da glasam i rekla da ću dobiti novac sedam dana nakon izbora. Dala mi je jedan papirić sa kojeg je trebalo da prepišem imena koja treba da zaokružim u slučaju da ih zaboravim.”
Tu počinju dugotrajna nastojanja našeg sagovornika da dobije novac, “šetanja” od telefona do telefona, izbjegavanje susreta, prebacivanje sa jedne na drugu osobu koja bi trebala da mu isplati svotu za glasanje dok im on, kako tvrdi, u jednom trenutku nije u oštrom tonu poručio “da ga prestanu praviti budalom”, poslije čega je stigao poziv da se javi u jednu kancelariju na Ilidži.
“Dođem tamo, unutra sjedi on i neki njegov prijatelj, inače krupan momak, obrijan do glave. On mu dođe kao neki bodigard, sjedi i šuti. Ovaj sa kojim sam razgovarao kaže mi da nije u redu to što sam mu prijetio, ja mu kažem, ‘čovječe, mene ništa ne interesuje osim 100 KM, hoću svoje pare odmah’.
Govorili su mu kako ni oni nisu primili tu uplatu ali je, uz povišene tonove, uspeo narednih dana da dobije novac.
„Sledeći put kada sam došao dali su mi pare“, svjedoči on.
Naš sagovornik kaže da je poslije čuo kako dosta ljudi nije dobilo obećani novac. Njemu je do kraja ostalo nejasno kako su u toj stranci „znali po imenu i prezimenu da li je neko glasao za njih, kada je glasanje tajno“. Dodaje da je još davno poslao mail sa tim upitom “onima koji su zaduženi za izbore”, ali da nikada nije dobio odgovor.
Na pitanje, da li je strahovao zbog toga u čemu je učestovao, s obzirom da je kupovina glasova protivzakonita, on odgovara: „Nisam, kada nije strahovao ni taj političar koji je bio na čelu stranke“.