Zastupnička inicijativa Ministarstvu za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko – dobojskog kantona
U skladu sa Poslovnikom o radu Skupštine Zeničko-dobojskog kantona, podnosim zastupničku inicijativu resornom Ministarstvu.
Uvaženi resorni Ministre, inicijativa Kluba zastupnika ASDA u Skupštini ZDK je ustvari pismo namjere – pomoći od strane roditeljskog para koji imaju dijete sa dijagnosticiranim stanjem – autizam. Naravno, inicijativa se odnosi i na sve ostale roditelje koji imaju iste ili slične zdravstvene probleme – stanja sa svojom djecom, koja im predstavljaju problema sa uključivanjem u nastvani proces.
Problem je utoliko ozbiljniji jer je delegiran od strane pomenutih roditelja koji su između ostalog i prosvjetni radnici. Utoliko više, zbog činjenice da su roditelji ali istovremeno i prosvjetni radnici, ovi mladi ljudi sasvim sigurno najbolje razumiju problem i zasigurno su u stanju da na najkvalitetniji način daje određene prijedloge, koji bi u konačnici trebali imati zakonska utemeljenja.
Citat pisma:
„Poštovani,
supruga i ja smo prosvjetni radnici, pedagozi i psiholozi sa 15-godišnjim iskustvom, poznavaoci pravila i propisa, standarda i svega onog što podrazumijeva naša branša. Supruga je priznata učiteljica, a ja autor već dva udžbenika. I pored svega navedenog, nalazimo se u gotovo bezizlaznoj situaciji. Mislimo da se kompletno društvo nalazi u takvoj situaciji i ovim putem želimo barem da Vam skrenemo pažnju na samo neke probleme.
Roditelji smo djeteta koje ima dijagnozu autizma. Ove godine je pošao u školu. Prilično je teško kada prosvjetni radnik ne može svoje dijete da nauči čitati,pisati… Ko to može? Logopedi, defektolozi, fizioterapeuti. A imaju li škole takve, stručne osobe? Autizam sa sobom nosi i niz drugih problema. U nekim odbijenicama čitam da se autizam ne nalazi na spisku bolesti koje podliježu nekoj vrsti pomoći. Gospodo, autizam i nije bolest nego je stanje, a stanje može biti ne promjenjljivo. Da bi jedan autista promjenio to stanje, treba da bude uključen u razne vrste terapija (plivanje, jahanje, muzikoterapija itd.). Za to je potrebno mnogo ulaganja, kretanja.
Mi roditelji ne možemo uvesti automobil na povlasticu jer u našem Zakonu stoji “… osobe sa tjelesnim oštećenjima”, a autisti (prema važećoj zakonskoj legislativi) nemaju takva oštećenja. Obzirom da nemamo to pravo, to povlači i nemogućnost ostvarivanja određenih popusta pri registraciji, parkingu i putarini. Iz Autocesta Federacije poručuju nam da imamo pravo na popust, s tim da vozilo mora biti u vlasništvu osobe sa invaliditetom (apsurd).
U nekim školama postoji pomoć takvim osobama i učiteljima. To su uglavnom samofinansirajući pripravnici. To jeste pomoć, ali ne STRUČNA (bez uvrede mladim kolegama).
Autizam je generalno nedostatak socijalizacije, komunikacije, pogleda, interesovanja. Ne mogu a da ne primjetim da su gore navedeni nedostaci, generalno, problem današnjeg društva. Gospodo, većinom ste roditelji, mislim da se nešto čudno dešava sa novim generacijama. Djeca nam u školama i vjerskim ustanovama često čitaju, prepisuju, zamuckuji, nisu sigurna itd., a svi očekujemo dobre ocjene. Kao nastavnik Tehničke kulture, imam tu čast da djecu naučim raznim vještinama. Nažalost, to su mi nadređeni iz Kantona onemogućili prije nekoliko godina. Kao mjere štednje ukinuli su dijeljenje odjeljenja u grupe, a grupe su preduslov za izvođenje praktičnih radova.
Često su autistične osobe u narodu ” čudaci” koji na primjer ne mogu svezati pertle na cipelama, ali s drugu stranu, ne treba im digitron za bilo kakva izračunavanja. To su često genijalci koji ipak moraju imati nekoga ko ih nadgleda i pomaže. Mnogi poznati izumitelji su u stvari bili autistični. U svakom slučaju treba da im se pokaže maksimalna pažnja.“ (kraj pisma).
Poštovani resorni Ministre i Premijeru vlade ZDK, molim Vas i tražim da poduzmete sve što je u Vašoj moći, kako bi se ovaj, nažalost, narastajući problem našeg društva riješio na najkvalitetniji način. Gore citirano pismo je zasigurno samo jedno od brojnih, koji u sebi sadržavaju probleme sa kojima se susreće naše obrazovanje.
Poznavajući ozbiljnost i predanost u Vašem radu, uvaženi Ministre i Premijeru, sasvim sam siguran da će te dati svojoj maksimum, u rješavanju ovog problema.
Nije pitanje da li trebamo ili netrebamo, mi moramo imati poseban senzibilitet kada su u pitanju naša djeca, a posebno ona djeca koja imaju specifična zdravstvena stanja i potrebe i spram toga im je neophodno obezbijediti odgovarajuće, sa svima nama ravnopravne, uslove u društvu.
S poštovanjem
Podnosilac zastupničke inicijative
ispred Kluba ASDA
u Skupštini ZDK
Doc. dr Amir Ganić