Zenaidu je jednom udarilo auto. Sjećam se toga. Išli smo joj u posjetu. Pričala je kako je čovjek koji ju je udario autom bio pažljiv, došao u bolnicu, pokušao makar malo olakšati svoju savjest. Srećom nije imala teže povrde, nikavih trauma, samo malo ugruhana je bila. Malo joj je bila modra noga. Bila sam dovoljno mala da se ne sjećam šta je bilo s vozačem. Ipak, sjećam se kao kroz maglu da su roditelji pričali da je “odrapio” kaznu. Meni je, ipak, najvažnije bilo da je Zenaida bila dobro.
Preksinoć su poginule dvije koleginice, dvije prijateljice, dvije kćeri, dvije sestre, dvije unuke, dvije mlade žene. Ubio ih je jedan sin, jedan brat, jedan unuk, jedan mladi čovjek. On je i dalje živ. On je otišao istočno da živi. On je pobjegao. Pobjegao je od zakona, od izvršioca, od kazne. Pokušava pobjeći od savjesti. Ima li ju uopće? Možda i ima. Možda ne. To nije ni važno. Kako god je, on je živ i živjet će s tim.
Njih dvije nisu žive. Njihovi roditelji i obitelji tuguju, njihovi indeksi ostali su neispisani, njihove karijere u nastanku su prekinute, njihova buduća djeca se neće roditi jer je neki tamo S.S. vozio nepažljivo (kako mlaka riječ!!!), bezobrazno, bezobzirno, divlje, bogohulno, svojevoljno, proizvoljno.
Zakon i država koja ga je donijela, su nepažljivo i uz apsoultno odsustvo emocija uredili procedure po ISO standardima, hodogramima, pravilima, uredbama, odlukama i sličnim važnim terminima ne miješajući se sebi u zadatak. Vrli policajac za informisanje, lijepo obučen, s dikcijom dobro uvježbanom ispred ogledala kaže da je Sigurnosna situacija zadovoljavajuća, a to što Denisa, Editu, Selmu, Vedrana, Saliha, Arnelu i još stotine takvih momaka i djevojaka, neće niko dočekati kod kuće s radošću zbog položenog ispita ili prijekorom zbog kašnjenja kući, nema ni veze. I ujeo vuk magarca. Malo ćemo protestovati, do neke nove situacije, pa ćemo se malo pobuniti i tako redom. Red nesreće, red pobune, red nesreće…
Ulažem prigovor, časni sude!Ne mogu dopustiti da neki mladac ubija mladost! Ne mogu dopustiti da zbog proceduralne greške, nedostatka dokaza, kašnjenja potpisa, nedostatka tonera u printeru i sličnih ispričanih banalnosti gledam tu malu hinjavu njušku u blizini svoje djece i sve naše djece! Časni sude, tražim maksimalnu kaznu zatvora s nemogućnošću pomilovanja!
Sve po zakonu, tu su parafgrafi pa zagrabi nek isto je i đavolu i đakonu…