Savjeti: kako baratati sjekirom, zamijeniti i tući roditelje, bezbroj besmislenih uputa za pogrešan život
Stari drug, inače plemenit cinik zarobljen u tijelu pop zvijezde, mi neki dan na kafi iskreno reče.
– Previše pišeš o politici, što ti to treba? Svi vole pročitati kad pišeš o svakodnevnim stvarima, muzika, fudbal, teatar, a ti se dokačio politike. Ne treba ti to.
Stvarno mi ne treba.
Pogotovo kad vidim koji se tekstovi najviše čitaju na internetu. Ozbiljan novinski pisac sjedi, znoji se, kritizira vlast, ratuje s budalama koje mu podmeću noge, ili na forumima i komentarima pišu protiv njega. On(a) sabira procente i poslanička mjesta u Crnoj Gori, upoređuje bruto društveni proizvod Bosne i Hercegovine s Burkinom Faso, ili prati sudbine pasa lutalica, glede sigurnosti građana: koliko će ih biti usvojeno, a koliko eutanazirano…
I, šta? Manje-više, ništa, najviše par stotina podjela, neka hiljada otvaranja i bog te veselio.
Jer, ukažu se savjeti. Male kućne čarolije. Neko, obično, gospođa sa savjetom kako najbrže oguliti limun, ili šipak, ili kako od tvrdog jastuka napraviti postolje za kompjuter, a od kriške krastavaca poklopce za oči, za spavanje, a od kore alkaloidni lišaj za ten. I eto, vrtoglavog uspjeha. Hiljade podjela, klikova, shareova, hashtagova i kako se već sve ne zovu malena mjesta internetskih bespuća.
Vijest koja me fascinirala ovih dana, glasi ovako:
Na svom Facebook profilu izvjesna Sheila Pulanco Russell otkrila je način kako da saznate da li i koliko je dugo je vaš zamrzivač stajao bez struje!
Da li je hrana i dalje za konzumiranje ili je suviše dugo stajala na toplom – saznajte jednostavno. Za to su vam potrebni:
-šolja
-novčić
-voda
Sipajte, dakle, vodu u šolju i stavite u zamrzivač da se zaledi. Kada u šolji ostane samo led, na vrh stavite i novčić i potom vratite u zamrzivač. Kada se npr. nakon godišnjeg odmora vratite kući, prije konzumacije hrane iz zamrzivača, prema tome gdje se novčić nalazi, možete znati u kakvoj ste situaciji.
Ako je novčić i dalje na vrhu ili eventualno na sredini kocke leda u šolji, ili nije bilo nestanka struje, ili je struja nestala za kratko, pa se voda samo djelomično otopila. Ukoliko se pak novčić sada nalazi na dnu šolje, to znači da struje nije bilo dovoljno dugo da se voda skroz otopi, a novčić potone skroz do dna.
Tada je bolje da hranu iz zamrzivača ne spremate svojoj porodici.
Kakva genijalnost!? To, stvarno, niđe nema. Ne trebate koristiti nos, oči i ruke, miris, okus, dodir, ništa, šoljica i novčić će spasiti vašu porodicu od trovanja, teških muka, grčeva u stomaku, bolnice (tako ide to stepenovanje u toj vrsti “tekstova”), čak i rizika od smrti u najstrašnijim mukama.
Čudo su i šoljica i novčić i sva je sreća da uopće imamo takve izume na ovom svijetu. Doista, kako je divno kad shvatite da tako neke obične stvari, koje su vam na dohvat ruke svaki dan, možete upotrijebiti za sasvim nove i neočekivane zahvate.
Evo, recimo, uzmimo sjekiru. Malu, ili s malo većom drškom sjekiru, koju ima, valjda, svaka kuća. Neko onu za meso, neko za drva, a neko priručnu. Za, hm, recimo, ne znam… Svoju sjekiru možete staviti za vrata. Ona može imati različite namjene: prvo, da njenim sječivom pljoštimice njome ubijate žohare, jer su oni ,m.t.rimj.b.m, izdržljivi, pa im što narod kaže, nema smrti bez sjekire.
Pri tome, treba paziti da oštetite pločice, jer žohari ih obožavaju, pa sječivo sjekire možete okomotati univerzalnom krpom.
Što se tiče sjekire, možete je koristiti kao antistres gadget: kad vam nestane struje ili plina, uzmete sjekiru i bup-bup-bup, isiječete sve instalacije, i tako barem na trenutak uživate u tome da kad već vi nemate struje i plina, nema čitava zgrada ili naselje.
Ničemu se naš čovjek ljepše ne raduje, nego zajedničkoj nesreći.
Zatim, ušice od sjekire znaju biti pogodne, za zakucavanje eksera ako mislite vješati slike, ali šta će vam slike, u vrijeme kad niko ne cijeni umjetnost? Bolje je sačuvati ušice za neku prigodnu priliku: recimo, za komšiju koji vas stalno pegla, lupa odozgo i prijavljuje policiji svaki put kad vam dođu raja, a dođu u, prosjeku, jednom mjesečno.
I onda, ako ste već oposlili tu malu kućnu čaroliju, onda možete i iskoristiti univerzalnu krpu, ako slučajno bude previše krvi. Ili vam pozli, pa povratite u krpu i to brzo očistite. Dok ne dođe policija, možete malo odmoriti, i eventualno pohovati univerzalnu krpu sa sadržajem, pa sve to skupa pojesti.
Jer, hrana u zatvoru neće biti izdašna, niti ukusna kao proizvodi vašeg toplog doma, i hladnog zamrzivača.
Sa sve šoljicom i novčićem.
Eto, šta sve možete učiniti, s izmjenom samo jednog detalja u vašem životu. Da stavite sjekiru, (i)za vrata.
Ili, recimo, ako imate stare i bolesne roditelje. Prema toj vrsti savjeta, odmah ih trebate zamijeniti. Svoje, ako su s vama, odmah otjerate u starački dom, a izaberete neke mlađe, okretnije. Jer, recimo, ako vam padne na pamet da isprobate seriju udaraca koju ste vidjeli u najnovijoj tv-seriji, nećete, valjda, udarati svoje bespomoćne roditelje, koji čestito ne mogu stati ni u gard?
Treba vam neko sposobniji i jači. Jer, koja je onda svrha serije?
Ne, vi se lijepo raspitate ko je skoro otišao u penziju, pa nađete nove, zamjenske roditelje kojima možete slagati serije do mile volje. Jedino, može biti malo nezgodno ako naletite na skoro penzionisanog specijalca koji će vam j.b.ti znanje pri pokušaju fizičkog nasrtaja, i spremiti vas u bolnicu, ali ništa zato. I to se da riješiti.
Opet sjekirom, recimo.
Eto, vam, dakle beskonačnih mogućnosti za slijeđenje savjeta. Za male kućne čarolije. I za svijet, u kojem možete gaziti ljude po trotoaru koliko hoćeš, ali na njega ne smijete parkirati.
Jer, u tom slučaju, policija pokazuje svoje najekspeditivnije i najbrutalnije lice.
U pogrešnom životu.
(visoko.ba/radiosarajevo.ba)