Međuljudski odnosi doživljavaju svoju eroziju na svim nivoima – u porodici, školi, radnom mjestu. Želja da se upravlja drugim čovjekom, da se ima kontrola nad njegovim ponašanjem je razlogom narušenih međuljudskih odnosa. Od rata na ovamo, češće pričamo o nasilju, ali pitanje nasilja još uvijek nije zadobilo značaj koji mu pripada.
Da bi se razumjelo nasilje treba znati kako se ono definiše, koje vrste nasilja postoje, ko su nasilnici, te kako se rješava pitanje nasilja.
Šta je važno znati o nasilju?
Nasilje ili zlostavljanje podrazumijeva svako ponašanje ili radnju učinjenu protiv nečije volje, a koje je ugrožava: psihički, tjelesno, seksualno, ekonomski, ili ugrožava spokojstvo.
Najčešće oblik nasilja je nasilje u porodici. Najčešće govorimo o nasilju muškaraca nad ženama, iako je prisutno i nasilje žena nad muškarcima.
Osim nasilja u porodici sve učestalije je nasilje u ljubavnim vezama, nasilje na radnom mjestu koje se ogleda kroz zatrpavanje poslom ili izostajanje bilo kakvih zadataka, tzv. sindrom “punog” i sindrom “praznog stola”, prijetnje gubitkom radnog mjesta, te nerijetko i seksualnim nasiljem koje se koristi da bi se žrtva uvijenila kako bi zadržala radno mjesto.
Ne smijemo zaboraviti nasilje u školama od strane nastavnika prema djeci i od strane učenika prema nastavnicima, te vršnjačko nasilje u školama.
Na kraju treba spomenuti nasilje djece nad roditeljima, jer je sve prisutnije i najčešće se zataškava.
Vrste nasilja
Psihičko nasilje
Psihičko nasilje je najrasprostranjeniji vid nasilja i podrazumijeva situacije kada vas partner – vrijeđa, ismjeva, kritikuje, optužuje, prijeti vam, naziva vas pogrdnim imenima, ponižava, omalovažava vas ili vašu rodbinu i prijatelje (npr. “ti si glupa”, “vidi kakva ti je majka”, “tvoje prijateljice loše utječu na tebe” i sl. ), ljubomoran je, prisluškuje vaše razgovore, pretresa vašu tašnu, ograničava ili onemogućava komunikaciju s rodbinom i prijateljima, kada vas svojim ponašanjem navede da mislite da ste “ludi” i druge slične situacije.
Ekonomsko nasilje
Ekonomsko nasilje podrazumijeva situacije kada vaš partner – ne daje novac za potrebe porodice, ne dozvoljava vam da imate uvid i pristup porodičnoj zaradi, uzima vašu zaradu i ograničava potrošnju, traži od vas da opravdate svaku paru, primorava vas da napustite posao ili vam ne dozvoljava da se zaposlite, manipulativnim radnjama onemogućava vam da napredujete u poslu ili da se školujete (uvijek pred ispit ili vašu obvezu na poslu pravi ispade, uplaćuje vam skupa putovanja, organizuje dolazak gostiju), sva imovina koju steknete se vodi na njegovo ime i druge slične situacije.
Fizičko nasilje
Fizičko nasilje podrazumijeva – šamaranje, udaranje, guranje, šutiranje, štipanje, gnječenje, čupanje za kosu, lomljenje dijelova tijela, posjekotine, gašenje cigareta po tijelu, davljenje, grebanje, ujedanje, saplitanje, gađanje nekim predmetom i drugo.
Seksualno nasilje
Seksualno nasilje podrazumijeva svako ostvarivanje ili pokušaj ostvarivanja seksualnog odnosa ili seksualnih aktivnosti protiv vaše volje, odnosno prisiljavanje na sudjelovanje u seksualnim aktivnostima koje vam ne prijaju ili su ponižavajuće za vas. Ono uključuje silovanje i pokušaj silovanja, dodirivanje intimnih dijelova tijela, seksualne primjedbe, ponude, zahtjeve, ucjene, šale, izraze lica i pokrete tijela koji u vama izazivaju osjećaj stida ili poniženja, prisiljavanje na gledanje pornografskih filmova ili časopisa, prisiljavanje na pornografsko fotografiranje i drugo.
Ugrožavanje spokojstva
Pod ugrožavanjem spokojstva podrazumijeva se vika, galama, istjerivanje iz stana, skrivanje ili izbacivanje vaših stvari, dokumenata i sl, razbacivanje, cijepanje i uništavanje vaših predmeta, nanošenje štete na kućnim aparatima i dr.
Taktike nasilnika
Nasilnik može biti svatko: član porodice, poznata ili nepoznata osoba, bivši ili sadašnji partner, kolega s posla, radnik u tvrtci, službenik neke institucije. Nasilnici pripadaju svim društvenim strukturama – različitih su profesija, razine obrazovanja, materijalne situacije, nacionalnosti.
Nasilnik uglavnom vrši nasilje promišljeno (kada nema nikoga kod kuće, tako da nema dokaza – čupa ženu za kosu, gurne je niz stubište) i manipulativno (ide u kupovinu, donosi cvijeće, vodi na večere, putovanja, opravdava i umanjuje nasilje, moli za oproštaj i prikazuje sebe kao “dobrog i pažljivog”).
Ko je nasilnik?
To može biti bilo ko, posebno one osobe koje se čine jako ljubazne u društvu. Nije bitan nivo obrazovanja, niti status. Nasilnika imamo u redovima doktora, profesora, policajaca, nastavnika, sudija.
Nasilnik je osoba koja treba psihološki tretman kako bi eventualno uspjela promijeniti način svog ponašanja. Nažalost sve je vjerovatnije da mnogi nikad ne promijene svoje ponašanje, već nađu novu žrtvu.
Prisustva nasilnika u svim slojevima društva i na svim pozicijama, razlog je što se nasilje tako sporo i teško rješava. Na primjer, kada prijavite nasilje nekom policajcu koji je ujedno nasilnik, on će naći načina kako da opstruira tu prijavu. Ili kada tužba dođe do sudije koji također smatra da je “žrtva” kriva za nasilje kazna neće biti adekvatna učinjenom djelu….
Predrasude u vezi sa nasiljem
Borba protiv nasilja je teška i zbog predrasuda koje vladaju u društvu. Uobičajne predrasude su:
1. Uobičajeno shvatanje: Nasilje je lični problem žene/porodice – Smatra se da su odnosi u porodici privatna stvar i da se u njih ne treba miješati. Kada je žena izložena nasilju to više nije njen problem, jer se on odražava i na društvenu sferu. U tom slučaju češće izostaje s posla, ne može efikasno da obavlja svoje profesionalne i društvene obaveze, češće i lakše oboljeva, povećavaju se troškovi raznih društvenih fondova i slično.
Pored toga, djeca koja su odrasla u porodicama u kojima je bilo nasilja, prenijet će ga i u svoje porodice i tako se ciklus nasilja nikada neće prekinuti.
Istina: NASILJE JE OZBILJAN DRUŠTVENI PROBLEM
2. Uobičajeno shvatanje: Žena je kriva za nasilje, “to je tražila” – Često se smatra da žene svojim ponašanjem ili riječima izazivaju nasilje i da su same krive za posljedice. Okrivljavati ženu za preživljeno nasilje znači štititi nasilnika. Nasilniku to daje pravo i moć da nastavi sa nasilnim ponašanjem.
Istina: NASILNIK JE ODGOVORAN ZA NASILJE
3. Uobičajeno shvatanje: Muškarac ima pravo da ponekad ošamari svoju ženu – Patrijarhalna podjela uloga u braku daje muškarcima više moći i prava.
Neki muškarci vjeruju da imaju pravo da tuku svoje supruge. Vjenčanje nije dozvola za zlostavljanje.
Istina: NIKO NEMA PRAVA DA ZLOSTAVLJA
4. Uobičajeno shvatanje: Žene vole nasilje – Žene ne vole nasilje, ne uživaju u njemu, i ne žele ga. Logika patrijarhata je proizvela i predrasudu o “poželjnoj” muškoj grubosti i ženama koje “vole” grubijane.
Istina: ŽENE NE VOLE NASILJE
5. Uobičajeno shvatanje: Malo nasilja je dobro za brak – Postoji predrasuda izražena u poslovici “ko se voli, taj se bije”, malo nasilja (po koji šamar) “obogaćuje” bračne odnose.
Iskustva žena govore da nasilje proizvodi bol, udaljavanje i mržnju između supružnika/partnera.
Istina: NASILJE JE DIO SLOŽENOG OBRASCA MOĆI I KONTROLE U ODNOSU
6. Uobičajeno shvatanje: Ženi je sudbina da šuti i trpi –Okolina vrlo često vrši pritisak na ženu, čak i kada trpi teški oblik nasilja, da ostane u takvom braku. Socijalni pritisak je takav da žena često nema pravo na izbor – da li će biti udata, živjeti vanbračno sa nekim / nekom, ili ostati sama. Žena je slobodno biće i nije dužna da šuti, trpi i da nema prava na izbor.
Istina: ŽENE NE TREBA DA ŠUTE I TRPE
7. Uobičajeno shvatanje: Nasilje se dešava samo u nižim društvenim slojevima – Iskustva svih organizacija koje rade sa ženama govore da je muško nasilje – podjednako prisutno u svim socijalnim slojevima, ne poznaje granice u obrazovanju, ekonomskoj moći, socijalnom statusu. Dešava se svuda.
Istina: NASILJE SE DEŠAVA U SVIM DRUŠTVENIM SLOJEVIMA
8. Uobičajeno shvatanje: Nasilnici su obično alkoholičari – Muško nasilje postoji sa i bez alkoholizma. U više od 70% slučajeva nasilje čine muškarci koji nisu pod dejstvom alkohola. Opšte govoreći, alkohol nije razlog za nasilje, ali može da ga intenzivira. Društveno je prihvatljivo okriviti alkohol za nasilno ponašanje, jer zbog njega nasilnik nije mogao da se kontroliše.
Istina: ALKOHOLIZAM NIJE UZROČNIK NASILJA
9. Uobičajeno shvatanje: Nasilnik je duševno poremećena osoba – Statistike pokazuju da je procenat psihički poremećenih nasilnika jednak procentu psihički poremećenih u općoj populaciji. Najveći broj nasilnika uglavnom dobro funkcioniše na radnom mjestu i u društvenoj zajednici. Ova predrasuda ima za cilj da nasilje tumači kao individualnu devijaciju koja oslobađa nasilnika od odgovornosti.
Istina: MENTALNA BOLEST NIJE PREDUSLOV ZA NASILJE
Mjere borbe protiv nasilja:
Borba protiv nasilja je duga i ozbiljna. Nasilje je društveni problem i tako ga se treba tretirati. Ono se tiče svakog pojedinca, jer svako može doći u situaciju da postane žrtvom, nema privilegovanih. Mjere koje se koriste i koje daju rezultate je javno istupanje, informisanje građana o nasilju i njegovim posljedicama. Senzibilizacija policije i sudstva za tretiranje nasilja. Senzibilizcija mediciinskih i prosvjetnih radnika o pitanju nasilja. Češće izricanje mjera psihosocijalnog tretmana za nasilnika, te finansiranje i podržavanje sigurnih kuća za žene i djecu.