Predstavnici Centra za sigurnosne studije (CSS) su u okviru projekta „Osnaživanje žena za jaču integraciju u sektor sigurnosti Bosne i Hercegovine kroz javnu promociju uspješnih liderki“, koji finansijski podržava Kanadski fond za lokalne inicijative, razgovarali gospođom Anom Mijač, starijom policajkom u Ministarstvu unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona. Gospođa Mijač već šest godina uspješno obavlja policijske poslove u Policijskoj stanici Centar u Zenici. Također, radi se o pouzdanoj pripadnici Jedinice za sprečavanje narušavanja javnog reda i mira. Navedena jedinica se angažuje u kriznim situacijama, nemirima i na obezbjeđivanju značajnijih sportskih događaja, naročito fudbalskih utakmica na kojima je bosanskohercegovačka javnost, između ostalog, svjedočila i nemilim događajima.
Kako procjenjujete položaj žena u Ministarstvu unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona i u policijskim strukturama u BiH uopšte?
U odnosu na raniji period, uočljiva je ekspanzija žena na rukovodnim mjestima, čiji je rad, zalaganje i trud rezultirao imenovanjem na određene pozicije, odnosno unapređenjem. Međutim, smatram da je još uvijek potreban veći rad i zalaganje od strane žena nego muških kolega radi postizanja takvih rezultata. S obzirom da sam u kontaktu s kolegicama iz drugih policijskih struktura i agencija, mislim da dijele moje mišljenje i da je tako i kod njih.
Radite u Jedinici za sprečavanje narušavanja javnog reda i mira, odnosno na obezbjeđenju značajnijih sportskih događaja, između ostalog i fudbalskih utakmica, te tokom kriznih situacija ili nemira. Možete li nam nešto više reći o specifičnostima Vašeg posla i koliko je neophodno truda, rada i hrabrosti da bi se njime bavilo, naročito ženskim osobama?
Smatram da svaki posao iziskuje trud, rad i zalaganje ako čovjek zaista želi da profesionalno obavi svoj posao. Policijski poslovi su posebno zahtjevni jer u svakom momentu, bez obzira na radno vrijeme, a naročito pripadnici Jedinice za sprečavanje narušavanja javnog reda i mira, moraju biti spremni odgovoriti zadatku na profesionalan način, s punom koncentracijom i fizičkom spremnošću. Kolege od kolegica očekuju jednaku spremnost za obavljanje zadataka i mogu računati na nas ravnopravno. Nerijetko se žene nađu u situaciji da im muške kolege priteknu u pomoć, instinktivno, u namjeri zaštite, razmišljajući o njima kao o nježnijem spolu. Ipak, na svim fudbalskim utakmicama, protestima i drugim poslovima, žene su jednako angažovane kao pripadnice Jedinice, odnosno nisu iz bilo kojeg razloga pošteđene.
Kako Vas doživljavaju Vaše muške kolege i da li smatrate da ste u njihovim očima ravnopravni s njima u poslu kojim se bavite?
Zbog stereotipnog razmišljanja, još uvijek postoji mišljenje kod pojedinih kolega da ženama nije mjesto na nekim radnim mjestima, pa tako i u policiji. Međutim, meni to može biti samo motiv da se više angažujem i pružim maksimum prilikom obavljanja poslova i zadataka koji su mi postavljeni.
Koliko su prema Vašem mišljenju međuljudski odnosi važni u poslu kojim se bavite?
Međuljudski odnosi su u ovom poslu ključan faktor jer mi, ipak, povjeravamo živote jedni drugima na terenu i u poslu općenito.
S obzirom da obavljate odgovoran i po prirodi vrlo rizičan posao, kako uspijevate održati balans između poslovnog i porodičnog života i koliko je važna podrška porodice?
Izuzetno je teško izdržati tempo, obzirom da nema kontinuiranog rasporeda rada i u svakom trenutku možemo biti angažovani i može biti potreba da se javimo na službu. Tu nastupa porodica, čije razumijevanje je jako bitno i oni su mi motivacija za obavljanje posla kako treba. Zbog potreba javljanja na posao, često sam bila u situaciji da moram odgoditi sve porodične obaveze. Međutim, porodica je svjesna posla kojim se bavim i imaju veliko razumijevanje, a to mi olakšava da ga obavim kako treba i da ga ostavim iza sebe kada se vratim kući.
Da li bi trebalo biti više žena u policijskim strukturama i koja je prednost, prema Vašem mišljenju, njihovog zapošljavanja?
Smatram da su žene spremne uložiti više truda i posvetiti više pažnje poslovima koje obavljaju jer su, po prirodi, senzibilnije i imaju više empatije prema drugim osobama. Prema tome, a imajući u vidu da su policijski službenici u službi građana, žene se zalažu više za rješavanje tuđih problema.
Koja je Vaša poruka za mlade djevojke i žene koje planiraju graditi svoju profesionalnu karijeru u policijskim strukturama u BiH?
Mišljenja sam da policijski posao nije zanimanje, već način života. Taj posao uspješno može obavljati samo onaj koji ga voli i koji je spreman tako da živi. Posebno zadovoljstvo i osjećaj satisfakcije pruža pomaganje drugima i to je najveća nagrada svima koji vole ovaj posao i bave se njime isključivo iz navedenih razloga.
