Za autolimare Tica iz Visokog daleko se čulo. Asim i Salko Vranac, otac i sin, godinama kuckaju, popravljaju i restauriraju stare automobile, kako za tuđi tako i za vlastiti gušt.
Trenutno u automobilskom svijetu vladaju “brza” vozila koja nude pregršt nove tehnologije i opreme. Ipak kada vidite starog oldtimera, vrlo brzo svi ti noviteti padaju u vodu i postaju sjena nekog od vječnih ljepotana na četiri točka.
– Nova vozila nemaju “života”. Novo kada stane – ono je stalo! Bez kompjutera i servisa njemu niko ništa ne može, a ovo staro, gdje god da stane – poneseš šarafciger, 10-ka i 13-ka ključ i sve si riješio. Zamijeniš i gas! – govori Asim.
U radionici gdje Asim zajedno sa ocem Salkom svaki dan popravlja razne automobile, krije se tračak nostalgije i prošlog vremena, koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Uz gomilu starog lima, originalnih dijelova mogu se pronaći rijetki primjeri četverotočkaša, poput tri mercedesa iz pedesetih i šezdesetih godina: Heckflosse, poznatiji kao „Reponja“, zbog kraja koji izgleda kao da ima rep, Minika i Polton. Pravi dragulji!
– Imaju oni cijenu, ali za nas ne. Mi to, prije svega, radimo iz ljubavi, a tek onda zbog para. To je kao droga – ko jednom proba heroin, tjera ga na još. Eh, tako isto sam i ja “povukao” prašinu, kita i boje koje je ušlo u krv i ne može da izađe. Mi smo vam poput slikara koji sliku stavi na platno, oboji i dobije pravo djelo. Isto primijenjujemo na automobilima koje restauriramo – od hrpe starog željeza napravimo umjetnost – zadovoljan je Asim.
U bogatoj riznici imaju 25 automobila starih ljepotana, koji su cestama “harali” od pedesetih do kasnih osamdesetih, poput mercedesa, NSU-a 1000, poznatijeg kao “princ”, vw bube, golfova, citroena “diana” i mnogih drugih.
Babo Salko dodaje da su, kada ih je kupovao, bili u lošem stanju, gotovo za otpada, ali da ih ne namjerava prodati.
– “Reponja” je pripadao taksisti sa Vratnika Hadžiji Karačiću, od kojeg sam ga kupio prije 15 godina. Drag mi je, pa ga upalim s vremena na vrijeme kad mi je ćejf – veli Salko.
Klijentela su im brojni zaljubljenici u oldtimere, ne samo iz naše zemlje. Zanimljivo je da su restaurirali i mercedes “Mimiku” bivšem njemačkom ambasadoru u BiH Joachimu Schmidtu.
– Ima tome pet-šest godina. Jedan dan zvoni mi telefon, zovu me iz Njemačke ambasade u Sarajevu i pitaju mogu li doći da pogledam automobil. Velim: “Bujrum, dođite”. Joachim je došao sa ženom. Kada su vidjeli radionicu i stare maske od mercedesa, obratio se supruzi i meni, kazavši: “Ja odavde ne idem, evo ti auto radi ga”. Trebalo nam je sedam mjeseci da sve zavšimo – prisjeća se naš sagovornik.
Pored oldtimera, kriju se i “mlađi” automobili koji nikada neće biti na cijeni, poput crvenog Golf I, Asimove “pepotice”, kako joj od milja tepa. Priznaje da je traganje za njom trajalo vječnost.
– Dugo sam tražio “keca”, ali sve što sam pronašao bio je krš i u lošem stanju. Sve dok nisam naišao na onog pravog u Zenici. To je bila ljubav na prvi pogled. Razbolio sam se kada sam ga vidio. Najveći problem tada je bio što nisam imao pare, jer sam morao prvo prodati svoje vozilo kako bih njega kupio – objašnjava Vranac.
Pitamo ga – je li to isto kao kada žene vide cipele, pa moraju pod svaku cijenu kupiti.
– Ma kakvi, ovo je još gore! Tri godine nešto tražiš, nađeš i sad treba neko drugi da kupi… Sedam dana nisam mogao spavati, jesti ni piti, samo sam mislio o autu. Kad veli babo: “Ma evo ti više pare, ne mogu da te gledam”. Jedva sam dočekao jutro da ga preuzmem – priča nam Asim.
Kao i svi automobili koji dođu pod njihove ruke, i “pepotica” je iz radionice izašla kao pravo umjetničko djelo.
– Sređivao sam je, “napucavao”, stavio jači motor… Ali ako je ikada budem htio prodavati, što ne vjerujem da će se desiti, potrebna bi mi bila dva dana da sve vratim na svoje mjesto, jer sam originalne dijelove sačuvao – objašnjava naš sagovornik.
Sa njom se pojavljivao na mnogim manifestacijama – od susreta zaljubljenika do prerađenih automobila. Nagrade su svakako neizbježne.
– Imam dosta priznanja i nagrada, jer gdje god se pojavim sa njom prava je aktracija. Svi žele da se slikaju i provozaju. Trenutno spava zimski san – govori Vranac.
Priznaje da mu smeta što je neće moći registrovati kao oldtimera.
– Ne razumijem, pa čitava se Evropa ravna sa 30 godina starosti, samo kod nas ne može. Iako su “kec” i “dvica” bili normalna pojava kada sam i ja bio mlađi, mi jednostavno ne shvatamo da starimo i da ta vozila isto sa nama stare – veli Tica na kraju.
visoko.ba/faktor.ba/Autor: L. Balić/Foto: I. Šebalj