Posljednjih godina SDA je od najjače stranke u Bosni i Hercegovini, odabirom pogrešnih kadrova i pogrešnim procjenama njenog predsjednika Bakira Izetbegovića, postala gotovo neprepoznatljiva kada je riječ o vođenju pozitivne politike.
Od nekadašnjih više od 900.000 glasova koliko je ova stranka dobijala nekada na izborima, danas se to svelo na trećinu od tog broja, 300.000.
Podsjetimo, 1996. godine na općim izborima Alija Izetbegović je u utrci za člana Predsjedništva BiH dobio 730.592 glasa. SDA je na nivou države osvojila 909.970 glasova, od toga u FBiH 725.417 glasova odnosno 16 zastupničkih mjesta, a iz RS 184.553 glasa odnosno 3 zastupnička mjesta.
Sa 19 zastupnika od 42 u Zastupničkom domu BiH, SDA je bila ubjedljivo najjača stranka u državi.
Osamnaest godina kasnije, Bakir Izetbegović je dobio 247.235 glasova. SDA je na nivou države osvojila 305.394 glasa i to 274.057 glasova u FBiH odnosno 9 zastupnika, te 31.337 glasova u RS i jedno zastupničko mjesto.
Pojedinci koji u svojoj bazi, među građanima uživaju ogroman ugled diskreditirani su u samom vrhu stranke.
Oni drugi pak, za koje se i ne zna gdje im je baza, a još manje da ih građani prepoznaju kao pozitivne ličnosti spremne da se bore za opće dobro, uspijevaju itekako kod predsjednika.
Najbolji primjer za to je Senad Šepić. Na izborima za državnog zastupnika osvojio je veliki broj glasova, ali ga je eliminisao krug ljudi, koji je shvatio kako se treba dodvoriti Izetbegoviću, te da je to karta za uspjeh na koju se igra, a ne stranačka baza.
Šepić se nikada nije dao staviti pod kontrolu nikome pa ni Izetbegoviću, te je stoga suptilno uklonjen i sa pozicije direktora Političke akademije SDA koju je godinama uspješno vodio, a prije dva dana dobio je i predisključenje iz OO SDA Cazin.
Grupa ljudi nastoji držati Krajinu pod kontrolom, iako nikog od njih baza niti podržava niti cijeni, a uspjeli su eliminacijom Šepića, ugurati se do predsjednika, a kao nagradu za slijepu poslušnost dobijaju ministarske pozicije.
Da udari na Šepića nisu donijeli ničega dobroga SDA, dokaz je i gubljenje načelničkih pozicija u Krajini gdje je SDA protekle dvije decenije neprikosnoveno vladala.
Među prvim saradnicima Bakira Izetbegovića su zamjenik predsjednika SDA Adil Osmanović, te potpredsjednici Safet Softić, Denis Zvizdić, Šefik Džaferović…
Iako je prije desetak godina uživao ogromnu podršku Bošnjaka koji žive u RS i biran je za potpredsjednika RS sa velikim brojem glasova, Osmanović je danas gotovo marginaliziran lik među građanima.
Bio je jedno vrijeme protivnik Izetbegovićeve politike, i otvoreno se suprotstavljao, ali je i on kao neki drugi „snimio“ situaciju na terenu, te se priklonio predsjedniku, koji ga je za poslušnost i šutnju nagradio i sa stranačkom i sa ministarskom funkcijom.
Većina općinskih organizacija SDA u Zeničko-dobojskom kantonu nezadovoljna je izbornim rezultatom, a posebno u Zenici gdje je kandidat SDA za gradonačelničku poziciju izgubio od nezavisnog kandidata Fuada Kasumovića.
Treba li posebno naglasiti da je Kasumović bio nekada visokopozicionirani stranački funkcioner, ali da Izetbegović i ekipa oko njega nisu bili zadovoljni time što Kasumović nikada nije imao dlake na jeziku. Lagano su ga vremenom potiskivali i udaljavali, dok Kasumović sam nije odlučio napustiti stranku i otisnuti se u vode nezavisnih kandidata.
Za izborni poraz u ZDK, članstvo SDA krivi Šefika Džaferovića i Mirsada Zaimovića. No, Izetbegovića mišljenje baze ne zanima, te je Džaferović i dalje potpredsjednik stranke, a Zaimović kojem je to prvo ozbiljno zaposlenje, direktor BH Telecoma.
Ni predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić nema neki značajan ugled i podršku baze, ali je zbog bliskosti sa šefom stranke, inače njegovim dobrim prijateljem, nagrađen i potpredsjedničkom pozicijom u stranci, ali i mjestom prvog čovjeka Državne vlade.
SDA je u odnosu na lokalne izbore 2012. godine, a što je još jedan dokaz vođenja pogrešne politike, izgubila čak devet načelničkih mjesta, iako je na ovogodišnje izašla u koaliciji sa SBB.
Ovo su samo neki od primjera kako Izetbegovića više brine da oko sebe ima ljude koji će slijepo aminovati njegovu politiku, nego one koji u svojim sredinama iz kojih dolaze uživaju ogromno povjerenje građana.
Nastavi li ovako voditi stranku, birajući podobne i poslušne, i onih 300.000 glasova mogli bi se početi vrlo brzo osipati. Izetbegović, što je očigledno, nikada nije znao dobro odigrati utakmice iako ih veliki broj „ima u nogama“.
Nije više pet do 12, već je odavno 12 i 5 kada je riječ o promjenama u vrhu stranke, uključujući i predsjednika koji nije, a što je pokazao u proteklim godinama, dorastao ovoj zahtjevnoj poziciji.
Politika odabira poslušnih, a ne politički profilisanih i sposobnih na važne stranačke i državne pozicije, SDA će voditi dalje samo u politički sunovrat iz kojeg povratka nema.
Vanredni Kongres
Najbolji put za vraćanje starog imidža SDA, prema mišljenju sve većeg broja članova stranke i funkcionera, jeste sazivanje vanrednog Kongresa.
Inicijativu za sazivanje vanrednog Kongresa, prema stranačkom Statutu, može podnijeti najmanje 20 općinskih organizacija Stranke, ili jedna trećina kantonalnih organizacija, te jedna trećina članova Glavnog odbora (114).
U slučaju kada je podnesena inicijativa za pokretanje postupka provjere ili razrješenja predsjednika Stranke, zamjenika predsjednika Stranke, jednog ili više potpredsjednika Stranke, Glavni odbor sa dvije trećine glasova od ukupnog broja članova Glavnog odbora može donijeti odluku o sazivanju vanrednog Kongresa.