Naučnike s bostonskog fakulteta za javno zdravlje na takvu su studiju motivirala ranija istraživanja koja su pokazala da se liječnice više drže kliničkih smjernica od liječnika te da više komuniciraju s pacijentima.
Ispitali su slučajeve milion korisnika američkoga nacionalnog zdravstvenog osiguranja Medicarea starijih od 65 godina koji su bili na bolničkom liječenju od 1. januara 2011. do 31. decembra 2014. godine, a rezultati studije objavljeni su u časopisu JAMA Internal Medicine.
Istražili su povezanost između spola liječnika i mortaliteta pacijenata u 30 dana, odnosno koliko je pacijenata umrlo u 30 dana od prijema u bolnicu, te stopu vraćanja na bolničko liječenje u istome roku (odnosno jesu li pacijenti ponovo završili u bolnici nakon otpuštanja).
Kada su podatke prilagodili karakteristikama pacijenata, težini bolesti i isključili iz istraživanja jedinice intenzivnog liječenja (kako bi isključili mogućnost da ljekari češće rade s teže bolesnim pacijentima) pokazalo se da je vjerojatnost smrtnog ishoda kod pacijenata koje su liječile liječnice bila manja za pet posto. Jednak je postotak primijećen i u slučaju ponovnog primanja pacijenata u bolnicu u odnosu na pacijente što su ih liječile njihove muške kolege.
Rezultati su bili konzistentni i u različitim bolestima i u njihovoj težini.
“Razlika u mortalitetu nas je iznenadila. Spol ljekara bio je posebno važan kod najtežih pacijenata. Rezultati upućuju na to da moguće razlike u načinu liječenja kojemu pribjegavaju ljekari, odnosno liječnice mogu imati važne kliničke posljedice”, kazao je voditelj istraživanja Yusuke Tsugawa.
Razmatrajući dokaze prijašnjih studija, autori ovo istraživanja postavljaju hipotezu po kojoj su ljekari skloniji nepotrebnim rizicima u liječenju te su previše samouvjereni kada su posrijedi njihove sposobnosti u rješavanju problema.
Suprotno tome, liječnice su manje plaćene od ljekara i manja je vjerovatnoća da će biti promovirane.