Na političkoj sceni Bosne i Hercegovine u 2009. godini pojavila se, kao svojevrsna alternativa vladajućim elitama, nova politička partija pod nazivom Savez za bolju budućnost – SBB, na čelu sa medijskim magnatom Fahrudinom Radončićem. Pojava nove političke opcije na čelu sa Radončićem izazvala je oprečna mišljenja javnosti, počev od onih koji su smatrali da je za razbijanje jednoumlja,koje su nametnule vladajuće elite, potrebna nova politička partija, koja će ponuditi nešto novo u političkom životu Bosne i Hercegovine, do onih koji su smatrali da je osnovna svrha osnivanja ove partije nastojanje njenog osnivača da pokrije svoje navodne dugogodišnje nezakonite radnje.
Nova politička opcija je na samim svojim počecima pod rukovodstvom ‘promućurnog’ Radončića uspjela oko sebe okupiti poprilično solidan akademski, kulturni i privredni sloj našeg društva, ali i veliki broj ‘interesdžija’ i nezadovoljnika svojim položajem prije svega u SDA, kroz koju više nisu mogli crpiti različite pogodnosti i privilegije koje nudi ta partija. Ono što je možda bilo i najzanimljivije u to vrijeme je činjenica da je SBB prva politička opcija nakon višestranačkih izbora u BiH koju je podržavalo rukovodstvo IZ-e sa tadašnjim reisom Mustafa ef.Cerićem, što je bio i svojevrstan presedan, jer je tadašnji vrh IZ-e javno okrenuo leđa SDA-u koju su godinama slijepo podržavali.
Međutim, jednu historijsku prilikuda SBB postane pravi alternativni pokret od kojeg se očekivalo da napravi korijenite reforme u našoj državi, pod pretpostavkom da je to bio krajnji cilj SBB-a i njegovog osnivača, sama SBB na čelu sa svojim utemeljiteljem je prokockala i to vlastitom krivicom, donošenjem pogrešnih odluka i pogrešnom strategijom djelovanja u cilju pridobijanja povjerenja građana.
Naime, u cilju pridobijanja širih narodnih masa, koje su nezadovoljne stanjem u državi, SBB je, kao medijski najmoćnija stranka, svoju pažnju usmjerila, prije svega, na konstantnu satanizaciju lika i djela Bakira Izetbegovića. Pretjerani i neodmjereni napadi na porodicu Izetbegović izazivali su svojevrstan revolt kod građana, posebno ako se još u obzir uzme sentiment kojeg naš narod osjeća prema porodici Izetbegović, naravno zahvaljujući prije svega našem predsjedniku Aliji Izetbegoviću. Ovi napadi nisu imali podršku niti pojedinih članova SBB koji su smatrali da to donosi više štete nego same koristi za partiju, ali očito tako nije razmišljao predsjednik partije.
Da su bili u pravu pokazali su prvi lokalni izbori na koje je ova stranka izašla. Htjeli to priznati ili ne, rezultati su bili ispod očekivanih, a jedan od uzroka je svakako spomenuti atak na porodicu Izetbegović.
Drugi pogrešan potez koje je čelništvo SBB-a napravilo ogleda se u brzopletom i nespremnom ulasku u vlast na svim njenim nivoima. I ovaj potez, kao i prethodni, sudeći po političkom iskustvu kojeg posjeduje uže rukovodstvo SBB, je u najmnju ruku sumnjiv. SBB-ovci su većinom, tada kao SDA-ovci, sjedili u vrhu, i bili sudobro upućeni u trenutno stanje u našoj državi i njenim institucijama, da bi tek tako naivno ušli u vlast i na taj način svjesno prihvatili odgovornost za trenutno stanje u našem društvu?! Taj loš potez rukovodstvo SBB trenutno pokušava kompenzovati izlaskom iz vlasti na pojedinim nivoima vlasti.
Dodatnu sumnju u nepromišljene poteze SBB otvara i činjenica da čelnici SBB sa dojučerašnjim mrskim neprijateljem oličenim u stranci SDA i njenom predsjedniku Sulejmanu Tihiću (koji je očito preko noći zaboravio svoje izjave u kojima kategorički odbija SBB kao saveznika u vlasti) razgovaraju o mogućem koaliranju na svim nivoima vlasti, što ujedno potvrđuje tezu da su interesi vječni, ali i otvara dilemu i nameće pitanje: da li je to sve i bio dogovor između čelnika SDA i SBB da se kroz stavaranje jednog anarhičnog stanja koje vlada u našoj državi, konstantnim napadima na porodicu Izetbegović, te nepromišljenim ulaskom u vlast ‘ezdeaovcima’ vrati poljuljani ugled, te da se konačno dotuče okrnjeni SDP.
Danas je sigurno da je rukovodstvo SBB svojim odlukama dobrano uticalo na gubljenje ugleda i povjerenja, prije svega kod svojih članova, simpatizera i na koncu građana koji su kroz SBB ipak gledali jednu jaku i kvalitetnu opiziciju, ili možda sutra jaku pozicionu partiju spremnu za predvođenje reformskih procesa koji su nam itekako potrebni. Suprotno od navedenog rukovodstvo SBB-a svojim odlukama od jedne perspektivne partije, ako je to ikada bila, dovelo ju je do jedne ispod prosječne partije i svakako odvelo od neke ozbiljne političke alternative. S druge strane, ti isti potezi su se pokazali kao dobri i produktivni za reanimaciju posrnule SDA koja to sve dobro koristi i ponovo se pojavljuje kao spasilac naroda kojeg je gurnula u punor upravo svojim nepromišljenim i nezrelim odlukama.
(Autor teksta: G.L)