Baš neki dan ja idem čaršijom i kažem sebi, Visoko je stari bosanski grad. Koljevka kožarstva. Nekad bio. Nekad bio i grad. Detroit je grad u Americi. Sjeverni dio istočne strane Amerike. Poznat kao grad kolijevka automobilske industrije u Americi, a Boga mi i u svijetu. Uprava grada Detroita je objavila bankrot grada. Visoko još uvijek preživljava na nekim aparatima, do kad će, to samo SDA zna.
Detroit je bankrotirao, iz razloga što je automobilska industrija koja je bila primarni izvor rada i zarade u tom gradu, teško pogođena globalnom ekonomskom krizom i nikad se nije oporavio. Kad krene kriza, belaj, onda ljudi gledaju kako da odu negdje drugo, negdje gdje ima haira i napuste krizno mjesto. To se desilo i Detroitu, depopulacija, odnosno, odseljavanje stanovništva u potrazi za poslom i prosperitetom, dovela je da grad postane siromašan u više dimenzija, kako ekonomski, industrijski, tako i humano, ljudski, radnički, ode svijet ‘trbuhom za kruhom’, niko više ne pravi auta, a svi ih voze. I to japanska.
Detroit je sada grad duhova i dugova, nema ljudi, više od polovine se odselilo, ima ogromnih dugova, nema rasvjete, sve je otišlo u helać, idealno mjesto da Prevent dođe i napravi svoju fabriku za iskorištavanje tuđe nesreće. Ali opet, ti ljudi su imali negdje drugo otići u Americi, a gdje ćemo mi, iz Visokog?
Sve ovo ima veze, ništa nije bezveze, nešto od ranije je dovelo do ove situacije. Amerika je jedno vrijeme bila plaho ljubomorna na napredak Japana, pa su odlučili da podržavaju Južnu Koreju u svakom mogućem smislu, ne bi li Japance povalili. Ali Japanci su ponosan i tvrdoglav narod, a vole raditi, tako Jenkiji nikad nisu uspjeli povaliti Samuraje. Kratka rekapitulacija, Jenkiji bacili dvije atomske na Japan, pa se ovi dozvali, pa Jenkiji ekonomski bacali atomske na Japan, pa se ovi odbranili, pa onda Japan opali cunami i zemljotres i nuklearna katastrofa u Fukushimi, pa se Japanci dozvali.
Mi se nikad nismo dozvali od prvih slobodnih demokratskih izbora, i rata nakon njih, i uvjetne slobode nakon rata. Mi nismo Japanci. Mi smo Papanci.
Za vrijeme boravka u Americi, zapamtio sam mnoge stvari, a jedna od tih je da su godinama u Americi, za najbolja auta proglašavana baš japanska auta, Honda i Toyota, i ne čudi da je ta dipla od američke auto industrije ipak na kraju morala isfurati se, jer male diple se i mogu valjati, ali velike planetarne, kad-tad moraju pasti pod istinu i realnost.
Kakve veze ima Detroit i Visoko? Dosta sličnosti ima, jedina je razlika što mi nemamo gdje otići, i što kod nas uprava grada živi na trošne baterije koji održavaju istrošeni sistem za preživljavanje grada, i nekako im je dobro, a ostatak stanovništva, ili šuti i trpi, ili klima i nada se uhljebljenju na trošne baterije grada. Kao kod Detroita, bez bankrota, mi imamo lošu rasvjetu, pse lutalice, problem sa odvozom smeća, propale firme perjanice grada, propast sporta, kulture, društvenog života, samo nemamo bankrota i to je jedina razlika.
Bankrot. U jeku afere oko aerodroma u Visokom, kada se potegla ona famozna cifra dugovanja naše gospoje Općine, i kada je račun te gospoje bio blokiran, moglo se očekivati da će gospoja da poklekne i da dođe do bankrota. Ali neko je uradio ćiribu ćiriba i gospoja se izvukla bez bankrota. Poslije toga smo slušali razne priče, te buđet vaki te buđet naki, te nema se para, te ovo te ono, te bit će bolje, te dolaze Turci, te dolaze Arapi, evo sad neki Malezijski milijarder dolazi da nam valja. Onda smo slušali Munib vaki, te Benaš naki, te Asmir ovo, te Hećo ono, te Halim će sa Amrom sve popraviti, svi nadzorni odbori su gotovi, ide čistka, u organima vlasti i vodstva Fudbalskog kluba Visoko, odnosno Općine Visoko. Malo sam se poslužio terminologijom i slengom Brace Hadžiosmanovića, đaba je kad je jače od mene.
Ništa se od ovog nije desilo, a da li će se desiti, to samo dragi Bog zna, jer on zna sve šta mi tajimo u sebi, a kamoli šta po tajnim sijelima pričamo. Znamo sigurno da se u Visokom bankrot desio, nije službeno, ali jeste praktično. Kao i večina stanovnika Gizdave (BiH), živimo na fol, jer plata sa kojom ne možeš, ili jedva preživljavaš, nije plata, nije ni sadaka, već je haram. To znači, da kada ti neko da platu za tvoj rad, a ti za tu platu jedva kupiš za hranu, i ništa više ne možeš sebi priuštiti kao ljudsko biće, da odeš na more recimo, da se odmoriš kao insan, to nije plata, to je haram para, to je iskorištavanje ljudskog roda. To je kapitalizam, to je realnost, to je Amerika, to je Visoko.
Haram je kad ti dadnu haram platu, koja ti ne može biti ni za šta, pa te onda natjeraju da uzmeš haram kredit, i to po mogućnosti od njih, i ti si onda u haramu do glave. Haram party koji kod nas nikad ne staje.
Evidentno je iz članaka koje sam čitao vezano za Detroit, da niko od analitičara nije ni pokušao da kombinuje sa opcijom da se auto industrija ponovo reanimira, tako da će od Detroita koji je nekad bio gradina, ostati mali gradić, koji će imati neku mini industrijicu, da zadovolji potrebe malobrojnog stanovništva, možda se i koje auto napravi, ali šta je bilo bilo je, Bruce Springsteen će morati praviti neku novu verziju svoje poznate pjesme Born in the USA, u čijem spotu je glumio vrijednog, ali sretnog radnika te moćne industrije u Americi.
Born in Visoko, worked at KTK. KTK je bila moćna firma, gigant, svjetski poznata. Sada je prodaju u rinfuzi, dio po dio mašina, ne prodaju oni samo mašine, već i ljude, historiju, tradiciju, sjećanja, sve će prodati da sebi kupe Golfa, Passata, Galaxy, pite da napune trbuhe, da odu na more u Tursku, da im se djeca smiju sirotinji, da misle da su bolji i da im je to nafaka. Bankrot duša, to je ono što se kod nas desilo, duše su nam bankrotirale, a niko neće da prizna i neće da ponovo pravi konstrukcije poštenja, solidarnosti, svi hoće sve, da im je lijepo i da im neko zavidi na tome, jer ako ti niko ne zavidi na uspjehu, kakav je ba to uspjeh!?
Da li će neko prodavati Detroit u dijelovima, to ne znam, ali znam da je naša BiH prodana u dijelovima, na tri dijela, da je Bošnjački narod podijeljen na previše stranaka, da su Bošnjaci nezreo narod kojem genocid viri ponovo iza ćoška, jer nisu naučili lekciju, i Bošnjaci su narod koji se navikao da ga foliraju, da se bogate na njihov račun, sve dok se oni tješe sa raznim utjehama i ublehama. Tješili su se stanovnici Detroita, da će posao krenuti opet, ali ništa, ni ‘p’ od posla. Već veliko B od bankrota. Radnici javne uprave, popularno zvani ‘budžetlije’, u Detroitu će biti smanjeni za značajan procenat, ovi što rade sada, se plaćaju iz nekih rezervnih fondova, para nema, a more bit bidne, a more bit ne bidne, a više će biti da ih ne bidne. Za razliku od Detroita, kod nas svaki dan u oglasima za poslove, izađe brdo oglasa od agencije za državnu službu, tako da je kod nas sve kontra, umjesto da smanjujemo administraciju, mi je povećavamo, mi se protiv bankrota borimo jačom administracijom, jer klin se klinom izbija.
Detroit bankrotirao, Grčka je kao na neki fol izbjegla bankrot, a mi živimo na fol, a svaki fol ima svoj početak i kraj, pa vidjet ćemo kad će stati ovaj naš fol. Bilo bi ogromno čudo kada bi sada neki uspješni Japanci, došli u Detroit, i kupili nešto do tih propalih auto industrija, i započeli neku reanimaciju, neki smislenu proizvodnju, jer je to isto kako mi zamišljamo da će doći neki Švabo, Šveđanin, Turčin, Malezijac ili Arap, i kupiti neku našu skalameriju od firme, koju smo mi upropastili, uz tu skalameriju bi morali kupiti dugovanja, uvezati radni staž radnika, isplatiti dugovanja, penzije, platiti raznorazne nebulozne takse i poreze kojima se puni izjelica budžet. Ako su oni tolike budale da ovo prihvate, onda smo mi pametni pravo. Nema tog merhameta koji bi kod nekog izazvao želju da dođe ovdje kod nas, među nas, i da radi kako treba i pošteno sa pravim nijetom. Nema tih budala više ni za svoj interes.
Možda Detroit postane neki veliki poligon za snimanje nekih filmova o propasti svijeta, jer kao što vidimo Holivud obiluje tim takvim filmovima, ali upravo pročitah da je i Holivud u krizi, i pitanje je kada će i tu prestati se snimati filmovi, pa će se možda jednog dana ići u Holivud kao u Detroit ili KTK, Velepromet i Vitex, i šetati kroz te propale komplekse, evocirajući uspomene kako su nekad ljudi htjeli, znali, umjeli i bili pošteniji.
Sad se film može snimiti u sobi, sa dobrom kompjuterskom opremom, auto se može kupiti za male pare, ima ih sada svakakvih, kožu možemo kupiti iz Brazila ili Argentine, oni imaju puno stoke, a gotovu možemo kupiti od Boxmarka, ne moramo žaliti za KTK, namirnice možemo kupiti u kojem god hoćemo tržnom centru, ne moramo žaliti za Veleprometom, deku ne moramo kupovati jer je ljeto, a i kada budem morali, imamo negdje zaštekanu, ne moramo žaliti za Vitexom, kad nam se bude gledao fudbal ili rukomet, upalimo tv, ne moramo žaliti za visočkim sportom i klubovima, kada nam dijete bude htjelo da trenira neki sport, upalimo auto i vozimo ga na trening u neki drugi grad, ne moramo žaliti za visočkim školama sporta, kad nemamo gdje izaći, kad nam čaršija ne nudi ništa, upalimo auto i odemo u Sarajevo i tako ostavljamo duple pare njihovim ugostiteljima, ne moramo žaliti za našom čaršijom. Nije bitno što nam je sve dupli trošak, ne trebamo žaliti za onim što smo imali, jer više nikad nećemo ni imati.
60% stanovništva Detroita je napustilo taj grad, ja znam neke ljude koji su napustili Visoko i lijepo im je, tek ponekad kad ih pogodi neka vrsta nostalgije, neka lijepa sjećanja, oni dođu, i razočaraju se na šta ovo liči, ali šta ćeš, tako je kako je, da je trebalo biti drugačije, bilo bi. Detroit Pistonsi su košarkaški klub iz Detroita, pistonsi znači klipovi od mašine auta. Auta je sve manje u Detroitu, na proizvodnim trakama, košarke također.
Visočki klipovi koji su pokretali grad su nestali, ali možda ovaj milijarder iz Malezije bude naša šansa.