Sve visočke vlasti koje su nakon višestranačkih izbora vladale visočkom nahijom imaju zajedničke aspiracije usmjerene ka preuzimanju mjesnih vodovoda, u narodu poznatijih kao “seoski vodovodi“. Pored zajedničke aspiracije za preuzimanjem seoskih vodovoda, niti jedna se vlast, pa tako ni ova najnovija “refomartorska“ koja je ujedno i najagilnija u realizaciji aspiracije zvane preuzimanje seoskih vodovoda, ne pita i nije pitala kako su ti mjesni vodovodi napravljeni i iz čijih sredstava odnosno šta su vlasti koje žele pod svaku cijenu preuzeti kontrolu nad tim vodovodima konkretno uradile kada je u pitanju izgradnja seoskih vodovoda tj. da li su naše vlasti bile inicijator izgradnje i finasijer tih vodovoda, a što im je svih ovih godina bila zakonska obaveza, mimo obećanja koja su davali da će građanima – seljacima kako se od milja u našoj nahiji nazivaju ljudi koji egzistiraju u vangradskim mjesnim zajednicama, riješiti taj gorući problem vodosnadbijevanja?
Suprotno od obećanog, naše vlasti nemaju aspiraciju za izgradnjom novih vodovoda, niti za to imaju neki realno izvodljiv plan kako bi naši građani konačno mogli iz svoje svakodnevne upotrebe izbaciti ibrik i banjicu. Naše vlasti koje smo nažalost mi birali imaju samo neskrivenu namjeru da pod svoju jurisdikciju stave već izgrađene vodovode koji uspješno i bez problema funkcionšu, od koji bih se već sutra mogla početi ostvarivati finasijska sredstva ili novac, koji bi se uredno mogao kroz različite finasijske mahinacije, koooperante birane na sumnjiv način i sl. koristiti za krpljenje budžetskih deficita, zatim finasiranje silnih predizbornih kampanja, iftara, sijela, mevluda i drugih bošnjačkih sohbeta, lične promocije i slikanja, i naravno za zapošljavanje podanika kojima je to već davno prije obećano.
Moram priznati da kako sada stvari stoje realizacija dugogodišnje aspiracije usmjerene ka preuzimanju seoskih vodovoda nije bila nikada bliža. To nam ukazuju svi potezi nove “reformatorske“ vlasti na čelu sa redizajniranom SDA, koje je kako sam rekao prema dosada viđenom, za razliku svih prethodnih vlasti u našoj nahiji najagilnija u pravcu preuzimanje mjesnih vodovoda.
U tom pravcu su samoprozvani reformatori već za narednu predstavu visočkog teatra zvanog Općinsko vijeće pripremili prijedlog “Smjernica reforme Javnog sektora Općine Visoko“ koji će, u to sam siguran, biti usvojen. Volio bih da griješim, ali poznavajući dosadašnji scenario i režisere našeg teatra zvanog Općinsko vijeće, čije se predstave zasnivaju na principima “klimanja glave“, a ne na principu razmišljanja o čemu se to klima, stoga ni ovaj put situacija neće biti drugačija.
U prijedlogu smjernica se kao jedan od budućih ciljeva nekog novog komunalnog preduzeća navodi “vodosnabdijevanje organizovano i pod upravljanjem Javnog preduzeća za više od 1/2 ukupnog broja stanovništva“, što znači da jedan od prvenstvenih ciljeva ove reforme preuzimanje vodovoda pod svoju jurisdikciju. Interesantno je da se nigdje u smjernicama i njihovim zaključcima na spominju planovi za unaprjeđenje postojećih i izgradnju novih vodovoda, ali se za to uredno u zaključku spominje sistematizacija radnih mjesta i nova organizacija preduzeća.
Ovo u prevodu znači nova uhljebljenja stranačkih i ličnih podanika.
Uporedo sa Prijedlogom smjernica javnog sektora pred Općinskim vijećnicima će se naći i konačan prijedlog “Odluke o izgradnji, upravljanju, korištenju, zaštiti i održavanju mjesnih vodovoda”. Iako ova odluka nije u skladu sa Zakonom o vodama na kojem se zasniva njeno donošenje, to nije smetalo predlagaču da istu predloži vijeću na usvajanje, i pored jasno stavljenih zamjerki od strane predstavnika MZ-a, koje su iznešene na javnoj raspravi koja je na ovu temu održana dana 04.07.2013. godine.
Naime za većinu MZ-a sporan je član 15. Odluke kojim je u stavu 1. propisano da “Vodovodi koji su izgrađeni iz sredstava Općine, Kantona, Federacije i drugih institucija u dijelu više od 1/2 uloženih sredstava predaju se na upravljanje komunalnom preduzeću, uz suglasnost nadležne općinske službe“
Ovaj član nije u skladu sa Zakon o vodama ZDK, kojim je u članu 116 st.2. propisano da „Svi mjesni vodovodi koji služe za snabdijevanje vodom za piće preko 500 stanovnika mogu se, uz suglasnost njihovog vlasnika, u roku od 5 godina od dana stupanja na snagu ovog zakona predati na upravljanje komunalnom preduzeću iz ove djelatnosti u općini na čijem se podrućju nalazi taj vodovod“.
Dakle, iz citiranog člana se vidi kako, na koji način i pod kojim uslovima je moguće jedan mjesni vodovod dati na upravljanje komunalnom preduzeću. Također, iz citiranog člana se zaključuje da je rok za pokretanje procedure prelaska mjesnih vodovoda pod ingerencije komunalnog preduzeća istekao, jer je Zakonom o vodama ZDK definisan rok od 5 godina od dana donošenja Zakona o vodama ZDK, koji je objavljen u službenim novinama kantona broj: 17/07 dana 05.11.2007. godine, a stupio na snagu 8 dana od dana objavljivanja.
Na primjedbe predstavnika MZ-a na ovaj član i traženje da se obrazloži njegovo zakonsko uporište nadležna služba, u svom Izvještaju o provedenoj javnoj raspravi o predmetnoj odluci daje apsurdno i nedopustivo obrazloženje u kojem kaže da je gore navedena odredba Odluke ugrađena u odluku na osnovu Zaključka Općinskog Vijeća sa V sjednice kojim je između ostalog utvrđeno da je potrebno otpočeti postupak davanja lokalnih vodovoda na upravljanje JKP «Visočica» d.o.o. Visoko, što nije sporno, samo se sada postavlja pitanje da li je i taj Zaključak na koji se služba poziva u skladu sa Zakonom o vodama ZDK, ako je zakonom definisan rok u kojem je trebalo pokrenuti preceduru prelaska mjesnih vodovoda pod upravljanje komunalanog preduzeća.
Ovakvim obrazloženjem i postupkom služba degradira odredbe zakona i Zaključku Općinskog vijeća daje veću pravnu snagu u odnosu na sam Zakon na kojem se zasniva Odluka o izgradnji, upravljanju, korištenju, zaštiti i održavanju mjesnih vodovoda. Radi navedenog, ovaj član nije u skladu sa zakonom tj. odluka usvojena sa ovim članom je nezakonita.
U skladu sa navedenim članom 116. stav 2. Zakona vodama ZDK, da se zaključiti da je upitna zakonitost i člana 14. Odluke o izgradnji, upravljanju, korištenju, zaštiti i održavanju mjesnih vodovoda, s obzirom da je rok od 5 godina za predaju mjesnih vodovoda već odavno istekao.
Dakle, ako je suditi prema navedenim odredbama Zakona o vodama ZDK kojima su definisani uslovi, rokovi i postupak prelaska mjesnih vodovoda pod ingerencija nadležnog komunalnog preduzeća, zaključujemo da i ako dođe do preuzimanja seoskih vodovoda od strane nadležnog komunalnog preduzeća, da će ta preuzimanja biti nezakonita s obzirom da su za to istekli zakonski rokovi, propisani u Zakona o vodama ZDK.
Iz svih postupaka reformatorske vlasti i “ad hoc“ predloženih reformskih dokumenata koji nemaju utemeljenje u zakonu izvire nepresušna želja vlastodržca za upravljanjem i stavljanjem pod svoju kontrolu mjesnih vodovoda.
Ovo proizilazi iz svih odredbi Odluke u kojima se za bilo koju aktivnost vlasnika mjesnih vodovoda traži saglasnost nadležne općinske službe, pod uslovom ako bi vodovodi i dalje ostali pod ingerencijom građana, što je nepotrebno i nelogično jer se Općina nigdje u Zakonu o vodama ZDK ne spominje kao investitor.
Stoga se nameće samo po sebi pitanje zašto treba tražiti suglasnost od nekog ko nije vlasnik nečega? Općinska vlast je obavezna bez obzira da li će njeno komunalno preduzeće imati ili neće imati ingerencije nad mjesnim vodovodima da inicira njihovu izgradnju i da svim građanima obezbijedi vodosnadbijevanje i u skladu sa Zakonom preda građanima na upravljanje te vodovode. Naravno to bi tako trebalo biti, međutim da građani čekaju da im vlasti riješe pitanje vodosnadbijevanja vjerovatno bi čitav život koristili banjicu i ibrik.
Iz svega navedenog jedno je sigurno, a to je da ova trenutna samoprozvana reformatorska SDA neće birati sredstva za preuzimanje seoskih vodovoda koji bi u ovim teškim recesijskim vremenima mogli biti značajan izvor punjenja Općinske hazne.
Međutim, kako stvari stoje na terenu očekuje nas grčevita borba oko predaje seoskih vodovoda.
(Autor teksta: G.L)