Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Da li živimo u policijskoj državi?

policijska drzavaBosanskohercegovačku javnost proteklih dana uzburkala je vijest o hapšenju SDA-ovog državnog poslanika Šemsudina Mehmedovića. Hapšenje Mehmedovića izazvalo je oprečna mišljenja, prije svega mislim na bošnjački dio javnosti, počev od onih koji su stali otvoreno na stranu Mehmedovića, pa preko onih legalista koji se zalažu  za vladavinu prava i jednakost svih pred zakonom, pa bez obzira i na postojanje osnovane sumnje da je SIPA u konkretnom slučaju prekoračila svoja ovlaštenja. Ulje na vatru, neposredno nakon hapšenja, dodao je svojom izjavom direktor SIPA-e u kojoj je otvoreno poručio javnosti da SIPA-a ima pravo da liši slobode svakog pojedinca na period od  24 sata.

Druga stvar koja je gotovo neobjašnjiva, kako je moguće  da tužilaštvo i sigurnosne agencije zaredom prave početničke gafove čiji su rezultati bili teatar zvani Budimir, ali evo sada i Mehmedović? Nema drugog pojašnjenja osim da se radi o političkoj igri koja iza kulisa ima sasvim druge ciljeve od onih koji se prikazuju u javnosti.

Ali, ostavimo pretpostavke i tretirajmo situaciju kao da nema nikakvih ‘igara bez granica’ u pozadini ovih događaja.

Šta bi to u prijevodu, onda, značilo za običnog građanina koji čuje ovu izjavu da SIPA-a ima pravo da liši slobode svakog pojedinca na period od 24 sata i tako samoinicijativno i bez saglasnosti tužilaštva udari na dostajanstvo i integritet svakog pojednica, i to samo iz razloga što je tako odlučio neki službenik policije uz šturo obrazloženje da je neko bio sumnjiv ili da postoje osnovi sumnje za nečije hapšenje? Ono što je sigurno, jeste da ovakve izjave i poruke direktora SIP-e nisu dobrodošle u ovim tmurnim bosanskim vremenima.

Hapšenje Mehedovića je objelodanilo i javnosti ukazalo na niz nedostataka u radu naših agencija za provedbu zakona i svakako nedostatke u koordinaciji između tužilaštva i agencija, koje bi u jednoj normalnoj i uređenoj državi trebale da funkcionišu bezprijekorno, a sve u cilju zaštite ustavnog poretka države, njenih institucija i naravno građana, koji i po najviše trpe sve te nedostatke,  to prije svega što se za unapređenje rada tih silnih agencija za provedbu zakona troše ogromna sredstva tj sredstva građana.

Nedopustivo je i neoprostivo da se jedna akcija hapšenja, posebno za ozbiljne optužbe koje se stavljaju na teret Mehedovićuprovode bez saglasnosti, odobrenja i uz samo koordinaciju tužilaštva, što kod građana stvara dodatnu nesigurnost i nepovjerenje u državne institucije i organe.

Međutim, niko u medijima na postavlja pitanje kadrovske politike koju bošnjački političari, provode u zadnjih nekoliko godina, što je posebno došlo do izražaja u ovom slučaju.

Naime,bošnjački političari su nakaradnim vođenjem kadrovske politike doveli do toga da Bošnjaci u posljednjih nekoliko godina iz dana udan gube odgovorne funkcije u državi za koju su najviše dali i koju iskreno rečeno jedini još osjećaju kao svojom jedinom državom, osim rijetkih izuzetaka kod drugih konstitutivnih naroda. Rezultati rada bošnajčkih politačara su takvi da u ovoj državi Bošnjaka nema na čelu agencija za provedbom  zakona, a što za posljedicu ima hapšenje svih onih koji u datom momentu ne odgovaruju vremenu i prostoru u kojem žive i politikama koje razaraju samo tkivo bosanske države.

Bošnjački političari su se u nekoliko zadnjih godina bez borbe, u svim bitnim institucijama odrekli čestitih i poštenih Bošnjaka koji su znali raditi svoj posao i koji ne bih dozvolili provođenje samovolje od bilo koga pa makar to bio sam direktor ili u nekim drugim slučajevima ministar. Vrlo često su  sami bošnjački političari kako bi zaštitili svoje lične pozicije i bez sugeriranja druge strane sklanjali određene ljude sa najodgovornijih funkcija, a na njihova mjesta instalirali samo podobne i odane sa kojima se mogu ostvarivati lične interese  na uštrb općih državnih interesa.

Bošnjački kadrovi koji su ostali da rade u različitim institucijama i organima za provedbu zakona, čiji bi svakako interes trebao biti i zaštita države Bosne i Hercegoivne trenutno nemaju snage, niti hrabrosti da reaguju i pokrenu zakonom predviđenje radnje za konstane verbalne napade političara koji dolaze iz drugog entiteta na  ustavni poredak ove države. Niko od bošnjačkih prvaka ne reaguje na okupljanja četničkog ravnogorskog pokreta širom BiH sa kojih se otvoreno šalju ratno-huškaške poruke kojima se direktno udara na ustav BiHi teritorijalni integritet i neovisnost BiH, niko od Bošnjaka ne pokreće pitanje odgovornosti za konstatangovor mržnje usmjren ka destabilizaciji BiH koji se može svakodnevno čuti od onih koji ovu državu vide samo kao sredstvo za postizanje svojih privatnih imperija, koje ne bih mogli stvoriti niti u jednoj drugoj državi koju smatraju svojom.

Hapšenje je svojevrsna i poruka svim Bošnjacima koji su dali svoj doprinos u odbrani od agresije da se pripaze, jer ako se kome okrene “crijevo na lijevo” u državnim agencijama mogli bi vrlo lahko biti predmetom hapšenja. Posebno se moramo paziti jer nas nema ko zaštiti. Naši političari su nas svojim načinom vođenja politike ostavili na milost i nemilost različitim agencijama za zaštitu naše sigurnosti.

(Autor teksta: G.L)

Proudly powered by WordPress