Danas je gotovo osam mjeseci od kada je novi sastav OV Visoko položio zakletvu. Mnogo neiskusnih novih vijećnika uz samo nekoliko starih vukova sa iskustvom koji znaju folove poslovnika i statuta, nije davalo nadu da će sjednice vijeća biti naročito zanimljive. Uglavnom je sve počinjalo i završavalo na način da je SDA privatizovala poslovnik pod motom ulične mudrosti kako su oni uvijek u pravu i imaju legitimitet da rade šta hoće i kako god hoće. Počeci rada vijeća bili su u znaku aposlutne dominacije tzv „Velike koalicije“ SDA, SBIH, Nezavisnog kluba i BPS-a, koja je ukupno imala 17 vijećnika i koja je imala sve poluge moći u svojim rukama te mogla mijenjati čak i Poslovnik Općinskog vijeća kao i Statut Općine Visoko. Tada su usamljeni u opoziciji bili SDP-ovci i SBB-ovci sa 7 vijećnika, koji su pružali slab i nejak otpor, te se njihova moć u vijeću uglavnom svodila na pokušaje da uspore donošenje odluka sa kojima se nisu slagali, te da putem RTV Visoko glasačima pokušaju da objasne prave namjere svojih političkih protivnika.
Nakon raspada velike koalicije i hokejaških izmjena u klubovima vijećnika, te masovnim prelascima vijećnika u SDA, te istupanjem BPS-a iz koalicije i prelaskom u opoziciju, sjednice su tek tada postale građanima zanimljivije, a gledanost na RTV Visoko vjerovatno veća. Opozicija je iz sjednice u sjednicu polako jačala i čak u više navrata uspjela srušiti nekoliko odluka koje su smatrali nezakonitim. Osporili su SDA pokušaj da nematnu dva kluba vijećnika kroz formiranje kluba za žene i mlade, uspjeli su vratiti na doradu formiranje zdravstvenog savjeta koji je bio nestatutaran itd. Politički diskurs i ton je vremenom rastao, a antagonizmi se gomilali, te su nastupi za govornicom vijeća postajali sve više i više lični da bi danas postali poligon za svakakve optužbe, klevete i laži.
Jučerašnja sjednica OV Visoko pokazala je da SDA apsolutno ne zanima zvanična statistika aktivnosti njihovih vijećnika koju smo preuzeli iz zvaničnog materijala za vijeće i analizirali na našem portalu, a koja činjenično i statistički pokazuje kako najviše neaktivnih vijećnika ima upravo u Klubu vijećnika SDA. Opet se za govornicom nisu tuspasili niti Sulejmen Zukan, niti Faruk Ihtijarević, a i brojčana nadmoć u vijećničkim pitanjima opet je bila na strani klubova vijećnika iz reda opozicije. Doduše vijećnicima iz SDA nije bilo mrsko dobacivati iz klupa, što je opšta karakteristika gotovo svih vijećnika iz ovog novog saziva. Halim Dervišević je sa druge strane ponovo poziciju dovodio do ludila i učestvovao je u diskusiji na svakoj tačci dnevnog reda. Upravo je on bio i razlog zašto je načelnica uputila poziv Etičkoj komisiji. Opozicija je napravila i pravi juriš na četvrtu tačku dnevnog reda, odnosno reformu javnog sektora u kojem su učestvovali gotovo svi opozicioni vijećnici. Dervišević je reformu nazvao novim pokušajem pljačke naroda, odnosno pripremom terena za nove privatizacije javnih dobara, Dalibor Tomićić ju je okarakterisao kao spisak lijepih želja bez argumenata, Šćepanović je službe koje su vodile javnu raspravu za smjernice reforme nazvao neprofesionalnim i bezobraznim te direktno prozvao Edinu Ferizović za neprofesionalan rad jer su njegovi prijedlozi ignorisani. Pozicija se branila uglavnom odgovorima načelnice ili ponekim istupom Mirze Omanovića kao predsjednika kluba SDA. Opozicija je postavila mnogo pitanja, ali na rijetka je dobila odgovor, tako da se do kraja sjednice nije saznalo ko su autori Smjernica reforme Javnog sektora.
Na kraju Tomićić je tražio pojedinačno glasanje o dokumentu Smjernica reformi, kako bi javnost znala koji su to vijećnici odgovorni za donošenje tog dokumenta – 12 vijećnika SDA, 2 vijećnika SBIH i Elvir Špiodić rekli su “ZA”.
Bilo je jučer i zanimljivih istupa vijećnika kao onaj Adnana Frljka koji je poentirao “boli me briga šta drugi misle, ja sam ovdje vijećnik”, te pričao o globalnoj ekonomskoj krizi i u stilu Džona Lenona pozvao da vijećnici “treba da se vole”, na što je dobio sarkastični aplauz.
Sve u svemu pozicija je uspjela izglasati sve što je željela bez trunke želje za kompromisom, nisu čak htjeli niti izbaciti 10 rečenica iz člana 15. Odluke o održavanju lokalnih vodovoda, kako je predlagala opozicija. Suština je bila u tome što članom 15. te odluke, komunalno preduzeće može preuzeti svaki vodovod pod svoju kontrolu ukoliko je u izgradnji istog učestvovala federalna, kantonalna ili općinska vlast sa preko 50 % sredstava. Šćepanović i Dervišević su nudili SDA i SBIH zelene kartone opozicije za izbacivanje tog člana odluke, ali SDA je odbila te je odluka prošla sa glasovima SDA i SBIH.
Na kraju 20 tačka o izvještaju rada OV za prvih šest mjeseci ove godine kroz izlaganja Derviševića pokazala je svu neefikasnot i nerad i zakonodavne i izvršne vlasti. Mnogo je neodgovorenih vijećničkih pitanja, mnogo nerealizovanih inicijativa te priličan broj nezadovoljnih vijećnika odgovorima na pitanja.