Interesantno je da u modernim društvima, koja se vole pozivati na ljudske slobode i zaštitu privatnosti, imamo najviše slučajeva potiskivanja ljudskih sloboda i zloupotrebe privatnosti običnih građana, ali se to fino predstavi svijetu, a ne kao u totalitarnim sistemima, gdje te samo neko pokupi u mračnoj ulici i pojede te mrak. U modernim društvima, koji se velikom većinom kapitalistički, imamo raznih mrakova koji jedu, te demokratski, te nacionalni, te vjerski, te politički, te ovaj te onaj, uglavnom, sve što se radi po svjetlu, nestane po mraku. U slobodnim društvima, sa slobodom koja se plaća, ipak je to kapitalizam. Ljudi koji rade po svjetlu, su ljudi koji suštinski znaju šta govore i mahom su pošteni, a ima i onih koji dođu iza kulisa, iz mraka, i lažu i varaju po danu. Ima ona izreka: “Ja sam se rodio uvečer, ali ne živim u mraku.”
Sve što neko brani u slobodi, taj neko slobodno razmatra u mraku, iza kulisa, gdje se predstave spremaju. Ali šta se desi kada neka ruka, anonimna ruka, spusti kulise, iznenada i razgoliti ono što se nije smjelo znati. Desi se haos, jer lavina informacija kada krene, ne prestaju nikada, već samo dalje se istope i teku kao potok ili rijeka. Većina ljudi bi voljela da se neke stvari, pa možda i bezazlene, nikada ne saznaju, što je sasvim normalno, niko ne voli da mu se sazna neželjeno. Đulijan Asanž je izabrao da objavi sve što dobije o tajnim nečasnim radnjama Američke vlade i poneke savezničke, i tako je postao najveći neprijatelj onih koji se busaju u prsa sa slobodom govora, protokom informacija, transparentnosti u društvu prema slobodnim građanima, ljudskim pravima i čemu još sve ne, sve dok neko ne objavi kako te vlade rade sve kontra ovih karakteristika tzv. modernog svijeta. Šta rade saveznici onda, oni proganjaju čovjeka, izmišljaju sudske procese, montiraju razne informacije, pokušavaju čovjeka da prikažu kakav nije, odnosno koriste obrnuti proces onoga što oni inače jesu, kao obrambeni sistem.
Lažemo da bismo obmanuli sebe
Iza kulisa nastaju informacije, ne samo da se postojeće informacije razmatraju, već se prerađuju u ono što se zove dezinformacija ili laž. Majstori laganja su uvijek bili Englezi. To su naslijedili od svojih mentora cionista Jevreja, a prenijeli na koga god su mogli u svom dugovječnom okupatorskom pohodu po svijetu. Poznate su izjave Dobrice Čosića, inače člana Srpske akademije nauka ili srpske laboratorije zla, u kojim on ovako kaže: „Mi lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno. Laž je srpski državni interes. Laž je u samom biću Srbina. U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina. Srbe je toliko puta u istoriji spasavala laž.“
Vidi se da je student engleske monarhističke škole laganja i to da je imao sve desetke. Englezi su izmislili veoma specifičnu propagandu, tzv. ‘crnu propagandu’. ‘Crna propaganda’ se bavi obradom informacija, fabrikacijom istih i smišljeno plasiranje u javnost, za potrebe državnog aparata kojim se kontrolira i usmjerava javno mnijenje. Dezinformacije, laži, subliminalne informacije koje podsvjesno utiču na razum i razmišljanje ljudi, sve u cilju da ljudi postepeno ili odmah, prihvate ono što vladajući aparat želi da se konzumira i da se svijest stvara uniformisano, odnosno da svi misle i rezonuju onako kako mašinerija vlasti želi. Velika je to mašinerija, u njoj rade mediji, špijuni, marketing eksperti, uliči zabavljači, prodavači, bilo ko, ko želi da učestvuje u fabriciranoj realnosti koja se plasira u javnost. I za to bude adekvatno nagrađen.
I kod nas su naši susjedi koristili ovu propagandu, za vrijeme rata posebno, kada smo mi sami sebe granatirali i ubijali da bi izazvali vojnu intervenciju svijeta, kako smo sami sebi srušili Stari most, evo i nedavno kako u Srebrenici ukopavamo ljude koji nisu ubijeni u Srebrenici, već negdje drugo. Ako ovako nastave pričati, puno će svijeta povjerovati, na našu i njihovu štetu.
Sujete i savjest
Sujeta i savjest. Sujeta je rođena iza kulisa, u mraku, a savjest je rođena na livadi, u svjetlosti. Sujeta je bolest, duševno-psihički poremećaj, zbog koje su ljudi stalno pod pritiskom da kontrolišu mišljenje javnosti oko sebe i samim tim streme ka kontroli i formiranju mišljenja o njemu ili njoj, onako kako bi oni željeli i što bi ih činilo sretnim, zadovoljnim i sigurnim. Sujeta ili taština, samodopadljivost i želja da te drugi vide i osjete onako kako želiš, iako ti nisi u stvarnosti takav i imaš zakulisni život. Savjest može samo biti čista, ako nije, onda je to sujeta, jer sujeta može biti i prljava, ali ti se trudiš da tako u vanjskom svijetu nije percipirano od ljudi do kojih ti je stalo. Što više publike imaš, to moraš raditi više na uljepšavanju svoje vanjske osobe, prema svima njima. Političarima je najgore, jer oni moraju svima biti fini, dok recimo rok zvijezdama nije bitno, jer oni su već označeni kao momci sa lošim ponašanjem, manje ili više. Prelaz iz sujete u savjest, iz zakulisnog mraka u svjetlo dana i javnosti, je veoma težak. Rijetki su slučajevi, ali su hrabri i ponosni na taj preokret, to mogu samo ljudi, sa kičmom, razumom, dušom i srcem, koje ne interesuje ko će reći svaka ti čast ili šta će on do jučer je bio lažov. Dok si živ imaš šanse da izađeš iz mraka, na svjetlo, da očistiš savjest, da očistiš svoje laži o sebi, laži plasirane drugima i da potom informacije koje daješ iz sebe, budu tačne i iskrene.
Zakulisne radnje nisu uvijek proizvodnja dezinformacije, one mogu biti i plasiranje ružnih informacija o nekom, ko je nekada bio loš, ali se pokajao, očistio svoju savjest i od katarze više nikada nije uradio ništa loše. Ali, kao takav, očišćen, postaje opasnost za prljavi svijet, i onda oni strelicama prošlosti gađaju da nanesu štetu. Tamne zakulisne radnje proizvode zlo, a svjetle zakulisne radnje proizvode dobro, to je čista logika, i tu treba dobro paziti koja je koja, jer su zakulisci zla, pravi lisci koji se znaju dobro pretvarati, to im je uža specijalnost.
Ono što je veoma bitno istači u ovoj tematici, kojom se bavim, po pitanju parova, dijametralno suprotnih, je da svaka pozitivna stvar, pojava, karakteristika, djelovanje, ima svog negativnog protivnika. Vojska negativnosti je sve brojnija, ali je vojska ubijenih u pojam, obmanjujučim informacijama, dosta brojnija i služi ili kao topovsko meso, kao konzumerska ili glasačka baza i tu leži odgovor na skidanje kulisa. Veoma teško će se moći oni koji su ogrezli u sujeti, okrenuti na savjest, i tu nije odgovor, odgovor je u masi onih koji su opijeni, hipnotizirani, koji su osiromašeni, koji su robovi kapitalizma u raznim varijantama, koji se beskonačno nadaju, a nemaju snage da se pokrenu, od težine stanja i nadanja koje ih usporava. Reverziblni proces, usporavanje rasta i širenja kapitalizma, lažne demokracije, dezinformacija i subliminalnih konzumerističkih i idealističkih informacija, a ubrzanje čišćenja savjesti, socijalne svijesti, mjere u svemu, transparentnosti i tačnim informacijama. Moderna robovlasnička svijetska vlast ljudima na oči nabacuje kulise, prekrivače i to sofisticirane, ne da su u mraku, kao u srednjem vijeku, već su te kulise preko očiju i svjesti projektorska platna, na koja oni emituju ono što žele da formira svijest ljudi.
Šutnja je mudrost
Veoma opasna rabota, jer se njima može desiti da im Uzvišeni Gospodar stavi koprene preko očiju, zapečati srca i onda nikada više neće moći doći sebi, prestati sa tim, očistiti savjest i početi činiti dobra djela. To je veoma opasna stvar i ljudi nisu ni svjesni šta dobijaju sa svojim postupcima u ovom smislu. Oni kojima ne bude godila ova kolumna, neka se ako mogu zapitaju zašto je to tako, ako ne mogu, ako im je muka i imaju automatski nadražaj ljutnje i sujete, onda je to već veliki problem.
Zakulisci nikada ne odmaraju, posebno ovi sa tamne strane i oni uvijek žele da je javnost obmanjena onim informacijama koje njima odgovaraju. Svako suprostavljanje takvom sistemu vladanja, informisanja, dezinformisanja, povlači to da se zakulisci okrutno bore protiv neprijatelja. A u suštini, onaj ko je njima neprijatelj, on im je najveći prijatelj, jer im želi dobro, tako što iznosi ono što je loše u njima i od njih, jer je to obaveza dobrih.
Po hadisu Božijeg poslanika Muhameda s.a.v.s., u odnosu muslimana, ne treba hititi i letiti otkriti mahanu brata muslimana, već je skriti, dok se on ne popravi, dok je ne otkloni, učiniti dovu Gospodaru da mu je otkloni i sačekati koliko treba da je Gospodar otkloni od brata, i onda kada se to desi, zahvaliti Gospodaru, a brata zagrliti iskreno sa razumijevanjem. Uzvišeni Gospodar je rekao da će takvom muslimanu, koji skrije mahanu brata muslimana na dunjaluku, skriti njegovu mahanu na ahiretu, kada se to mnogo više vrijednuje. Po ovom hadisu, ponovo moram istaći, kod nas veoma malo ima muslimana, a i sam imam problema sa primjenom ovog hadisa.
Ali kada se radi o neistini, nepravdi, koja se dešava u društvu, u kojem nisu svi muslimani, onda je musliman dužan da ukaže na loše stvari, iako ga to može koštati položaja u takvom društvu, to se dešavalo u historiji, evo dešava se i danas, svima onima koji ne šute na nepravdu i neistinu ili laž.
Šutnja je mudrost, sve dok čovjek u šutnji ne obradi sve informacije koje su potrebne da se stekne kompletan i konkretan stav, baziran na provjerenim informacijama i činjenicama. Ako čovjek sazna i šuti, to je onda nešto što se mora istražiti, to je ili dublje od mudrosti ili strah, ko će ga znati, u ovim vremenima, sve ima više dimenzija posmatranja i razumijevanja.
I zato je bitno da se kontrolišu misli i razmišljanja, jer dezinformacije i plitki mozgovi dozvoljavaju da od toga pravimo loše zaključke i loše akcije i ode sve u helać. Ono što je najvažnije i što je najveća istina, je da će Uzvišeni Gospodar na Sudnjem danu, učiniti da svako vidi i trun zla i dobra koji je uradio. Pamet u glavu, istinu u srce i dušu, a partijsku knjižicu u kantu za smeće.
(Autor teksta: E.H)