Reakcija na tekst “Utvrđena precizna starost bosanske piramide Sunca”: Mene je stid da ponovo, ko zna koji puta iznositi dokazanu starost još od 2006.g. Valjda svaki skup besposlenih naučnika mora biti popraćen nekim bombastičnim nalazom koji ne postoji jer se bazira na vrije ledenog doba. Visočica kao objekat postoji od mnogo prije jer je dokaz o starosti izveden veoma jednostavno, jeftino i bez ikakve pompe na jednom od prvih nalaza. Znači, već petnaesti dan istraživanja na S- 1 donio je generalno nalaz koji je trebao prekinuti istraživanje i uzaludno gomilanje neistina kojih je javnost puna do danas.
Da nebih pokazao snimak koji sam sam ja napravio, nudim javnosti priliku da vide snimak koji su napravili Španci. Šta mi to vidimo na snimku i šta je suština ovog nalaza?
Dr. sc. Tatjana Bakran-Petricioli
Zoologijski zavod Biološkog odsjeka
PMF-a Sveučilišta u Zagrebu
Trilobit
Trilobiti, amoniti i arheopteriks su izumrle životinje čovjeku poznate iz fosilnih nalaza na različitim mjestima na Zemlji. Trilobiti i amoniti su dvije skupine izumrlih beskralješnjaka koje su živjele u moru dok je arheopteriks jedna vrsta izumrle “praptice”.
Trilobiti su skupina izumrlih člankonožaca koji su živjeli u doba paleozoika. Naglo su se razvili početkom paleozoika (u kambriju), prije više od 500 milijuna godina, a posve su izumrli krajem paleozoika, pred oko 250 milijuna godina (u permu). Najčešće su bili stanovnici plitkog mora. Tijelo im je bilo člankovito, podijeljeno na tri dijela: glavu, trup i zadak. Broj članaka u trupu i zadku bio je vrlo raznolik (od 2 do 120, ovisno o vrsti), a životinje su bile velike od svega nekoliko milimetara do više od 70 centimetara. Tijelo je bilo prekriveno hitinskim oklopom. Većina trilobita na glavi je imala oči sastavljene od većeg broja heksagonalnih leća (poput današnjih kukaca). Kod slabije pokretnih vrsta, koje su se ukopavale u mulj, oči su zakržljale ili su se nalazile na vrhu ticala koja su virila iz mulja. Vrste koje su živjele u slobodnoj vodi često su imale izrazito velike oči. Trilobiti su na glavi imali ticala i nožice za hranjenje.
Iako je u svijetu nađeno mnogo raznih fosila trilobita, oni su u Hrvatskoj vrlo rijetki jer se, u doba kad su živjeli, na našim prostorima nalazio duboki ocean. Rijetki, nepotpuno sačuvani fosili trilobita nađeni su na Velebitu, a potječu iz karbona.
Amoniti su skupina izumrlih glavonožaca, a živjeli su od devona (sredina paleozoika, pred više od 350 milijuna godina) pa sve do kraja mezozoika (do kraja krede, pred više od 65 milijuna godina). Tijekom mezozoika imali su izrazito brzu evoluciju (znači da su se u tom razdoblju bitno mijenjali) te ih zato možemo upotrijebiti kao provodne fosile, tj. fosile koji nam omogućuju procjenu starosti stijena u kojima su nađeni.
Amoniti su bili glavonošci s vanjskim skeletom (kućicom) od vapnenca, koju je stvarao plašt životinje. Iznutra je kućica bila podijeljena na nastanjeni dio i dio pregradama odvojen u zračne komorice koje je životinja punila plinom, što ju je činilo specifično lakšom od morske vode. Zbog aktivnog načina života glava životinje bila je dobro razvijena, a stopalo je transformirano u lijevak. Najčešći oblik kućice amonita bio je sličan današnjem okućenom glavonošcu nautilusu (indijskoj lađici). Nađeni su fosili amonita preko 2 metra u promjeru.
U Hrvatskoj su fosili amonita nađeni u Gorskom Kotaru, Dalmatinskoj zagori te u okolici Samobora.
Kako prihvatiti dirigovane nalaze kao istinite? Ono što je dokazala nauka mora se prihvatiti kao relevantan dokaz a ne želja da to bude tako. Visočica je nastala kao geološki oblik davno prije dešavanja koja se sada pokušavaju naturiti na kojekakvim svjetskim konferencijama . Zna se kad su počeli naši planinski lanci da se ulančavaju pa prema tome nema govora da je Visočica nastala prije nekih od 29 hiljada godina plus – minus četiri stotine godina pazaključak da Visočica niti je piramida niti je najstarija na svijetu. To je predivno Visočko brdo koje samo lići oblikom na nešto što postoji, ali u Visokom sigurno ne.
Nije sve istina što se ne dokaže jer u Visokom nije ponuđen niti jedan jedini dokaz.