U bh. medijima se nedovoljno, a najčešće prema ličnoj inicijativi ljudi koji su zainteresirani, donose vijesti o našim ljudima koji danas najčešće i nisu više naši građani jer žive u drugim državama čiji su građani postali silom prilika, a koji su u tim sredinama postigli neki određeni uspjeh i istakli se u određenoj oblasti života, za što im je u tim sredinama odato priznanje.
Pravna zaštita
Istina o svijetu, životu i uspjesima pojedinaca može se dobiti jedino poređenjem krajnosti koja nam daje tačnu sliku značenja i pravca kretanja naše civilizacije. Stoga ni tamo gdje, navodno, teku med i mlijeko nije sve kako se čini, osobito iz priča onih uspjelih, zbog čega bi sve te silne hvale trebalo uzeti, kako je to precizno definirao moj komšija Omer efendija Džin nekadašnjem sekretaru Narodnog fronta Petog kvarta u Banjoj Luci, koji je govorio kako će nam svima biti dobro u socijalizmu: „Druže, Smajo, ponio sam malo soli pa dodaj, preslatko će nam u tom socijalizmu biti pa da nam se, ne daj Bože, ne zagrcne“.
Međutim, događa se da neki, ali veoma rijetki naši ljudi, dobiju odista velika priznanja i to u kompetentnoj sredini i za stvarne uspjehe, tj. za djela koja svako može vidjeti i osjetiti kao djela brige i zaštite za sve ljude. Takvo jedno priznanje dobio je i jedan naš čovjek, koji je kao i svaki onaj koji je nešto dobro, ali nama još nepoznato, htio napraviti, bio izložen mnogim ogovaranjima, optužbama i progonima, a trebao je davno biti uočen i odabran kao izuzetno važna i značajna ličnost naše sredine.
Radi se o ovdašnjem advokatu i javnom radniku Ahmedu Žiliću, rođenom u Visokom i djelujućem u Sarajevu, kojega je guverner države Tenesi Bil Haslam (Bill) 19. septembra ove godine zvanično proglasio počasnim građaninom države Tenesi. Predstavnički dom te države 20. septembra usvojio je posebnu proklamaciju kao znak priznanja za „mnoge doprinose tokom njegove nevjerovatne advokatske karijere“.
Istovremeno, Žiliću je priznanje dodijelio i okrug Hamilton u Tenesiju, dok mu je gradonačelnik poznatog grada Čatanuga Endi (Andy) Berke iskazao veliku počast zvaničnim proglašenjem 25. septembra Danom Ahmeda Žilića. Sve to je upriličeno kao priznanje za zasluge u borbi za ljudska prava, u širenju svijesti o tim pravima među ljudima u svijetu i u svojoj zemlji, kao i priznanje da je i sam kao žrtva režimskog terora svojim aktima i djelovanjem, objavljivanjem prvog kodeksa pravnih akata o ljudskim pravima na bosanskom jeziku, zatim prijevodom i objavljivanjem ukupnog teksta Dejtonskog mirovnog sporazuma i nizom drugih akata, kao i zastupanjem ljudi čija su prava bila ugrožena dao ne samo za svoja nego za ljudska prava svih ljudi nemjerljiv doprinos širenju svijesti o ljudskim pravima i o efikasnosti mehanizama njihove pravne zaštite i time doprinio porastu opće sigurnosti života i slobode ljudi u svojoj zemlji i svijetu.
Dosljedno mišljenje
Ono što je značajno za ovo priznanje sastoji se u činjenici da je ono dodijeljeno na dan kada je prvoborac za ljudska prava Martin Luter King (Luther) održao upravo u Čatanugi svoj prvi govor o nadmoći ljudskih prava nad svim drugim oblicima pravnih normi i ponašanja u uređivanju ljudskog života i pozvao svijet da se bori ne samo za prava crnaca nego za prava čovjeka uopće.
Mi koji poznajemo Ahmeda Žilića znamo da je on dosljedan u stavu da svaki čovjek ima neotuđiva prava koja moraju biti branjena, da se nije u tom stavu dao smesti ni od Udbe, ni naših totalitarista kojima se suprotstavljao jednako kao i onim komunističkim, a nije prezao ni od svih laži kojima jedna uskogruda sredina zna da izloži onog ko se od nje u nečemu razlikuje, osobito u sferi slobode mišljenja, govora i postupanja.
Upravo su te osobine dosljednog pravnog mišljenja, kao i principijelnost u stavu da je obaveza zastupanja prava ljudi prvenstveni zadatak iznad svake politike – da oni koji služe pravdi i pravnoj misli i načelima pravnog poretka ne smiju imati svoje političke tutore – dovele do toga da Ahmeda naša država nije htjela angažirati ni u jednom važnom slučaju gdje je kompetencija u pravu i pravnim procedurama bila odlučna za ishod stvari i daleko iznad svake politike. Tako on nije bio angažiran u predmetu tužbe za agresiju i genocid pa je spor izgubljen zbog nekompetentnih zastupnika.
Njega već osam godina naše državno vodstvo ne želi postaviti u Venecijansku komisiju, gdje bi njegova kompetencija, dosljednost u vjernosti načelima prava i interesima pravde kao konačnog rezultata svakog pravnog postupka bila bitna, jednako koliko i činjenica da ga kao stručnjaka u međunarodnom pravnom svijetu uvažavaju mnogo više nego u našem.
Nemo profeto in patria sua, kazano je davno, pa tako ni naš Ahmed nije u ovoj sredini mogao biti prepoznat i cijenjen, ali je sada s takvim odnosom prema njemu gotovo, jer je nakon ovih priznanja moguće samo dvoje: ili u našem društvu vladaju apsolutno nekompetentni i neodgovorni ljudi ili je sve kod nas odista i definitivno pošlo nizbrdo, a stav o državi kao svojini određenih oligarhija dobio puno pravo građanstva.
Avaz/Visoko.co.ba