Cijenjeni gospodine Jašarspahiću,
Ponukan tekstom kojeg ste objavili na Vašem web portalu http://www.visoko.co.ba/ u ponedjeljak, 18. januara 2010. u 14:09, a koji konačno ponovno aktuelizira problem zatvaranja divlje deponije otpada u Očazima, sa zadovoljstvom sam otvorio Vaš današnji e-mail u kojem mi srdačno otvarate mogućnost javnog objavljivanja dijelova naučnog teksta koji također tretira navedenu problematiku.
Uništenje ili očuvanje značajnih močvarnih područja na lokalitetu divlje deponije otpada u meandru rijeke Bosne u Očazima kod Visokog
Zakonska legislativa
Prema Zakonu o upravljanju otpadom u Bosni i Hercegovini koji je izrađen i donesen u 2002. godini u saradnji sa EU PHARE Programme Project Preparation of Environmental for Bosnia and Herzegovina, otpad su sve materije ili predmeti koje vlasnik odlaže, namjerava odložiti ili se traži da budu odložene u skladu sa jednom od kategorija navedenih u Aneksu I ovog zakona, a nalaze se na Listi otpada i usvojene su u posebnom zakonskom propisu. Istim zakonom propisani su prioriteti u upravljanju otpadom, a u cilju pravovremenog sprječavanja zagađivanja i smanjenja posljedica kako po zdravlje ljudi tako i životnu sredinu. Jedan od propisanih prioriteta podrazumijeva odlaganje otpada na deponije na prihvatljiv način za okoliš i to samo onih vrsta otpada koje ne podliježu povratu korisnih komponenti, ponovnoj upotrebi ili proizvodnji energije. Iz ovog zakona slijedi da otpad nije gomila nekorisnih komponenti određenih vrsta, niti mješavina neodgovorno odbačenih, ali vrlo dragocjenih komponenti otpada.
Iako u Bosni i Hercegovini postoji nekoliko solidno uređenih deponija, evidentna je činjenica da one nisu odgovarajućeg kapaciteta za proizvedene količine otpada. Još se uvijek veći dio proizvedenog otpada odlaže na neuređene deponije (divlje deponije ili smetljišta). Neuređene deponije otpada svakako imaju izražen uticaj na zdravlje ljudi, odnosno zagađenje životne sredine i to kroz negativno djelovanje deponijskog filtrata, deponijskog plina, i drugih štetnih supstanci koje se oslobađaju u procesu razgradnje otpada u tijelu deponije. Upravo da bi se ovi štetni efekti izbjegli ili bar sveli na minimum, Zakon o upravljanju otpadom u Bosni i Hercegovini predviđa da se planiranje, projektovanje, eksploatacija i kontrola procesa razgradnje otpada mora izvoditi tako da se zaštite hidrosfera, odnosno biosfera, a naročitu pažnju treba posvetiti zaštiti površinskih i podzemnih voda, zaštiti zraka i mehaničkoj stabilnosti odloženog otpada.
Članom 39 Zakona o upravljanju otpadom u Bosni i Hercegovini regulisane su osnovne postavke za odlaganje otpada:
- odlaganje otpada može se vršiti samo na odobrene lokacije deponija otpada
- dozvola za nove deponije može se izdati samo za odlaganje otpada na regionalnom nivou, pri čemu se utvrđuju:
- klasa deponije,
- spisak definisanih vrsta i ukupna količina otpada koja je dozvoljena da se odloži na odobrenu lokaciju deponije otpada,
- zahtjevi za pripremu deponije, aktivnosti odlaganja, monitoring i kontrola, uključujući plan za nepredviđene situacije, kao i privremene zahtjeve za zatvaranje deponije i postupke nakon zatvaranja
- zahtjevi za postupke primanja otpada,
- obaveza podnosioca zahtjeva da izvijesti, bar jednom godišnje nadležni organ o vrstama i količinama odloženog otpada i rezultatima programa monitoringa,
- nadležni inspekcijski organi dužni su izvršiti inspekcijski pregled lokacije novo izgrađene regionalne deponije otpada u pogledu ispunjavanja uslova iz dozvole, prije početka odlaganja otpada u određenu deponiju.
Strategijom upravljanja čvrstim otpadom u Bosni i Hercegovini, koja je izrađena 2000. godine u saradnji sa EU PHARE Programme Project solid waste managment strategy, utvrđene su lokacije regionalnih deponija otpada u Bosni i Hercegovini. Strategijom je dato šesnaest regija u kojima se predviđa gradnja ovih deponija, no bez jasno definisane mikrolokacije. Važno je istaknuti da strategija donosi principe, prema kojima se deponija ne može graditi u:
- karstnim oblastima sa jakim pukotinama, naročito u zonama toka podzemnih voda
- zaštitnim zonama planiranog snadbijevanja pitkom vodom ili zaštitnim zonama izvorišta
- oblastima koje su podložne poplavama površinskih ili podzemnih voda
Tačni podaci o količinama proizvedenog otpada u Bosni i Hercegovini ne postoje.
U FBiH tijelo koje je nadležno za politiku upravljanja otpadom je Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša, dok na na nivou kantona postoje odgovarajuća kantonalna ministarstva zadužena za provedbu ove politike. Obzirom da je državna vlada u budućoj perspektivi identifikovala problem odlaganja otpada kao jedan od prioriteta u razvoju, nedavno je završena Nacionalna strategija za upravljanje otpadom sa posebnom pažnjom posvećenom otpadu iz domaćinstava. Ova strategija sugeriše osnivanje multikomunalnih distrikta (više Općina imalo bi jednu zajedničku deponiju koja bi opsluživala oko 200 000 stanovnika). Preporuka je bazirana na činjenici da bi održavanje većeg broja manjih deponija koštalo više nego li što bi koštalo održavanje manjeg broja većih deponija.
Značaj močvarnih staništa u Bosni i Hercegovini
Po bogatstvu močvarnim područjima u Bosni i Hercegovini koja se obično nalaze uz veće vodotoke, na ravnom terenu i depresijama uz rijeke Unu, Vrbas, Drinu i Neretvu, naročito se izdvaja rijeka Bosna.
Njena široka dolina obiluje meandrima, u kojima se uz stalno prisustvo vode razvija i močvarna vegetacija, a nastanjuju ih i brojne vrste životinjskih organizama. Granicu močvarne vegetacije prema terestričnim ekosistemima čine poplavne šume johe, vrbe, rakite, pa onda vlažne šume u kojima svoj optimum rasprostranjenja nalazi hrast lužnjak i poljski jasen.Močvarna područja u Bosni i Hercegovini imaju izuzetan značaj kao staništa velikog broja gmizavaca i vodozemaca, a posebno kao dio koridora migratornih evropskih vrsta ptica.
Posebno je važno istaknuti da močvarna staništa predstavljaju spremišta biološke i genetske raznolikosti, ali i pružaju mogućnost za razvoj turizma i rekreacije, pa imaju dakle, vrijednost i sa kulturnog i ekonomskog aspekta.
Močvarna područja općenito predstavljaju prijelaz između stalnih vodenih površina i terestričnih ekosistema. Unutar pet glavnih močvarnih sistema razvijeni su reprezentativni ekološki sistemi na 42 različita tipa močvarnih staništa:
- morski / priobalne močvare uključujući stjenovite obale i koraljne
grebene
- estuarijski / uključujući delte, močvare u zoni plime i oseke, te
mangrove
- jezerski / močvarna staništa uz jezera
- riječni / močvarna staništa uz rijeke i potoke
- močvarni / močvare u užem smislu riječi i cretovi
Uz gore navedeno, izdvajaju se i sistemi umjetno načinjenih močvarnih staništa kao što su ribnjaci, solane, akumulacije, šljunkare, kanali itd.
Najznačajnije funkcije močvarnih staništa su kontrola poplava, obnavljanje podzemnih voda, učvršćenje obala i zaštita od vremenskih nepogoda u obalnom području, zadržavanje hranjivih tvari i sedimenata, ublažavanje klimatskih promjena itd.
Pritisci na močvarna staništa
Ugrožavanje močvarnih staništa koje uzrokuje njihovo nestajanje i degradaciju, dešava se kroz sljedeće efekte ljudskih aktivnosti:
- Konverzija (preinačavanje) staništa kroz:
- isušivanje močvara radi širenja poljoprivrednih površina
- izgradnju infrastrukture
- neplansku i neodrživu eksploataciju resursa
- nasipanje
- Zagađivanje zemljišta i voda;
Jedan od načina zagađivanja su deponije smetljišta koje se nalaze u blizini ili na samim močvarnim staništima. Razlaganjem otpada na deponijama dolazi do oticanja polutanata u podzemne vode. Zagađenje je vrlo postojano, jer se većina podzemnih voda nadopunjava veoma sporo. Do zagađenja može doći i kroz okolno tlo koje je kontaminirano curenjem zagađujućih materija iz deponije.
Dodatni problem je činjenica da zagađenje nije lokalnog karaktera, jer često dovodi do šireg zagađenja tla i podzemnih voda.
c) Unošenje (introdukcija) stranih (invazivnih) vrsta na postojeća močvarna staništa;
Alohtone invazivne vrste čine nepopravljivu štetu bilo da se radi o terestričnim ili vodenim ekosistemima, trajno uništavajući biološku raznolikost. Usljed kompeticije za hranu i stanište autohtone vrste gube bitku i trajno nestaju.
Karakteristike istraživanog područja
Opis lokaliteta
Općina Visoko leži u području između 43˚ 59′ 25″ sjeverne geografske širine i 18˚ 10′ 41″ istočne geografske dužine. Lokalitet divlje deponije otpada u Očazima smješten je na 405 do 407m nadmorske visine i nalazi se sa desne strane u pravcu pružanja lokalnog puta RP 455 Visoko-Kakanj, udaljen svega 3 do 4 kilometra od strogog centra grada. Lokalitet se nalazi neposredno uz korito rijeke Bosne, a površina zasutog smetljišta je nekoliko metara viša od površine vode u rijeci Bosni.
Vjerovatno je da postoji podzemna vodna komunikacija između prostora u kojem se nalazi smetljište i vode koja teče koritom rijeke Bosne kroz šljunkoviti nanos. Na površini smetljišta postoji jedna veća i nekoliko bara manje dubine koje su bogate barskim biljem, što ukazuje na to da nisu prolaznog karaktera.
Prostor divlje deponije otpada u Očazima pretvoren je u smetljište tako što je zatrpavan smetljem najrazličitijeg porijekla (kućni, industrijski otpad itd.).
Primjetno je kako na pojedinim mjestima iz barske vode izbijaju mjehurići plina što je karakteristična pojava pri procesima raspadanja otpada organskog porijekla.
Kvalitativno-kvantitativni sastav biljnih zajednica istraživanog područja
Na lokalitetu Očazi, na nadmorskoj visini 405 m, geološkoj podlozi tipa aluvijalnih nanosa,
zemljištu tipa deposola, razvijeno je nekoliko šumskih i močvarnih zajednica, koje
indiciraju prisustvo podzemnih i nadzemnih voda, te osim toga i prisustvo zajednica koje
indiciraju visok nivo antropogenih uticaja.
Terenskim istraživanjima su konstatovane sljedeće zajednice:
Zajednica reda Populetalia albae Br.-Bl.31, klase Querco-Fagetea Br.-Bl. et Vlieg. 37
Zajednica reda Bidentetalia Br.-Bl. et Tx. 43, klase Bidentetea tripartiti Tx., Lohm. et Prsg. 50
Zajednice reda Phragmitetalia W. Koch 26, klase Phragmitetea Tx. et Prsg. 42
Zajednica reda Potametalia W. Koch 26, klase Potametea Tx. et Prsg. 42
Na osnovu indikatorskih vrijednosti biljnih vrsta, te kroz njihovu fitocenološku pripadnost može se istaknuti da dato područje karakteriše prije svega:
1. stalno prisutna i visoka vlažnost zemljišta
2. visoka vlažnost vazduha
3. narušena struktura pojedinih biljnih zajednica, kroz ulazak vrsta tercijarne vegetacije ili kroz pojavu čitavih zajednica tercijarne vegetacije.
Također, na osnovu sastava biljnih zajednica urađeni su i odgovarajući spektri fitocenološke pripadnosti koje sam ovdje izostavio zbog obimnosti teksta, kako bi se utvrdilo bar okvirno stanje postojećih ekosistema na lokalitetu deponije otpada u Očazima.
Pažljivom analizom sa sigurnošću se može govoriti da na lokalitetu divlje deponije još uvijek egzistiraju ekosistemi tipični za močvarna staništa, (Populetalia albae; Phragmitetalia) kroz prisustvo pojedinih biljnih vrsta, tipičnih indikatora higrofilne i hidrofilne vegetacije, na staništima koja nisu u tolikoj mjeri opterećena antropogenim uticajima ali također i to, da su na istom lokalitetu usljed različitih ljudskih aktivnosti i uticaja, vlažna staništa ugrožena do te mjere da su se razvile čitave biljne zajednice tercijarne vegetacije koje sada predstavljaju vlažna smetljišta.
Na osnovu istraživanja kvalitativnog sastava močvarnih i kopnenih biljnih zajednica može se zaključiti da na lokalitetu u Očazima postoje svi uslovi za održanje močvarnog tipa zajednica. Kako se prisutne zajednice nalaze pod visokim stepenom antropogenih uticaja (kako to pokazuje i njihov sastav), neophodno je izvršiti restauraciju ekosistema, omogućiti uspostavu primarne strukture biljnih zajednica, nakon čega će biti naseljena i životinjskim organizmima, svojstvenim za ovakav tip staništa (vodozemci, gmizavci i ptice).
Dijelovi teksta preuzeti iz:
Šabanović, E., (2007): Pojava konverzije močvarnih staništa u Bosni i Hercegovini na primjeru lokaliteta u Očazima kod Visokog. Diplomski rad, Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo;