Dugo traje kriza KTK. Ovo nekada izvrsno preduzeća sa vrsnim kožarskim zanatlijama od kojih neki nisu dobili više od 50 plaća, nisu osigurani pa se ne mogu liječiti, a zbog neuvezanog staža ne mogu u penziju, trenutno je u traženju investitora koji bi imovinu kojom KTK još uvijek raspolaže i radnike koji su i te kako spremni za rad uposlio i izbavio iz teške situacije u kojoj se nalaze.
Ovo bi bio siže razgovora koji su predstavnici preduzeća KTK iz Visokog uz predsjednika Sindikata kože,bobuće i gume Ramiza Omanovića vodili u Vladi Zeničko-dobojskog kantona sa premijerom Munibom Husejnagićem i ministrom privrede Muhamedom Husićem o stanju u ovom kolektivu.
Sindikalni predsjednik KTK Rašid Dedić je ovom prilikom istakao da bi eroziju preduzeća trebala zaustaviti što skorija privatizacija. „Umorni smo već od traženja krivca za stanje u KTK-u, a da još nismo našli rješenje za njegov spas. Sada najveća briga radnika i rukovodstva firme je da očuvamo ono što imamo. Samo zajedno moramo naći rješenje“- kazao je Dedić.
„Naša vizija je jedino u privatizaciji. U KTK-u je sada 460 zaposlenih. Imamo 40 ljudi kojima nije uvezan staž. Pokušavamo da radimo, da ono što imamo posla korektno odradimo. Veliki problem nam predstavljaju sudska izvršenja po tužbama“- riječi su Senada Bilalovića, direktora KTK.
Premijer Husejnagić je predstavnicima KTK iznio uvjerenje da postoje optimistične procjene razvoja situacije u ovom preduzeću. Interesovanje konkretnih kupaca je već na nekoliko mjesta izraženo. U ovom momentu je najbitnije riješiti status uposlenika i zato je od velike važnosti sa potencijalnim investitorom razgovarati o ljudima i njihovoj budućnosti, a manje o vrijednosti imovine koja bi bila dio „privatizacijskog paketa“.