Jedno od osnovnih načela demokratskih sistema je priznavanje legalnog i legitimnog postojanja i djelovanja opozicije. Riječ opozicija ili oporba nastala je od lat. riječi „oppositio“ što u prijevodu znači „suprostavljenost“ opreka.
Inače, pojmom opozicije se u političkim sistemima označavaju svi pojedinci, grupe i organizacije koje su iz političkih ili ideoloških razloga suprotstavljene pojedincima, grupama i organizacijama koje predstavljaju vlast, odnosno režim u nekoj državi.
Kada se govori o opoziciji u politici uglavnom se misli na lojalnu opoziciju koja predstavlja opoziciju koja djeluje tako što se kritiziraju i nastoje smijeniti predstavnici vlasti, a da se istovremeno ne dovode u pitanje temelji ustavnog poretka ili krši zakon. Iz navedenog proizilazi da bi opozicija trebala biti jedan svojevrsni korektivni faktor rada i djelovanja vladajućih elita, a u interesu prije svega države i njenih građana.
Prateći rad i djelovanje naše opozicije, te upoređujući rad naše opozicije sa radom i djelovanjem opozicije u zemljama sa dugogodišnjom tradicijom parlamentarne demokratije, pitam se da li mi u Bosni i Hercegovini uopće imamo opoziciju ili imamo pojedince koji se tako predstavljaju samo da bi se domogli vlasti.
Naime, ako sagledate sve nivoe organizovanja naše države, odnosno sve nivoe vlasti, možemo zaključiti da je svaka politička partija koja je prešla izborni prag sudjeluje ili je sudjelovala u vlasti, na različitim nivoima.
Nije problem što opozicionari ulaze u vlast, na kraju krajeva za to se i bore, a sve s ciljem da promjene stanje na bolje. Problem je što naši tzv. opozicionari ulaze u vlast sa onima koje su najviše kritikovali i optuživali za kriminal, korupciju, propast ekonomije, obrazovnog i zdravstvenog sistema, lošu privatizaciju itd., zbog čega su i dobili podršku od strane birača. To nam govori da naša opozicija nema moralne odgovornosti prema svojim biračima, odnosno da nema čvrstih principa na kojima temelje svoje političko djelovanje.
Ulaskom opozicionih partija u vlast sa onima koje su žestoko optuživali i blatili na svakom koraku za stanje u kojem se nalazimo, prije svega varaju svoje birače koji su vjerovali da su oni drugačiji i bolji od onih koji su na vlasti, na taj način opozicionari gube svoj kredibilitet, pod uslovom da znaju šta je to i da li im je do toga uopće stalo, a na koncu ono što je možda i najgore od svega je činjenica da ulaskom u vlast preuzimaju i dio odgovornosti za stanje u državi.
Naravno, ukoliko vlast nema dostojnog takmaca u opoziciji i njena odgovornost je manja, jer nema drugog i drugačijeg mišljenja, što stvara dojam da je sve dobro i da su svi potezi vlasti najbolji mogući u datom trenutku za narod i državu, a to opet s druge strane vodi i jednoumlju.
Sudeći po dosadašnjem djelovanju i radu naši tzv. opozicionari daleko su od jedne prave i istinske opozicije. Čak šta više ubijeđen sam da mi danas u Bosni i Hercegovini nemamo opoziciju u pravom smislu te riječi.
Identična je situacija, kada je u pitanju i naša opozicija u Visokom. Naime, pojedini opozicionari su i prije očekivanog odletjeli pod skute aktuelne vlasti i to iz samo njima poznatih razloga. Sada već godinu dana iza transfera može se napraviti inventura koja će odgovoriti na pitanje da li su ti opozicionari prevareni od strane vlasti tj. da li su dobili ono što su tražili od naših vladara za slijepu podršku.
Ruku na srce u Visokom postoje i opozicionari koji imaju hrabrosti da kažu ono što misle u „brk“ našim redizajniranim vladarima i svima nama, ostavljaju nadu da će se svi opozicionari Općine Visoko početi buditi.