Film se bavi temom manjina i imigranata, identiteta drugih i drugačijih kroz sudbinu doseljenika u Sloveniju koji su pogrdno nazvani čefuri. Ujedno, kroz film se provlači i važno pitanje komunikacije između roditelja i djece u današnjem svijetu, kao i generacijskog jaza.
Glavne uloge ostvarila su četiri mlada naturiščika Benjamin Krnetić, Dino Hajderović, Ivan Pašalić i Jernej Kogovšek, kao i istaknuti bh. glumci Emir Hadžihafizbegović, Mediha Musliović, Milan Pavlović, te u manjim ulogama Mustafa Nadarević i Moamer Kasumović.
Glumac Benjamin Krnetić istaknuo je medijima po završetku projekcije da je uloga bila zahtjevna, te da i sam pripada segmentu imigranata u Sloveniji, zbog čega je to njihova priča.
– To je priča koju nosim sa sobom. Imao sam sreću da sam u to vrijeme mogao tumačiti ulogu Marka, jer je to moja priča te mi zato na određeni način nije bilo preteško glumiti – kazao je on.
Krnetić smatra da je odnos prema imigrantima u Sloveniji danas malo bolji, jer se o tome puno priča. Ističe da su mnogi smatrali kako je film izašao prekasno, uz ocjenu da je ta priča završena. Ipak, on nema takvo mišljenje, naglašavajući da se tu još uvijek puno toga ima za reći.
Komentirajući mladića Marka kojeg glumi i njegovo odustajanje od najveće ljubavi – košarke, ističe da razlog tome nije toliko bio socijalna okolina, koliko stvar njegovog vlastitog odrastanja i odgoja.
– Mislim da je to problem njega i njegovih roditelja. Smatram da je film dobar pogotovo zato što se ne fokusira toliko na socijalne probleme, već i na one između roditelja i djeteta, što su univerzalni problemi stavljeni u neki mit o nama čefurima. Tu je važno prihvatanje sebe i svojih roditelja, te komunikacija sa samim sobom i svojim roditeljima. Mislim da je ovo više film o odrastanju, nego o nekoj gadnoj socijalnoj tematici – naglasio je on.
Kratko je prokomentirao o situaciju kada ga otac u nedostatku drugih rješenja pošalje u Visoko kod bake, ocjenjujući da je to najviše što je on mogao uraditi u vlastitim okvirima.
– Nekako se tragično tu javlja i moj i Emirov lik. Kada mu Marko pristupa u sukobu tražeći komunikaciju, otac opet ostaje nemoćan i ne može da priča sa njim. Mislim da slanjem Marka u Visoko nije riješio problem, jer se nekako sve nastavlja – zaključio je on.
Emir Hadžihafizbegović, koji je za ulogu oca dobio Grand prix za najbolju ulogu na filmskom festivalu u Cottbusu u u Njemačkoj, smatra da je urađen značajan film što će biti vidljivo tek s određene vremenske distance.
– Film kao dio umjetnosti odgovara na dvije umjetničke zadaće – otvara probleme i popravlja ljude. Dok sam radio film znao sam da će se s njim nešto značajno desiti, ne samo zbog teme, nego i zbog dobre aure na snimanju – kazao je on.
Hadžihafizbegović podvlači da ova segregacijska priča Gorana Vojnovića nije samo slovenačka priča, već da ona postoji i između Flamanaca i Valonaca, Baska iŠpanaca, Bugara i Makedonaca ili Srba i Albanaca.
– Ta vrsta mizantropije prema manjinama nije ekskluzivna slovenačka stvar. Također, komunikacija između oca i sina ne proizlazi iz te segregacijske priče, već je to generacijski jaz. U filmu sam preponao neke svoje razgovore s ocem kada sam imao 15-16 godina – istaknuo je on.
Reditelj i scenarista Goran Vojnović navodi da je najprije postojao scenarij, ali da je prvo napisan roman, zatim urađena pozorišna predstava, a tek onda i film.
– Budući da ovaj svijet sve više postaje svijet čefura i da se ljudi sve više sele, ovo su teme o kojima će biti sve važnije progovarati. I dosadašnji uspjeh filma to svjedoči. Ovo je univerzalna tema koja u današnjem svijetu postaje sve više važna, te smatram da će postati jedna od preovlađujućih tema u književnosti i na filmu, jer malo je ljudi danas koji se rode i umru u jednoj državi – zaključio je on.
Foto: Jasenko Korjenić Korjas