Homeopatija je specifičan medicinski tretman liječenja oboljelih osoba. Postoje 2 pristupa takvom liječenju. Jedan je tzv. holistički pomoću kojeg liječimo kompletnu ličnost pacijenta. Naime, svaki čovjek funkcioniše na 3 nivoa: mentalnom (koncentracija, memorija, itd.), emocionalnom i fizičkom (pojedini organi). Ako dođe do poremećaja na bilo kojem od ovih nivoa, čovjek se razboli. Ako osoba doživi jak stres (saobraćajni udes, smrt člana porodice, razvod braka, gubitak posla, itd) može da oboli od depresije, ali i da dobije čir na želucu, dvanaestpalačnom crijevu ili bilo koje drugo psihosomatsko oboljenje, pa i rak. Sve zavisi od toga koji joj je organ tzv. locus resistentiae minoris, tj. mjesto manjeg otpora. Holističkim pristupom mi istovremeno otklanjamo i doživljeni stres i njegove posljedice, tj. oboljenje određenog organa. Drugi pristup liječenju je tzv. klinička homeopatija gdje se liječi samo bolest, a tome se pribjegava ako su u pitanju akutna oboljenja, jer kod holističkog liječenja treba čekati oko 3 sedmice da bi lijek pokazao dejstvo, dok ovdje lijek mora odmah djelovati. Ima homeopata u svijetu koji kombinuju oba načina tako što prvo liječe oboljeli organ, a onda djeluju holistički. Naravno, holistički pristup ima apsolutnu prednost. Pri liječenju karcinoma neophodno je primijeniti oba ova načina.
Homeopatski lijekovi se prave od biljaka, minerala i životinjskih produkata specijalnim postupkom u farmaceutskim tvornicama. Mogu biti u obliku tableta, globula (granulica) ili tečne otopine.
Homeopatski lijekovi nemaju nuspojava niti kontraindikacija. Mogu se uzimati u isto vrijeme kada i lijekovi konvencionalne, školske medicine. Oni ne isključuju jedni druge. Jedino, poslije uzimanja kortikosteroida homeopatski lijek sporije djeluje, pa treba prvo očistiti organizam od kortikosteroida homeopatskim lijekom a potom dati odabrani homeopatski lijek.
Kod akutnih bolesti lijekovi djeluju jako brzo, često i trenutačno, a kod hroničnih bolesti liječenje je znatno duže. Općenito se smatra da liječenje traje onoliko mjeseci koliko godina traje odredjena bolest.
Po statističkim pokazateljima Međunarodne zdravstvene organizacije, najviše ljudi na svijetu liječi se prvo metodama kineske medicine, drugo homeopatijom, treće fitoterapijom (liječenje biljkama) i četvrto konvencionalnom medicinom. Zanimljivo je da je konvencionalna medicina tek na četvrtom mjestu, ali ne zbog toga što je ona manje efikasna od ostalih načina liječenja, već zato što su farmaceutski proizvodi jako skupi i tako nedostupni stanovnicima mnogih siromašnih zemalja. Homeopatija se najviše koristi u Indiji. Tamo postoji čak 40 homeopatskih bolnica i 70.000 ljekara-homeopata u državnoj službi. Jako je zastupljena i u Australiji, Novom Zelandu, Sjevernoj i Južnoj Americi. Što se Europe tiče, veoma je razvijena u svim europskim zemljama osim u Španiji i Skandinavskim zemljama. Zanimljivo je da u Njemačkoj postoje klinike u kojima je podjednako zastupljan i medicinski i homeopatski način liječenja, ustvari, oni se međusobno isprepliću i jedna drugu dopunjuju. U svim stadijima liječenja, ljekari i oficijelne i homeopatske medicine, djeluju zajedno. U zemljama našeg regiona homeopatija se počela izučavati tek prije 15 godina, tako da je studij homeopatije završio nedovoljan broj homeopata.
Da bi homeopata mogao da pomogne ljudima oboljelim od raka, mora prije svega da izuči sva dostupna saznanja o nastanku i razvoju ove bolesti, raznim metodama liječenja, odabiru adekvatnih homeopatskih lijekova koji pomažu u datom momentu, a to zahtijeva veliki trud i znanje, jer je neodgovorno i nehumano davati lažnu nadu pacijentima, a isto tako nemamo pravo niti oduzimati nadu, ako ona objektivno postoji.
Ne isključujući oficijelan način liječenja karcinoma, pacijent ima pravo istovremeno da uključi i homeopatski, jer time ne ometa, naprotiv, samo potpomaže i olakšava posljedice klasičnog načina liječenja. Pogotovo, ako u nekom trenutku medicinski pristup nije više efikasan, pacijent treba da pokuša sa svim drugim dostupnim metodama.
Dobri rezultati kod liječenja homeopatskim lijekovima se postižu kod:
– psihičkih smetnji: depresija, stres na poslu, nesanica, smanjena koncentracija, slaba memorija, razne vrste strahova itd.
– organskih oboljenja: povrede, gripa, bronitis, migrena, glavoboja, sinusitis, gastritis, upale mokraćnih puteva, bolesti jetre i žuči, upale jajnika, bolovi pri menzesu, klimakterične tegobe, varikozne vene, artritis, reuma, giht, osteoporoza, malokrvnost, angina pektoris, srčane aritmije itd.
Smanjenje tegoba, ali ne i izlječenje se postiže kod artroze, spondiloze, šećerne bolesti, ulceroznog kolitisa itd.
DEFINICIJA TUMORA
Tumor ili neoplazma je poremećaj pri kome dolazi do pojave i rasta ćelija koje nisu potrebne za normalno, funkcionalno razmnožavanje tkiva i organa
Tumore dijelimo na:
– benigne (dobroćudne)
– maligne (zloćudne)
Benigni tumori imaju spor rast, ostaju lokalozovani na mjestu nastanka i obično ne izazivaju opasnost po život, jer ne prodiru u druge organe već ih samo potiskuju. Opasne posljedice od njih mogu nastati ako se razvijaju na mjestu gdje mogu zatvoriti prirodne puteve organima, npr. dušnik, mokraćovod, crijeva ili vršiti pritisak na mozak.
Maligni tumori (karcinom ili rak) imaju brz rast, prodiru u tkivo organa na mjastu nastanka remeteći njegovu funkciju a odatle krvnim i linfnim krvotokom dospijevaju u druge organe gdje stvaraju sekundarni rast, tj. metastaze.
Maligne ćelije koje dospiju u krvotok kreću se po organizmu vlastitim kretanjem ili strujom krvotoka.
Ranije se smatralo da je rast malignih ćelija neovisan o opštem stanju bolesnika, ali se u zadnje vrijeme smatra da na njihov brži razvoj utiče hormonalni status, oslabljeli imunitet, pojedini lijekovi koje pacijent uzima i stres.
Najčešći način liječenja sprovodi se metodama zvanične, školske medicine, a to su hirurški zahvat, zračenje i kemoterapija.
HIRURŠKI TRETMAN
Operativni zahvat je najstariji način liječenja raka koji bolesniku daje najbolje izglede za liječenje. Ukoliko pacijent ima srčane smetnje, bronhijalno-plućne probleme ili anemiju moraju se ta stanja stabilizovati prije operacije bilo lijekovima konvencionalne medicine bilo uz pomoć homeopatije. Homeopatski lijekovi uspješno djeluju kod posljedica hirurškog zahvata, kao što su problemi krvarenja i koagulacije, poremećaj rada crijeva, usporeno zarastanje rane, otklanjanja postoperativnih limfnih otoka, ublažavanja tzv. ‘fantomskih bolova’, tj. bolova u organu koji je odstranjen.
ZRAČENJE (RADIOTERAPIJA)
Radioterapija je primjena jonizirajućeg zračenja koje se može sprovoditi izvan organizma i direktno u samom organizmu. Jonizirajuće zrake prodiru u tijelo na zadanom mjestu i željenoj dubini i izazivaju uništenje bolesnog tkiva. Negativna pojava ove metode liječenja je u tome što se zrake ne mogu usmjeriti samo na oboljelo tkivo već djeluju i na zdravo tkivo oko tumora. Prilikom zračenja može se očekivati tzv. ‘radijacijska bolest’ koja uzrokuje određene neprijatnosti kod pacijaneta. Nekoliko dana nakon početka radioterapije može se na koži i sluznicama očekivati crvenilo koje često dovodi do suhog, ali i vlažnog ljuštenja kože koji ne izaziva velike neprijatnosti, dok reakcije na sluznicama mogu izazvati bol i smanjeno lučenje u ustima, ždrijelu, mokraćnim putevima itd. Osobito kod zračenja velikih površina gornjeg dijela trbuha može da dođe do mučnine i povraćanja i to 1 – 3 sata poslije zračenja ali to nestaje poslije nekoliko sati. Broj limfocita može se, također, smanjiti. Nakon više mjeseci poslije zračenja može da dođe do izvjesnih poremećenih funkcija pojedinih organa naročito pluća, bubrega i jetre pa treba kontrolisati njihovo stanje i ojačati ih određenim homeopatskim lijekom.
KEMOTERAPIJA
Kemoterapija je liječenje raka korištenjem hemijskih supstanci, tj. citostatika koji uništavaju zloćudne ćelije kočeći njihov rast i diobu i tako ih uništavaju. Ti lijekovi ne djeluju selektivno, znači na samo maligne ćelije već oštećuju i zdrave ćelije organizma naročito one koje se brzo dijele kao što su krvne ćelije, ćelije sluznice probavnog trakta, spolne ćelije i folikul kose.
Da bi se kemoterapija mogla primijeniti moraju se prethodno otkloniti neka stanja koja pojedini pacijenti imaju a to je anemija kad je nivo hemoglobina niži od 60 g/l, leukopenija (smanjenje broja bijeih krvnih zrnaca), trombocitopenija (smanjenje trombocita), poremećaj rada srca i pluća, jetre, bubrega. Pored dejstva na otklanjanje ovih poremećaja dobro odabrani homeopatski lijekovi djeluju i na posljedice kemoterapije: poremećaj funkcije koštane srži što dovodi do smanjenja krvnih sastojaka, problema probavnog sistema (mučnina, povraćanje, proliv) promjena na sluzokoži usne duplje, nedostatak apetita, opadanje kose, itd.
REMISIJA
je stanje odsustva aktivnosti bolesti, tj. njenih simptoma poslije sprovedenog liječenja. Treba biti svjestan da se može pojaviti ponovni povratak bolesti, tj. recidiv bilo na već tretiranom organu ili na nekim udaljenim organima. Isto tako može da dođe i do kasnih posljedica liječenja na vitalnim organima pa je neophodno da oboljeli pacijent bude pod stalnom kontrolom onkologa i homeopate kako bi se, u slučaju potrebe, na vrijeme intervenisalo i ojačali oslabljeni organi. U periodu remisije najvažnije je ojačati imuni sistem.
IMUNI SISTEM
Poslije zračenja i kemoterapije imuni sistem, koji je već prethodno oslabljen pojavom karcinoma, još više oslabi tako da neka čak i bezazlena infekcija organizma može da ozbiljno ugrozi zdravlje pacijenta. Zato je, pri takvom stanju, najvažnije osnažiti imuni sistem. U ovom stadiju, neophodno je konsultirati homeopatu koji će određenim homeopatskim lijekovima očistiti organizam od izumrlih ćelija i toksina, a tek onda jačati imunitet drugim homeopatskim lijekovima.
METASTAZE
Sve vrste karcinoma imaju sposobnost i lokalnog prodiranja i udaljenog širenja, ali stepen prodiranja i brzina širenja zavisi od vrste karcinoma. Širenje (metastaziranje) se obavlja: lokalnom invazijom, putem limfe, krvi i implantacijom, tj. premještanjem i usađivanjem kancerogenih ćelija u druge organe.
Često su metastaze tolikog obima ili lokacije da nisu operabilne pa se koristi samo radioterapija i kemoterapija, a ako, zbog obima metastaza, to ne daje rezultate, koristi se tzv. palijativno (simptomatsko) liječenje. Tegobe mogu biti različite: smanjen apetit, mučnina i povraćanje, otežano gutanje, problemi disanja, kašalj, proliv, zatvor, nakupljanje tećnost u trbušnoj i plućnoj šupljini (ascites), nesanica, nemogućnost zadržavanja mokraće i stolice, krvarenja, dekubitus (rane na dijelu tijela izloženom pritisku pri neprestanom ležanju), kaheksija (potpuna iscrpljenost), depresija, bolovi, itd. Različiti homeopatsksi lijekovi mogu olakšati bilo koji od ovih simptoma.
DEPRESIJA
Spoznaja čovjeka da je obolio od raka vodi neminovno u stanje poremećene mentalno – emocionalne ravnoteže koja se odražava u promjeni raspoloženja kod svakog pacijenta na drugi način. Smanjena koncentracija, snižena radna sposobnost, razdražljivost, pesimizam, strah, samoizolacija, gubitak samopouzdanja, očaj samo su od nekih manifestacija stanja oboljelog.
Homeopata, u ovom slučaju, pristupa svakom pacijentu individualno i pronalazi lijek koji odgovara njegovom emocionalnom profilu kako bi te negativne emocije amortizovao.
Želim ponovo da istaknem, a što je i namjera ovog članka, da pri liječenju raka treba primijeniti sve dokazane metode liječenja kao što su terapije oficijelne medicine, homeopatija, liječenje biljem, akupunktura, promjena načina ishrane, joga, autogeni trening, vježbe disanja, a izuzetno važan doprinos liječenju je ako pacijent izgradi pozitivan stav prema životu, i ako se isključi iz svih konfliktnih i stresnih situacija koje bi usporile i onemogućile efikasao liječenje svih navedenih metoda.
Sreća je u tome što navedene metode ne isključuju jedna drugu i ne neutrališu se međusobno već djeluju sinergički, tj. podupiru se.
Najvažije je naći vrijeme za sve to. Jedan filozof je rekao: „Ako ne nađete dovoljno vremena da se posvetite sami sebi, prije ili kasnije, imat ćete ga napretek, ali će biti beskorisno.“
Dr. Zijad Handžić završio je 2001. godine studij klasične homeopatije pri ‘The London International Collage of Homeopathy’, a 2004. godine postdiplomski studij klasične homeopatije pri ‘Homeopaths without Borders Netherlands’. Od 2001. godine uspješno se bavi liječenjem oboljelih pomoću homeopatije. U zadnjih nekoliko godine naročito se posvetio pomaganju oboljelim od karcinoma homeopatskim tretmanima.