Proces donošenja odluka za liberalizaciju viznog režima će se nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora donekle razlikovati u poređenju s procedurom koja je bila na snazi kada su Srbija, Crna Gora i Makedonija prolazile kroz proces vizne liberalizacije. Zato BiH i Albanija moraju ukalkulirati dodatni period za provođenje zakonodavnog procesa od Evropske komisije od trenutka kada ona odluči da su ispunjeni svi uvjeti za bezvizno putovanje. Ovo je danas u razgovoru za Fenu izjavila Alida Vračić, direktorica Centra za socio-ekonomske studije Populari iz Sarajeva, neprofitne istraživačke organizacije koja se u okviru svojih istraživanja bavila analizom procesa vizne liberalizacije.
Ona je pojasnila funkcije triju institucija EU koje su sada uključene u ovaj proces.
Evropska komisija je jedina institucija koja ima pravo da predloži amandmane Uredbe Vijeća 539/2001. Lisabonski sporazum nije donio nikakve promjene o ovom pitanju. Ovo znači da Komisija mora podnijeti zakonodavni prijedlog da bi se Uredba izmijenila i dopunila.
Međutim, prije no što je Lisabonski sporazum stupio na snagu, Vijeće je bilo jedino tijelo koje je moralo prihvatiti predloženi amandman, kvalificiranim većinskim glasanjem. Vijeće EU je donijelo ovu odluku 30. novembra 2009. u slučaju Makedonije, Crne Gore i Srbije.
U skladu s Lisabonskim sporazumom, naglasila je Vračić, Vijeće sada podjednako dijeli svoju zakonodavnu ovlast s Evropskim parlamentom (a i dalje glasa po principu kvalificirane većine).
– Evropski parlament i Vijeće su sada podjednaki donosioci odluka, za razliku odranije kada je Vijeće samo bilo obavezno da se posavjetuje s Parlamentom prije glasanja, ali mišljenje Parlamenta nije nužno utjecalo na odluke Vijeća, kazala je Vračić.
Proces donošenja odluka koji ova dva tijela sada slijede se zove “uobičajena zakonodavna procedura”. Ovo znači da predloženi amandman Uredbe Vijeća 539/2001 mora proći jedno ili dva čitanja, tako što obično Evropski parlament prvo pogleda prijedlog i, ako se dva tijela ne mogu usaglasiti, tada prijedlog ide odboru za usklađivanje, koji pokušava da iznađe način za usvajanje.
U sadašnjem parlamentu postoji sedam političkih skupina koje su koalicije nacionalnih političkih stranaka iz zemalja članica EU. Odbori unutar Evropskog parlamenta obično raspravljaju o nekom prijedlogu na najmanje tri zasebna sastanka (koji se sastoje od prezentacije, nakon koje slijedi debata i rasprava o amandmanima, nakon koje slijedi glasanje) i ovaj proces može trajati mjesecima.
Međutim, ova procedura se može ubrzati, kao što je to učinjeno s viznim prijedlogom komisije 15. jula 2009.
– Mišljenje Parlamenta je bilo neobvezujuće u novembru, ali u budućnosti će parlament imati iste zakonodavne ovlasti kao i Vijeće, naglasila je Vračić.
U skladu s “usklađenim zakonodavnim procedurama“ (nazvanim “procedura suodlučivanja” u skladu sa starim Sporazumom EU), ova dva tijela se moraju usaglasiti. U pravilu, Parlament prvi razmatra prijedlog dostavljen od Komisije i zatim isti zajedno s prijedlozima o izmjenama i dopunama sročenim od Parlamenta prosljeđuje Vijeću.
– Ako Vijeće odobri ovaj tekst, prijedlog se usvaja na prvom čitanju. Ako ga Vijeće ne odobri, tada prijedlog ide na drugo čitanje, opet istim redoslijedom, prvo Parlament a zatim Vijeće. Ako se ova dva tijela ne mogu usaglasiti, formira se odbor za usklađivanje s predstavnicima iz redova Parlamenta, Vijeća i komisije koji zatim pokušavaju da dođu do teksta koji je uzajamno prihvatljiv. Ako uspiju, tada se tekst šalje Vijeću i Parlamentu na dodatno glasanje. Ako ova dva tijela usvoje tekst, tada isti biva usvojen, pojasnila je Vračić.
U slučaju da jedno od ova dva tijela odbije tekst, tada se prijedlog povlači (što se vrlo rijetko dešava).
Vijeće je glasalo o viznim pitanjima po principu kvalificirane većine, što znači da prijedlog mora dobiti 228 od 309 glasova. Redovan broj glasova u Vijeću je 345, ali Velika Britanija i Irska ne učestvuju u glasanju o viznoj politici. Broj glasova po zemlji je u skladu s brojem stanovnika u toj zemlji.
Prijedlozi trebaju biti prevedeni na 23 službena jezika Unije, što može trajati dugo. Međutim, sve dok postoje prijevodi na tri službena jezika: njemački, engleski, francuski, Komisija ih može usvojiti, dajući im službeni status.
Nakon glasanja Vijeća, usvojeni zakonodavni dokument biva objavljen u Službenom vjesniku Evropske unije. Ovaj proces obično traje tri sedmice, ali se može i brže završiti ako se ukaže potreba. Ovo uzima pretpostavku da je Vijeće prije usvajanja teksta isti poslalo pravnicima-lingvistima da bi oni imali dovoljno vremena da ga provjere i osiguraju da je pravno smislen.
Izmijenjena i dopunjena Uredba Vijeća 539/2001 je objavljena u Službenom vjesniku 18. decembra 2009. (L 336).
Većina pravnih dokumenata stupa na snagu 20 dana nakon datuma njihovog objavljivanja u Službenom vjesniku EU.
Vračić je na kraju razgovora istaknula da je u saradnji s Evropskom inicijativom za stabilnost Populari napravio detaljnu ocjenu progresa BiH u ispunjenju uvjeta iz Mape puta, koja pokazuje da je Bosna i Hercegovina spremna doći na “bijelu Šengen listu”.
– Većina uvjeta iz Mape puta je ispunjenja te ostaje da eksperti EU donesu svoje ocjene. Blok I koji se tiče putnih isprava je već urađen, blokovi II i III će biti ocijenjeni u februaru. Blok IV će biti obrazložen u pismenoj formi. Eksperti bi trebali zavrsiti izvještaje do sredine marta. Međutim, prethodna iskustva nam govore da se i tu mogu pojaviti kašnjenja. Ukoliko Komisija dobije izvještaje na vrijeme i pripremi ocjenu spremnosti, koja bi interno bila odobrena u aprilu, procesirana i poslana u maju, Evropskom parlamentu i Vijeću, još ostaje procedura u Parlamentu, gdje će različiti komiteti diskutirati o prijedlogu na plenarnim sjednicama. Sve ove procedure traju duže nego prvobitno, ali Evropska komisija u svakom slučaju treba imati u vidu da je BiH ispunila uvjete i da u slučaju kada Parlament može, treba ubrzati procedure, te posmatrati ovo pitanje van konteksta skorih izbora u BiH da bismo se što prije našli na “bijeloj listi”, kazala je direktorica Popularija Alida Vračić.
(Fena)