Hoćeš li biti moj?
Hoće li mi te vrijeme donijeti i konačno spusti tu pokraj mene, ili ću zauvijek morati da čekam da me tvoje plave oči pogledaju s ljubavlju?
Ako mi te vrijeme donese budi samo moj i nemoj da ideš od mene, nikuda!
Budi tu pored mene i čuvaj me zauvijek!
Dopusti da te volim, jer ako to uradiš nećeš zažaliti.
Dopusti mi da ti dokažem da, iako je svijet pun djevojaka koje su nalik jedna na drugu…, postoje one koje nisu takve, jer znaš da uvijek postoje izuzeci, nisam takva vjeruj.
Vječiti sam sanjar, pa i o nama ponekad maštam…
To je bilo u početku zapravo, sad si mi totalno zagospodario mislima. Ne izlaziš iz njih, čak polako osjećam da si se počeo useljavati i u srce. Toga sam se prije plašila, ali sad…, pa mogu reći da sam sretna zbog toga. Neka te, godi mi tvoje prisustvo u njima…
I briga me za tuđe riječi, kako se ne može voljeti, kako ti se ne može sviđati neko zato što ga ne poznaješ na pravi način.
Vjeruj mi, oni lažu!
Ne znam te dovoljno, ali onaj tvoj dječački izraz lica, kao da imaš dvanaes,t a ne osamnaest, i onaj tvoj osmijeh, plave oči koje su prelijepe, baš onakve kakve ja volim, su me na prvu osvojile.
Ako nekada u budućnosti slučajno postaneš moj, pokušat ću da te ne povrijedim, ali ne vjerujem da ću, jer jednostavno nisam takva osoba, znaš, koja voli da povređuje ljude oko sebe.
Čuvaću te, vjeruj mi, kao nijedna do sada.
Voljeću te isto tako.
Potruditi sa budem što bolja osoba.
Samo budi moj i pretvori moje fantazije u stvarnost.
Zahvaljujući tebi, iako te nemam, postala sam sretnija osoba, prestala sam da marim za prošlost.
Možda je to donijelo i vrijeme.
Možda je ono odnijelo prošlost, a možda si ti taj koji mi je okrenuo svijet naopačke.
Pomjerimo granice ljubavi. Pomjerimo granice poznansva na kojima smo sad. Odvedi me tamo daleko gdje ćemo biti sami, gdje će moja mašta postati stvarnost.
Nisam baš sigurno da će nam ovi zli ljudi dozvoliti da te volim i da me voliš.
Zapravo, baš me briga za njih!
Važno je da ti budeš moj, a za ostalo ćemo lako. I tvoju i moju proslost… pa moja je smještena među stare stvari.
Tebe tvoja znam da još boli. Znam, rekao si mi u onom malom razgovoru koji smo imali.
Nisi baš tim riječima, ali si rekao da si bio zaljubljen, a biti zaljubljen, po meni, znači da još uvijek imaš ožiljke od tih ljubavi.
Čim se prisjećaš toga, znači da ti ožiljci nisu zacijelili.
Ako budemo zajedno, vjeruj mi da cu uložiti svu snagu koju imam, svu ljubav, svu osjećajnost i sva ona pozitivna osjećanja koja posjedujem da te rane zacijele.
Ali i ti budi fer!
Nemoj me povrijediti!
Nemoj biti kao ovi današnji momci kojima je samo cilj da djevojci slome srce.
Eto.
I čuvaj me,j ako sam lomljiva, previše čak.
Malo mi fali da zaplačem, neka tužna pjesma i suze same krenu.
Upoznat ćeš me već, ako budes htio, naravno, jer ipak ništa na silu ne valja raditi.
A ako se ipak moja fantazija ne ostvari, opet ću biti sretna, jer ću bar imati sjećanje na najljepše plave oči…