Mnogi danas, koristeći se pravima koja nam nudi demokratija, uzimaju sebi za pravo da analiziraju društveno političku scenu naše Općine i njene aktere. Naravno, nema tu ništa sporno, pod uslovom da su analize i analitičari neovisni, objektivni, nepristrasni i pošteni u svojim analizama, jer je u protivnom svaka analiza bespredmetna odnosno ne ispunjava svoju osnovnu svrhu, a to je da kritički i realno ukaže na trenutno stanje u svim segmentima društva, bez obzira bilo ono loše ili dobro.
Stoga da bi jedna analiza društveno političkog stanja, a posebno analiza individualnih aktera ispunila svoju svrhu potrebno je da se ispuni nekoliko uslova. Prije svega svaki analitičar u svojim analizama treba da ima na umu da govori samo istinu, da poštuje tuđu privatnost, poštuje zakone, odgovorno se ponaša, da prije svake analize drugog analizira prvo sebe, pa da tek onda odluči da li ima moralno pravo analizirati drugog tj. da li je bolji od onoga koga analizira i slično, da je neovisan o pojedinim interesima, odgovoran prema društvu, društvenim dobrima itd.
Pored nabrojanih uslova jedan od sigurno najbitnijih uslova jedne prave analize u današnjim vremenima je neovisnost analitičara. Ukoliko izostane ovaj uslov zasigurno izostaje prava i objektivna analiza. Zbog činjenice da je jedan veliki broj ljudi koji se bavi analizom stanja u društvu finasijski ovisan od pojedinaca ili grupa, pa je tako vrlo česta pojava da pojedini „neovisni, nepristrasni i objektivni analitičari“ lahko mijenjaju svoje mišljenje i stavove o stanju u kojem se nalazimo i osobama koje analiziraju. Često se dešava da analitičari u svojim analizama tvrde da na našoj lokalnoj političkoj sceni imamo samo jednu pravu profiliranu partiju, da su samo kadrovi te partije sposobni da nas izvedu na put blagostanja i obezbijede bolji ambijent za življenje, a usput se svi drugi akteri naše političke zbilje srozavaju i smatraju politički nedoraslim i nesposobnim za bilo kakvu političku aktivnost, dok se, ne malo zatim od onih istih za koje su tvrdili da su niko i ništa u političkom životu, traži pomoć, uz šturo opravdanje da su pogriješili. Takvi se danas nazivaju licemjerima ili narodski rečeno prevrtanerima. To je soj ljudi koji je spreman da bez argumentovanog razloga, ničim izazvani srozavaju druge, miješajući se u njihov privatni život, iznoseći uglavnom neistinite informacije, i to samo zato jer se to od njih traži.
Oni kao takvi dugoročno nisu potrebni nikome i služe samo za jednokratnu upotrebu. Neki su to shvatil,i ali je već kasno, jer je izgubljen obraz i povjerenje koje se teško vraća.
Ruku na srce u današnjim vremenima u kojima gotovi svi politički akteri žele da imaju svoje medije i analitičare, putem kojih će kreirati javno mijenje, a sve u cilju pridobijanja povjerenja i podrške građana za svoje političke programe, teško je imati neku neovisnost, koja će obezbjediti pravu i objektivnu analizu, ali ako ne možemo biti neovisni i objektivni, u tom slučaju nije etički ni da budemo nečiji plaćenici.
Rijetki su oni koji iznose i crno i bijelo na vidjelo, ali na svu sreću ima i takvih, iako oni danas nisu poželjni, baš kao u doba najmračnijeg komunizma. Takvi nisu poželjni za vlastodršce, ali su svakako poželjni za narod koji putem njih doznaje pravo stanje u svojoj zajednici.
Na kraju poruka za sve ovdašnje analitičare, da u njihovim glavama prije pisanja svake analize treba da stoji ona narodna „da se prvo treba pomesti ispred svojih vrata“.