Mladi bh. bend Dede Putra svojom energijom i neobičnim zvukom kojeg ni sami ne mogu žanrovski ukalupiti, privlači pažnju publike gdje god da se pojavi. Ovih dana održavaju svirke širom Bosne i Hercegovine, a nedavno su, povodom protesta u našoj zemlji, napravili i dvije pjesme posvećene upravo toj tematici. Više o tome, ali i planovima koje bend ima, razgovarali smo s vokalisticom Iskrom Abdihodžić.
Za početak, kako je krenula priča Dede Putra i kako biste vi sami opisali vaš muzički izražaj?
Glavni odgovorni za nastanak benda je Kemal Delalić, glavni vokal, i tu nema mnogo filozofiranja jednostavno se morao desiti taj trenutak kada će Kemo napokon da podijeli s ljudima sve to što ga je mučilo godinama i muči i dalje. Stavivši to na papir, i pretvorivši to u pjesmu, taj krajnji rezultat je morao izaći na vidjelo. A naš muzički izražaj ni mi ne možemo pametno da objasnimo niti se previše time zamaramo, najbitnije je da je uhu drago.
Zanimljiv je spoj koji pravite kod mnogih pjesama – muzička pozadina dosta bogata, vesela, ona koja poziva na ples, a tekstovi prilično teški i ozbiljni. Koja je to emocija koja vas nosi kada na kraju izađete na binu, ili je to više miks različitih raspoloženja?
Pa mnoge pjesme napravljene su tako da su muzički rasterećene teških melodija, vesele su, a tekst govori o korupciji, teškom socijalnom stanju itd… Takvi kontrasti se nekad super slažu kao npr. pjesma Ojojo. Ako smo se ikada zapitali zašto radimo to što radimo, zašto sviramo, na stejdžu uvijek nađemo odgovor za to. Sreća je ta emocija koja nas nosi. Mi smo toliko sretni kad sviramo zajedno i kada siđemo s pozornice dugo nas taj osjećaj prati. I što je najbolje od svega nikad nam nije dosta.
Da se nadovežem na prethodno pitanje; stvari o kojima pjevate su vrlo često one stvari koje vas iritiraju i protiv kojih ispoljavate svoje nezadovoljstvo. Međutim, sve vrijeme dok pjevate o njima imate smiješak na licu? Zen ili tiha agresija?
Očito sam na ovo pitanje već odgovorila u prethodnom. Kada je već izašlo na vidjelo sve to što nas muči i ljudi dođu da nas poslušaju, pa se i poistovijete s nama, možemo samo biti sretni zbog toga i nadati se boljem sutra i ići ka tome.
federalna.ba: Kada je riječ i o tekstovima, energija vam je raspršena na sve strane; ljubav, život, socijalne teme, filozofija – sve to provlačite kroz vaše pjesme. Uspijete li na kraju reći ono što želite?
Dugi niz godina je Kemo pisao te tekstove, tako da i ne čudi da su toliko različiti. Sve te teme možemo u biti i povezati. U zavisnosti su jedna s drugom jer sve se one provlače kroz naše živote samo u različitim periodima. Kemo definitivno uspijeva u tome da svoje misli prenese na papir. Iza svake pjesme stoji nevjerovatna priča, stvarna osoba, momenat, sve je to stvarno. Ja ne mogu biti objektivna kad su tekstovi u pitanju čisto iz razloga što znam svu tu pozadinu.
U bendu vas je sedmero, i to se primijeti kroz pun zvuk i energiju koju pružate, a i scenski sve izgleda prilično impresivno. Koliko je, s druge strane, teško spojiti toliko ličnosti i napraviti jednu cjelinu, i da li svako dobije šansu da se izrazi i bude na kraju zadovoljan svojom ulogom u bendu?
Hvala na pohvalama, znači da se naš trudi isplati. Uskladiti nas sedmero u bendu je stvarno izazov, borba protiv vjetrenjača. Pravi smo prijatelji jedni drugima i volimo se. I to ne mislim samo kada nam je fino i kada se smijemo, nego i kada se svađamo, a svi smo veoma srčani i zna biti burno kada se svađamo. Međutim, to nikad nije uticalo na naša prijateljstva. A kada nas je već toliko u bendu nemoguće je da svako u svakom trenutku ima priliku da nešto predloži i da bude saslušan i toga smo svjesni i to je sasvim normalno. Uglavnom, to izgleda veoma smiješno i kaotično kada svi objašnjavaju jednu te istu stvar u istom momentu.
Koliko su festivali imali značaja za vas, s obzirom na to da imate takvih iskustava; na Demofestu u Banjoj Luci osvajate treće, a na Royal Music Festu, drugo mjesto?
Festivali nam samo pomažu i daju nam priliku da napredujemo. Što se i pokazalo. To je najbolja stvar koja postoji kada je muzika u pitanju. A pored toga što bendu omogućava napredak, mi se tako dobro zabavimo na festivalima i upoznamo mnogo odličnih ljudi, gdje god da se nađemo. To nam je i najdraži dio festivala, druženje i upoznavanje. Još je najbolje od svega kada stvorite dugoročno prijateljstvo. Tako smo u Cetinju na Royal Music Festu upoznali „Sane“, bend iz Hrvatske, koji su nas oduševili. U decembru su nas pozvali da u klubu „Sax“ s njima napravimo svirku i promovišemo album. To naše druženje je jedna od najboljih stvari koje ti pruži neki festival.
Zadnji protesti koji su se proširili širom naše zemlje poslužili su vam kao inspiracija i u kratkom periodu napravili ste dvije pjesme. Koliko ste zadovoljni reakcijom publike na nove pjesme i šta mislite koliko je dobar markentiški potez bendovima (i umjetnicima genralno) u ovom trenutku stvarati djela upravo sa tematikom protesta i nemira?
Protesti su za nas bili i inspiracija i izazov da napravimo nešto novo, a inspiracija za takvo nešto je nepresušna. Nama ni takve teme nisu bile nove, kao što smo već spominjali gore u prijašnjim pitanjima. Osvrtati se na ovu tematiku, nama kao muzičarima, umjetnicima itd., ne bi trebalo predstavljati ni problem, ni marketinški trik ili nešto drugo čisto iz razloga što smo svi pod uticajem toga što se dešava u našoj zemlji. Ako imaš potrebu i želju trebaš da se očituješ po pitanju svega što te muči. Ako smo dosad godinama tako radili, i prije albuma, i nakon što je album izašao, zašto ne bismo i sada u vrijeme protesta. A reakcijom publike smo veoma zadovoljni, kao i uvijek.
Na početku spota urađenog za pjesmu „Lopovi“ poručujete da jeste za proteste, ali ne i za uništavanje. Kroz vaše stvaralaštvo i sami ispoljavate određeni bunt prema sistemu u kojem živimo i zajedno sa mnogim drugim muzičarima pjevate o svemu onome što je u našoj zemlji daleko od idealnog. Koliko to ljudi zaista čuju?
Prvo što mi je palo na pamet kada sam pročitala pitanje bilo je „Ko pjeva zlo ne misli!“ pa tako i mi, nismo za uništavanje, ali za proteste jesmo. Ljudi to čuju onoliko koliko žele, a naravno nismo svi isti, to uvijek treba da nam bude jasno. Uvijek imate onih koji će vas shvatiti, koji neće. Muzika trenutno ne dopire baš toliko do ljudi jer su ljudi zauzeti preživljavanjem, ne življenjem, ali je muzika uvijek tu da pruži podršku i da bude oslonac svima u tako teškim vremenima.
Šta Dede Putra tenutno radi i gdje vas publika sve može vidjeti. Kada možemo očekivati novi album?
Dede Putra večeras (28.02.) svira u Banjoj Luci, u Indeksu. I veoma smo uzbuđeni zbog te svirke i sretni što smo se uspjeli organizirati jer je u pitanju humanitarna svirka za sestre Gajić. Međutim, večeras nismo bitni mi, bitne su njih dvije i da se proda što više ulaznica. Pored toga radimo na repertoaru i planiranju svirki po Hercegovini, imamo dosta poziva koje još uvijek nismo konkretno dogovorili. Kada budu dogovoreni, znat će se. Imamo ponude i iz Slovenije pa jedva čekamo i tamo da zasviramo. Kada je drugi album u pitanju svi smo jako nestrpljivi međutim ni „Kuljavi“ nismo još uvijek u potpunosti promovisali tako da imamo još mnogo posla.
Hilma Unkić/federalna.ba/Visoko.co.ba
http://www.federalna.ba/bhs/vijest/90949/intervju-iskra-abdihodzic-dede-putra