I bez obzira što sam strukom čisti praktičar i pragmatičar, nekako uvijek najradije volim da čitam ona „štiva“ ili one autore istih koja/i u svom sadržaju osim glavne poruke nude i malo „kolorita-koreografije“ (vjerovatno ta pojava ima veza i sa vlastitom „tehnologijom pisanja“). Možda je i to jedan (uz onaj osnovni, nedostatak dovoljno vremena ili raspoložive energije da čitam sve i svašta, ne amnestirajući sebe da ću možda i nešto pametno propustiti) od osnovnih razloga što skoro u pravilu na portalu www.visoko.co.ba pročitam tekstove koje potpisuje gosp.Adnan Jašarspahić, sa kojim privatno, barem ja tako doživljavam, imam jedan sasvim korektan prijateljski odnos. Da budem iskren, ta „štiva“ su mi nekako simpatićna jer to gosp. Jašarspahić, za razliku od većine drugih („lokalnih novinara“) donosi na jedan poseban način. Ta posebnost novinarskog pisanja i donošenja teksta, moram priznati, (samo) lično mi ponekada i zamesta zbog pretjeranog „žargonsko-frazalnog“, a nerijetko bogami i jezično nedoličnog (da nekažem primitivnijeg) teksualnog „ukrašavanja“. Da li slučajno ili namjerno, ali gosp. Jašarspahić vjerovatno jedan dobar dio nas baš zbog takvog načina pisanja „isprovocira“ da čitamo njegove tekstove. I opet ponavljam, bez obzira na prethodno i dalje su mi njegovi osvrti interesantni i „simpatični“. No, kako čitalac ovih nekoliko uvodnih redaka ne bi slučajno naslutio da ja želim da budem „kritičar“ tehnologije pisanja gosp. Jašarspahića, ovdje prestajem sa uvodnim dijelom. On mi je samo poslužio da dam jedan kraći osvrt na tekst pod naslovom: „Prokleta avlija“ je akademija nauka za „S“ Centar, u političkom smislu, objavljenog u nedjelju 02.03.2014. na spomenutom portalu. Odnosno, moj osvrt (kako je vidljivo i iz naslova istog) odnosi se samo na jedan njegov dio, na sedmi pasus. Moj osvrt ima prije svega lični, ali i karater nekog ko predstavlja politički subjekt u pomenutom pasusu. O svim dešavanjima, koje autor teksta napominje u prvoj rečenici, ja niti jednim jedinim slovom ne želim da komentarišem. Razlog za takav stav leži u činjenici da su se sve navedene turbulencije u A-SDA Visoko (ne želeći opvrgnuti, naprotiv možda samo i potvrditi uzroke, a koje autor teksta navodi) desile prije mog dolaska u stranku A-SDA. Ja sam u A-SDA ušao (pa teška srca i razuma, naravno zbog ozbiljnosti posla i drugih obaveza, pristao da budem njen prvi čovjek u Visokom), onog momenta kada sam dobio uvjerenja i lično se osvjedočio da se radi u jednoj potpuno novoj (kadrovski i ideološki) „resetovanoj“ političkoj opciji. Percepciju liderstva u stranci ili ako želimo generalizovati univerzalnost pojma lider, ja vjerovatno doživljavam na jedan drugi način u odnosu na vas gosp. Jašarspahiću. Na kraju krajeva, zar nemislite da je ovo „naše-domaće liderstvo“ (onako kakvim ga percipiraju i u djelo sprovode bosanskohercgovački lideri) jedan od osnovnih, ako ne i ključnih problema za sveukupnost stanja u Bosni i Hercegovini. A-SDA Visoko nema lidera, ovaj politički subjekat ima samu jasnu i precizno definisanu strukturu i hijerarhiju unutar iste i tako će biti dok je Amir Ganić tu gdje jeste. Na vaš, gosp. Jašarspahiću upit, gdje sam nestao, da li nemam podršku iz baze, ili sam se prosto uplašio nakon pomenute emisije, dajem vam sljedeći (retrospektivan) odgovor:
1. moja vlastita uplašenost dakako da postoji i ona je velika, s tim da kada želi govoriti o ovim stvarima, onda želim reći da se jedino i jako plašim Boga dragog i bojaznosti da mi (nedaj mi Bože) roditelji ne ostave halala za sobom,
2. o nedostatku podrške iz baze možete provjeriti (i vjerujem da ne samo vi i drugi povjeravaju) i
3. nisam se povukao samo sam se „dozirao“ u onolikoj mjeri koliko prije svega ja mislim da se treba „dozirati“ u političkom i svakom drugom obliku društvenog djeovanja i naravno koliko mi moje (ne male) obaveze dozvoljavaju. Smatram da sam se lično, ali i A-SDA „pojavljivali“ i aktivno sudjelovali samo onda kada je to bilo potrebno (da ne kažem neophodno), bez želje i htijenja da se (za razliku od drugih) i onda kada su u pitanju motivi tipa pukog slikanja i statiranja, konstantno reklamirali „tamo negdje“.
Malo je preslobodno, pa za mene i neozbiljno (smatrajući vas poprilično ozbiljnim kolumnistom) gosp. Jašarspahiću napisati rečenicu: “Članovi njegove stranke možda i najviše vode politiku po shopping centru sa odmetnicima iz drugih stranaka.“
A-SDA nije „moja“ stranka, to je politički subjekt gdje je Amir Ganić samo prvi među jednakim (bez obzira koliko to naizgled ličilo na frazologiju ili demagogiju, ali je tako), a zvanična politika stranke se vodi na adresi Alije Izetbegovića 1 II (Zgrada Vizije II sprat). Izlišno je bilo šta govoriti i pisati o tome ko se gdje, kako, s kim i na koji način treba sastajati, razgovarat, itd.
Posebno mi je nekako indikativan i interesantan kraj citirane rečenice, riječi koje sam ne tako davno čuo od jednog „visočkog lidera“, a kojeg autor referisanog teksta snažno i kontinuirano kritizira („snažno i kontinuirano kritizira“) u posljedne vrijeme. Uz to, A-SDA Visoko je za razliku od vaše tvrdnje iz prethodno citirane rečenice, politička filozofija koja može poslužiti kao kišobran svakom ko ima pa barem i u tragovima jedan čestit, pošten i korektan odnos prema sveukupnosti bosanskohercegovačkih vrijednosti. Pitanja ko je gdje, kada i zašto negdje bio, stvari su od drugorazrednog značaja. Smatram da je bespotrebno vršiti elaboriranja u tom pravcu.
„Trguje se, pregovara, dogovara, a onda javnosti laže i petlja.“
Šta uredniče? Konkretno, imenom i prezimenom, akterima i svim ostalim detaljima, javnosti iznestite i meni će bit drago da čujem i vidim.
Umjesto zaključka,
Ja sam sasvim sigurno jedini „visočki lider“ koji se otima/o da to ne bude, koji ne želi biti politička „faca“, koji ne želi biti ni na kakvoj političkoj listi, koji ne želi biti ni u kakvoj političkoj/ministarskoj fotelji… S druge strane, ja sam čovjek koji se bavi mnogo plemenitijim poslom, i imam (hvala bogu i mom babi) udobnu akademsku fotelju i meni druga i ne treba. Međutim, moja tri sina… naši „visočki lideri“…, pa na kraju krajeva i tekst na koji sam napravio ovaj osvrt, razlozi su mog (nadam se što kraćeg) političkog života.
Doc.dr Amir Ganić