Lokalni izbori u Turskoj su danas, a Erdogan za Visoko ne znači ništa – ma koliko se lokalna SDA trudila da dokaže suprotno. Previše su to nesrazmjerne veličine: Erdogan – Visoko, da bi iko racionalno mogao mjeriti. Možda u Visokom i ima nekolicina istinskih zaljubljenika u lik i djelo turskog premijera, ali to je bitno isto onoliko koliko i to da u Visokom ima preko stotinu istinskih navijača Juventusa.
Ali Visoko sa druge strane za Erdogana znači malo. Malo, ali ipak znači. Zašto? Vrlo jednostavno – iz ideoloških razloga. Jednako kako je suparnička Ataturkova partija promovirala surovi sekularizam koji je često znao zagristi u najosnovnije religijske slobode, pa je pokrivenim ženama bilo zabranjeno studirati itd., tako i proislamska AK partija promovira upravo te ugrožene religijske slobode te na istim grabi političke bodove kod onog stanovništva koje je zbog svog religijskog opredjeljenja bilo meta upravo te sekularne surovoti.
Zato je Erdoganu potrebna jedna visočka SDA kao marketinška ikebana koja je progurala pokrivenu ženu na prvo mjesto u maloj općini njihove nekadašnje okupirane teritorije.
“Vidite kako naša braća Bosanci uživaju vjerske slobode”, derali su se Erdoganovi demagozi na predizbornom skupu AK partije pokazujući prstom na našu načelnicu, pri tome zaboravljajući da su vjerske slobode u Bosni i Hercegovini varijabilan faktor te se mijenjaju od općine do općine, od kantona do kantona od entiteta do entiteta.
Pitaju li se AK simpatizeri je li i srebrenički muslimani imaju jednake vjerske slobode kada im nerijetko lokalni fašisti grafitiraju zidove ili lupaju prozore na džamijama? Postoje naravno i primjeri obratnih ugrožavanja vjerskih sloboda i katolika i pravoslavaca, ali mislim da AK partiju zanimaju prvenstveno vjerske slobode muslimana.
Bilo kako bilo, nije autor ovog teksta izmislio to da smo izabrali marketinški simbol za načelnicu naše općine. Ne, ne, to isto je rekao i predsjednik visočke SDA kada je na izbornu noć prilikom objavljivanja pobjede SDA rekao da je Amra Babić marketinški potencijal koji treba iskoristiti.
Bez obzira, dakle na to, što je meni sasvim nehumano nekog nazivati živućom reklamom, i ja sam isprva vidio veliki marketinški potencijal usvemu tome, ali ne u smjeru na kakvom odavno “gljanta” visočka SDA, već u smjeru Evrope.
Naime, sjetimo se one prave, iskonske, odvratne islamofobije, koja je poput virusa zahvatila navodno “neoliberalne” zapadnoevropske zemlje nakon 11. septembra 2001. godine. Prešao je tako virus islamofobije koji nije ništa drugo no virus drugačije nazvanog fašizma na evropsko tlo, pa su se Francuzi dosjetili da zabrane burke, Švicarci naknadno da zabrane minarete, Velika Britanija dugo je razmišljala o tome da li da islamske vjerske škole stavi pod državnu kontrolu, čak i esktremno slobodarska Holandija je postala pogotno tlo za svakojake mrzitelje u odjeći političara koji su pričali o Islamu kao vjeri rata i nasilja.
I onda desi se jedna Amra Babić, prva Evropljanka načelnica sa hidžabom, iako u ovom trenutku više nije jedina. Miroljubivi, civilizirani, evropski muslimani nisu mogli dobiti boljeg ambasadora i pionira promjene evropske svjesti koja će strahom od terorizma zatupljene Evropljane dovesti pameti i pokazati da je Islam vjera i Evrope, da su muslimani jednako dostojni “evropskih vrijednosti” (kojih je doduše sve manje) i na kraju krajeva da su Bošnjaci prirodno upućeni Evropi.
Zaista to to tako iskreno mislim, nije moglo bolje u kontekstu borbe protiv evropske islamofobije – obrazovana, politički iskusna, dobar orator, retorički snalažljiva u debati, žena sa hidžabom. Dakle, sve ono suprotno od zapadnoevropske islamofobne stereotipizacije muslimana koja nerijetko muslimane optužuje za presiju nad ženama i ugrožavanje njihovih prava na školovanje, individualnost i slobodnu misao. Evropo dolazimo, spremite se da vam rasturimo tu kretensku svijest.
Eh tu sam ja vidio Amru Babić kao bitnog geopolitičkog igrača za BiH i Bošnjake jer dok bi se Evropljani bavili kretenskim potezima zabranjivanja minareta u zemlji u kojoj postoje samo dvije džamije (Švicarci) iskonski liberali bi pokazivali prstom u Amru Babić načelnicu male općine u srcu Evrope koja svojim potezima ohrabruje vjeru u evropske muslimane, a svojom tolerancijom uništava stereotipe evropske islamofobije.
Upirali bi tako prstom u Amru Babić iskonski evropski slobodarski umovi jednako kako upiru sada u nju Erdoganovi populisti na predizbornim skupovima i photo op momentima, samo što bi u prvom slučaju korist za BiH, Bošnjake ali i evropske muslimane bila mnogo veća nego u drugom slučaju gdje je korist minorna, smiješna i krajnje bolna svakome koje uoćava tugu u neiskorištenom potencijalu Amre Babić.
Ipak, ono na čemu stojimo i gdje se sada nalazimo nezaobilazna je i često tužna (bar meni) realnost. I lokalna SDA zadovoljila se je valjda time da ugrabimo neki dinar od Tike koja i onako daje svima koji zatraže.
Ali Turci Bosnu ne žele ekonomski jakom jer je sasvim jasno da svoj novac žele u Srbiji, pa će mjesto fabrike, postrojenja i kompanije u Bosni praviti neke kulturne centre, institute i politička udruženja. Zašto? Zato što je bolje Bošnjake asimilirati u cilju svojih neoimperijalnih pohotnih namjera nego ih ekonomski ojačati do te mjere da mogu razmišljati svojom glavom – jer će to podrazumijevati i njihovu intelektualnu katarzu i otkrovenje da je njima mjesto u Evropi, a ne ne u Aziji.
Jer samo gladni Visočani, Bošnjaci ili Bosanci mogu se radovati dolasku Erdogana lijepiti njegove slike na majice, zastave i transparente dočekivajući sadaku kao investiciju, sramotu kao prijateljski gest, a neoimperijalizam brkati sa prijateljstvom.
U suprotnom, mi bismo davno shvatili gdje nam je mjesto, te bi se Visoko bratimilo sa Marsejem, Frankfurtom i Manchesterom a ne Kartalom i Altindagom, a našu načelnicu bi slali na predavanje na Sorbonu i Oxford, a ne na otvaranje nekog smiješnog parka u Ankari.
Dio delegacije SDA Visoko je i danas u Turskoj, danas kada ćemo saznati koliko su istanbulsko proljeće, korupcija, smijenjeni ministri, Youtube, Twiter, presreteni telefonski razgovori i zinaluk sa misicom uticali na izborni rezultat i politički ugled Erdogana na lokalnim izborima, a sve prije predsjedničkih izbora u augustu. Od toga nam zavisi intezitet završetka radova kulturnog centra i gomile drugih do sada neispunjenih obećanja. Međutim, dok se i konačno nismo okrenuli brkatoj “braći” sa Bosfora sa nadom da imaju čarobni štašić za sve naše probleme bilo bi dobro da se bar opredjelimo u koga smo i za koga smo. Jesmo li za Kartal ili Altindag, jesmo li za Erdogana ili Gulena. Sema, Hizmet, Novo Vrijeme, Burch…!? Nisu Turci baš toliko levati, vide oni da se mi kurvamo i sa jednim i sa drugim po uzoru na našu lokalnu mahalsku i nedoraslu politiku gdje su svi jedna stranka i svi imaju isti cilj, a to je pokrasti još ovo malo državnog/društvenog što je ostalo u javnom sektoru. Kod Turaka je to malo drugačije, tamo se lojalnost poštuje, ali daleko smo mi od toga, naša politička svijest je još uvijek u dometu sadake i sažaljevanja i zato običan puk po uzoru na hutbe seoskih hodžica.