Postoji jedno kraljevstvo iza 2014 brda i 2014 dolina u kojem za razliku od drugih kraljevstva, pamet nije bila bitna za vladajuće ustrojstvo i hijerarhijski poredak upravljanju u istom – nego podobnost, a na njegovom vrhu bila je žena – Kraljica.
Ta ista Kraljica bila je jako simpatična vladarka, koja nije vjerovala svojim podanicima osim dvjema osobama. Najbližim osobama. Plavoj i Crvenoj. Da, tako su ih raspoznavali njihovi podanici – OniKojiSuIspodNjih.
Kraljica je njih dvije postavila, nigdje u pisanoj formi zabilježenim proglasom, aktom, fermanom, da budu izvršitelji samo njoj znane politike u čiju smisao i svrhu članovi dvora nisu smjeli sumnjati. Crvena je bila specijalni agent, vitez kojeg su se u dvoru svi bojali. Od Kraljice je dobila takve ovlasti, da niko nije imao hrabrosti da se suprotstavi njenim željama.
Mnogi vitezovi koji su, do dolaska na prijestolje Kraljice, sa podsmijehom gledali na Crvenu i na njenu bolesnu ambiciju da od jedne farmerke postane općeprihvatljiv i bitan faktor u dvoru- sada su spuštali glavu i obarali pogled čak i pred njenom siluetom.
Kraljica je Crvenu uzdigla do te mjere, da su mnogi članovi dvora govorili kako je Crvena (na njihovu žalost i sramotu) postala potkraljica, iako za to nije imala nikakvog osnova (intelektualnog posebno).
Crvena bi vodila kolo kada Kraljice ne bi bilo u kraljevstvu, odnosno kada bi ona otiđi u njoj samo znane obilaske susjednih kraljevstva u potrazi za njoj samo znanim potrebama. Tada bi ego od Crvene bio u svom najvećem obimu. Kompleksi, dječije fantazije koje nije mogla nikada ostvariti, samoljublje bi izašlo na vidjelo i tada kreće problem za ostale u dvoru. Prolazili bi kroz teror, maltretiranja, gaženja ponosa (ako su ga uopće imali) od strane Crvene. Sama bi sebe proglasila za potkraljicu, naredila bi svima da joj ljube stopala – jer ima pravo, jer tako traži Kraljica!
Članovi dvora, uslijed ovakvog ponašanja su sasvim normalno počeli da perpetuiraju nered, nemoral, laž, nerad, nesređenost prostora, tako da je sasvim nenormalno postalo normalno.
Dok bi Crvena liječila svoju bolesnu želju za glorifikacijom svog farmerskog ništavila i nevažnosti, Plava bi tonula u svoju kvaziintelektualnu veličinu i dokazivanje stečenog obrazovanja kroz sebi svojstvenu glorifikaciju svog JA. Jer zaista, tko bi želio biti upamćen (ili prije: zaboravljen) kao kakav dosadni član dvora koji se nije pitao ni za kakve odluke. Bar dok nije bilo Kraljice.
Razumljivo je da narod u ovoj priči uopće ne razumije da je stanje u kraljevstvu samo imaginacija ničega i da se kroz kraljevske telale svakodnevno vrši glorifikacija Kraljice, budući da u takvim usmenim proglasima pokazuju da su nedodirljiva božanstva, odnosno da narod živi u njima samo vidljivom raju.
I za kraj ovoga dijela priče koja se prenosi iz dana u dan posljednjih 2012 ljeta, želim da napišem da mi je prvobitna bila zamisao da ispričam priču koju sam čuo o kraljevstvu iza 2014 brda i 2014 dolina u kojem je vladala jedna kraljica, a s njom Crvena i Plava, međutim na našu žalost ovo ispade kao prikaz trenutačnog stanja kod nas – ovdje gdje god to bilo.
Čiča mića – nije gotova priča.
Nastavit će se 😉
K.G.